Liturgijsko slavlje Tijelova se prenosi iz crkve na ulice: Znate li zašto se obilježava?
Tijelovo nije samo crkveni blagdan, nego i javni izraz vjere i tradicije koji se i danas može vidjeti na ulicama mnogih mjesta
Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, poznatija kao Tijelovo, jedan je od najvažnijih blagdana u liturgijskoj godini Katoličke crkve. Iako je u Hrvatskoj ujedno i državni blagdan, koji je u kalendar uveden 2001. godine, njegovo istinsko značenje nadilazi svjetovni okvir te se očituje u dubokom teološkom sadržaju i tradiciji javnog svjedočenja vjere.
Na taj se dan liturgijsko slavlje prenosi iz sakralnog prostora crkve na ulice, gdje gradski trgovi i seoski putovi postaju mjesta svečanih procesija u kojima se iskazuje štovanje Euharistiji.
Spomen na Posljednju večeru
Prema Vatican Newsu, puni naziv blagdana, Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, odnosi se na središnje vjerovanje katoličke vjere – da je Isus Krist stvarno prisutan u Euharistiji pod prilikama kruha i vina. Tijelovo je blagdan koji podsjeća na ustanovljenje tog sakramenta na Veliki četvrtak, tijekom Posljednje večere.
Budući da se na Veliki četvrtak u liturgiji posebno naglašava Kristova muka i smrt, tada se ne ističe svečani i radosni dio Euharistije. Zato je uveden poseban blagdan koji se slavi deveti četvrtak nakon Uskrsa i koji je posvećen upravo slavljenju i štovanju Euharistije kao dara u kojem se Krist daje vjernicima kao duhovna hrana. U narodu je blagdan poznat i kao Brašančevo, naziv koji dolazi od riječi brašno, jer se odnosi na kruh koji se koristi u Euharistiji.
Kako je nastao blagdan?
Blagdan se pojavio u 13. stoljeću, a povezuje se sa sveticom Julijanom iz Liègea. Prema predaji, ona je u viđenju punog Mjeseca primijetila tamnu mrlju i to je protumačila kao znak da Crkvi nedostaje poseban blagdan posvećen Euharistiji. Njezin poticaj prihvaćen je lokalno pa je biskup najprije uveo blagdan u svojoj biskupiji.
Nekoliko desetljeća kasnije, u vrijeme rasprava o tome je li Krist stvarno prisutan u Euharistiji, papa Urban IV. 1264. godine bulom Transiturus de hoc mundo proširio je blagdan na cijelu zapadnu Crkvu. Time je službeno potvrđeno vjerovanje u transupstancijaciju – da se kruh i vino u Euharistiji pretvaraju u Kristovo Tijelo i Krv – a posebno se naglasilo javno štovanje posvećene hostije.
Procesije kao glavni dio blagdana
Najpoznatiji dio Tijelova su procesije. Nakon mise, svećenik u monstranci iznosi Presveti oltarski sakrament iz crkve i nosi ga ulicama i seoskim putovima, dok ga vjernici prate u molitvi i pjesmi.
Taj se običaj pojavio već u 13. stoljeću u Kölnu i brzo se proširio Europom pa tako i u hrvatskim krajevima. Procesijski put obično ima četiri postaje, uređene cvijećem i zelenilom, gdje se čitaju dijelovi Evanđelja i daje euharistijski blagoslov. U procesiji često sudjeluju i djeca, posebno prvopričesnici, koji posipaju latice cvijeća.
U nekim krajevima, posebno uz more i na otocima, procesije su uključivale i blagoslov polja i mora. U Dubrovniku se za blagdan zadržao i naziv Korosante, od talijanskog Corpo Santo (Sveto Tijelo).
POGLEDAJTE GALERIJU