Probleme smo ostavili u zrnu kukuruza i upalilo je: 'Osjećam se kao da sam spavala osam sati'
Među zagroskim bregima smjestio se Radoboj, malo mjesto u kojem je pokrenut prvi šumski wellness - u sat vremena prođe se samo 800 metara, a rezultati su zapanjujući
Ako siđete s autoputa kod Krapine pa malo potegnete lokalnom cestom do Radoboja, već gledajući kroz prozor osjetit ćete da lagano usporavate.
Tu se više ne trubi iz automobila, promet teče lagano ili – istini na volju – skoro ga i nema. Pogled koji puca prema zagorskim bregima zove da se isključite iz svakodnevne buke i žurbe.
Tamo smo došli s predumišljajem – da isprobamo šumsku kupku o kojoj je u našem podcastu Ideje na stolu nedavno govorila Jasna Vukas. To je postalo prvo mjesto u Hrvatskoj koje je pokrenulo, takozvani, šumski turizam i po uzoru na tradiciju dalekog istoka program medicinskog wellnessa koji koristi sve dobrobiti šume.
Ne radi se o kupanju u doslovnom smislu, nego o uranjanju u prirodu svim osjetilima, zahvaljujući čemu – uvjeravala nas je Jasna Vukas – doživimo "reset", svojevrsni mentalni detoks, a kao "nuspojavu" mnogi osjete smirivanje rada srca i tlaka, poboljšanje raspoloženja.
O dobrobiti šumske kupke ranije nam je govorio i kardiolog prof. dr. sc. Ante Obad koji je u Radoboju pokrenuo istraživanje o tome kako zaista šumska kupka utječe na zdravlje te je uz pomoć holtera "mjerio" učinak, o čemu više pročitajte OVDJE.
Da ne bi sve ostalo samo na riječima, prihvatili smo poziv te na prvi dan proljeća stigli u Radoboj.
Našli smo se s grupom od 15 ljudi ispred Muzeja Radboa u središtu mjesta i već pomalo osjetili zašto smo tu. Mekani zagorski bregi, pitomi vinogradi na padinama i šuma skoro na dohvat ruke.
Ambijent pulsira nekako sporo, sam zrak puno je bolji od onog u gradu, a jedini zvukovi koji se čuju su tu i tamo pokoja pila, cvrkut pčela i zujanje kukaca. Jednostavno osjetite da tu život pulsira drugačije, sporije se hoda i misli.
Svega nekoliko minuta lagane vožnje od muzeja bili smo na ulazu u šumu Strahinjčica, na mjestu gdje počinje kupka.
"Uzmite nešto što prvo vidite oko sebe", bila je jasna uputa voditeljice šumske kupke. Iskreno, meni je pogled prvo pao na panj, ali mi se učinilo malo teškim pa je i komad drveta poslužio. Moja prijateljica uzela je zrno kukuruza i slegnula ramenima, ''valjda je i to OK''.
I bilo je.
Problemi se ostavljaju ispred šume
"Pokušajte ostaviti sve svoje probleme nakratko u taj predmet, a onda ga odložite neka vas čeka dok se vratimo", objasnila je voditeljica.
OK, nasmijala sam se u sebi – dobar štos i dobra kvaka. Nije loše vizualizirati da sve probleme trpamo u nešto i na kratko odlažemo, nije da ih negiramo, brišemo, ali nekako je dobar osjećaj, makar bila i igra - da se sav teret ostavi u jedan predmet i na kratko odloži.
Iskreno? Upalilo je.
Nema priče, nema mobitela
Slijedio je još jedan set uputa –kad uđemo u šumu, nema mobitela, nema pričanja - smije govoriti onaj tko od voditeljice dobije "štap za pričanje".
Opet, u glavi mi se vrti misao: "Dobra fora, ajde da vidimo tko će prvi progovoriti".
Bio je prvi dan proljeća i šuma se budila, još se nije zazelenilo, ali proljetnice su stvarale čarobni tepih u različitim bojama.
Ušli smo u šumu Strahinjčicu kroz "portal". Zapravo, priroda se poigrala i na samom ulazu su dva stabla nagnuta na način kao da čine vrata i kao da nam time šuma želi dobrodošlicu. Neki u grupi u to i primijetili pa se nasmijali.
Sve kao da nas je nježno uvodilo u doživljaj koji će uslijediti.
Korak po korak najpolaganijeg hoda ikad
Ide se korak po korak, noga ispred noge, stopalo se polako spušta od pete prema prstima, svjesno, vrlo sporo. Ostali smo šokirani da smo u nekih sat vremena zapravo prešli svega oko 800 metara. Doznali smo - inače se ide i duplo sporije.
Zaboravite sprintanje, zaboravite planiranje, uspone i zadihanost. Zapravo - cilj je nas užurbane, naelektrizirane, dramatične, potpuno izbaciti iz moda stresa i svjesno uvući u veličanstvo šume, potaknuti da je zaista vidimo, osjetimo, namirišemo, čujemo...
Hodajući jedni iza drugih, izgledali smo kao grupa školaraca koja se kreće nevjerojatno sporo, slučajnom prolazniku možda i naoko smiješni.
I znate što? Bilo je čak i teško prisiliti samog sebe da ne sprintamo, da ne trčimo i, hej, da ne pričamo! Doduše, između mene i prijateljice proradila je mimika...
