Zašto Ozempic nekim ljudima ne pomaže? Znanstvenici opsežnim istraživanjem pronašli odgovor

Lijekovi iz skupine GLP-1, poput Ozempica, Wegovyja i Mounjara, postali su globalni fenomen u liječenju dijabetesa i pretilosti. Dok su neki korisnici postigli nevjerojatne rezultate u gubitku kilograma, drugi su ostali razočarani, pitajući se zašto terapija koja mijenja živote drugima na njih nema gotovo nikakav učinak. Iako se često smatralo da je ključ u disciplini, prehrani i tjelovježbi, nova studija znanstvenika sa Sveučilišta Stanford konačno nudi dublji odgovor. Čini se da se razlog krije duboko u našem genetskom kodu.

Genetska 'greška' koja utječe na svaku desetu osobu

Znanstvenici s medicinskog fakulteta Sveučilišta Stanford proveli su godine istražujući zašto učinkovitost ovih lijekova toliko varira od osobe do osobe. Desetljećima duga analiza, koja je uključivala eksperimente na ljudima i miševima te analizu podataka iz kliničkih ispitivanja lijekova za dijabetes, otkrila je postojanje specifičnih genetskih varijanti koje mogu sabotirati djelovanje terapije. Vjeruje se da otprilike deset posto populacije nosi ove varijante, što dovodi do stanja koje su istraživači nazvali "GLP-1 rezistencija".

Ove genetske varijante ometaju rad ključnog enzima poznatog kao PAM (peptidil-glicin alfa-amidirajuća monooksigenaza). Taj je enzim, kako su ga opisali, "zaista fascinantan" jer aktivira niz važnih hormona u tijelu, uključujući i GLP-1, hormon sličan glukagonu koji pomaže u regulaciji šećera u krvi. Procesom kemijske amidacije, PAM povećava potentnost i produžuje životni vijek biološki aktivnih peptida. Jedna od vodećih autorica studije, dr. Anna Gloyn, pojasnila je početnu pretpostavku tima: "Mislili smo, ako imate problem s ovim enzimom, onda će više aspekata vaše biologije funkcionirati nepravilno."

MOĆAN PREKIDAČ /

Znate li što je FGF 21 gen i što kontrolira? Saznajte što su pokazala najnovija istraživanja

Neočekivani obrat u laboratoriju

Kako bi testirali hipotezu, istraživači su proveli eksperiment u kojem su odrasli sudionici, s i bez poznate PAM varijante, popili slatku otopinu. Sljedeća četiri sata svakih pet minuta mjerili su im razinu šećera i hormona u krvi. Rezultati su bili potpuno suprotni od onoga što su očekivali. Pacijenti s genetskom varijantom zapravo su imali povišene razine hormona GLP-1 u svom sustavu.

Međutim, viša razina hormona nije značila i bolji učinak. "Unatoč tome što su ljudi s PAM varijantom imali više cirkulirajuće razine GLP-1, nismo vidjeli dokaze veće biološke aktivnosti", izjavila je dr. Gloyn, profesorica pedijatrije i genetike. "Njihova razina šećera u krvi nije se spuštala brže. Bilo je potrebno više GLP-1 da bi se postigao isti biološki učinak, što znači da su bili otporni na GLP-1." Ovaj fenomen objašnjava zašto lijekovi koji djeluju kao agonisti GLP-1 receptora, poput Ozempica, kod tih pacijenata ne postižu očekivane rezultate u regulaciji šećera. Iako se studija primarno bavila kontrolom glukoze, a ne gubitkom težine, ona otvara važna pitanja o tome kako genetika utječe na liječenje pretilosti, budući da se za tu svrhu koriste iste molekule, samo u višim dozama. Zašto točno ove genetske varijante uzrokuju otpornost, dr. Gloyn naziva "pitanjem od milijun dolara" na koje znanost tek treba pronaći odgovor.

Genetika nije jedini faktor

Iako je otkriće genetske rezistencije revolucionarno, stručnjaci upozoravaju da ona nije jedini razlog neuspjeha terapije. Učinkovitost Ozempica i sličnih lijekova ovisi o složenoj interakciji različitih bioloških i životnih čimbenika. Primjerice, osobe s izraženom inzulinskom rezistencijom mogu iskusiti manji gubitak kilograma. Jedna japanska studija pokazala je da osobe sklone emocionalnom prejedanju, koje jedu kao odgovor na negativne emocije, također postižu slabije rezultate.

SNAŽAN DOKAZ /

Lijek za dijabetes koji se koristi već 60 godina neočekivano utječe na mozak: 'Ovo mijenja sve'

Ulogu igraju i drugi hormoni. Semaglutid, aktivni sastojak Ozempica, cilja samo dva hormona povezana s apetitom, dok čitav niz drugih bioloških signala također utječe na našu težinu. Zbog toga liječnici neprestano naglašavaju da ovi lijekovi nisu čarobni štapić, već alat koji najbolje funkcionira uz trajne promjene životnih navika, uključujući uravnoteženu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost. Klinička ispitivanja potvrđuju da otprilike jedna od deset osoba ne reagira dobro na terapiju i izgubi manje od pet posto tjelesne težine, u usporedbi s prosječnim gubitkom od 15 do 21 posto kod onih koji dobro reagiraju.

Ova saznanja otvaraju put prema personaliziranoj medicini, gdje bi genetsko testiranje u budućnosti moglo pomoći liječnicima da odaberu najučinkovitiju terapiju za svakog pojedinog pacijenta. Do tada, priča o uspjehu ili neuspjehu lijekova za mršavljenje ostaje složena slagalica u kojoj je genetika samo jedan, iako iznimno važan, dio.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU 

KOJA STE? /

Krvna grupa može utjecati na naše zdravlje: Doznajte kako i tko je skloniji riziku