Pokazala mi je gestikulirajući: "Vidi visibabe! Divovske, velike, najveće igdje!"
Kimnula sam glavom, kasnije je kroz priču ponovila što je htjela reći - savršeno sam je razumjela i prvi put dok je lamatala rukama.
Usmjereno gledanje i doživljavanje prostora
Što se tijekom šumske kupke događalo? Počela sam gledati oko sebe (jer smo se kretali sporo pa vam ništa drugo ni ne preostaje za raditi u tom ritmu).
Visibabe, pa jaglaci, ciklame, cvijeće koje prvo trebamo zguglati da bi ga znali prepoznati, a u daljini se čuje djetlić kako vrijedno radi i buši neko baš tvrdo drvo.
Šuma je u ovo doba godine izuzetno raspjevana, vrijeme je snubljenja, traženja družice i doslovno sve zvoni od cvrkuta. Još i ovo – šuma je svijetla jer još nema bujnog zelenila pa sunce lako probija kroz krošnje.
Osjetite poantu – šuma je ionako ambijent u kojem se odvajamo od poslova, moranja, obaveza i briga. Tu prestaju naše "velike" uloge i postajemo dio ambijenta, ali ima nešto drugačije u šumskoj kupki jer to nije obična šetnja.
Odmor kao da je spavala
"Osjećam se kao da sam spavala osam sati najkvalitetnijim snom", rekla je jedna mlada djevojka nakon što smo prošli šumsku kupku.
Neki su podijelili dojmove, jedan je muškarac istaknuo kako je žurio i stiskao gas dolazeći na šumsku kupku jer nije htio zakasniti, a onda je doživio reset, uzemljivanje. Nećemo podijeliti baš sve detalje šumske kupke, ostavit ćemo znatiželjnicima da možda nešto sami prožive.
No inženjerka koja radi na željeznici, Martina Štiglić, otkrila nam je da je kao planinarka navikla na brzi tempo, a da joj je ovo iskustvo dalo potpuno novu dimenziju doživljaja prirode.
Za nekoga tko voli osvajati planinske vrhove, ideja sporog, gotovo meditativnog hodanja kroz šumu može se činiti neobičnom.
Odjednom primijetite detalje
"Ovo je bliski doživljaj prirode i šume, uključujući sva osjetila sporim tempom. To je odmor u šumi, primijetite detalje koje ne uočite u klasičnim šetnjama šumom. Spori tempo ti daje više mogućnosti za duboko disanje, za prebacivanje fokusa na sitne detalje, a dok čovjek ide brzo i planinari, većinu toga ne primijetiš", ističe Martina.
Na pitanje je li se uspjela u potpunosti isključiti iz svakodnevnih briga i obaveza, Martina daje iskren odgovor. "Djelomično jesam, ali ne mogu reći da sam uspjela u potpunosti", priznaje.
Kome bi preporučila kupku? "Ovo je za ljude koji trebaju smiriti tempo i živce, ali tko ne voli prirodu - ne mora ni dolaziti jer ima i drugih načina opuštanja. Plus ovaj autentični doživljaj u malom mjestu, fini štrukli iz Hiže štrukli pa i od heljde kakve nikad nisam probala", govori nam Martina.
Martina je svoje iskustvo u prirodi povezala s poslom na željeznicama. Mir šume potaknuo ju je na razmišljanje o inovativnim i ekološkim idejama koje bi se mogle primijeniti i u njezinu sektoru.
"Evo, u Sloveniji su posadili suncokret pokraj tračnica i pčelice imaju što jesti duž pruge. Ima takvih krasnih tema za koje mi nekad nemamo afiniteta", kaže, sugerirajući kako bi se i neiskorišteni prostor uz hrvatske pruge mogao pretvoriti u cvjetne koridore korisne za okoliš.
I sama voditeljica šumske kupke kasnije nam je otkrila da je certificirana za vođenje planinara, ujedno radi i kao psihologinja te je i sama ranije primijetila da su njezina djeca "normalnija" ako bi ih vikendom povela u prirodu. Kaže da je uočila da su tada prisutnija, smirenija, otvorenija, komunikativnija.
Za nju nije trebalo boljeg dokaza da boravak u prirodi, u šumi, može djelovati kao najbolji reset i kao poticaj da se sve nekako vrati na svoje mjesto.
No što kaže struka?
U Radoboju su prvi u Hrvatskoj pokrenuli priču s medicinskim wellnessom, naslonjenog na šumski turizam.
Shirin yoku kao rješenje za burnout
Ideja nije ništa novo, prakticiraju je desetljećima, od 80-ih godina ima naziv "shinrin yoku" - u prijevodu doslovno kupanje u šumi. Japanski znanstvenici istraživanjima su potvrdili da mnogi ljudi u gradovima koji dožive "burnout" ili žive u stanju kroničnog stresa mogu doživjeti "reset" zahvaljujući povratku prirodi. I upravo to vraćanje, korak nazad, može pomoći smanivanju stresa i opterećenosti svakodnevnim problemima.
I da potvrdimo, isprobali smo šumsku kupku, doživjeli je, možda čak i kroz ubrzani tečaj jer smo 800 metara šume "pretrčali" za skoro sat vremena. Ali osjetili smo poantu - i da, istina je da se uz šumskog vodiča može na trenutak izbaciti iz kolotečine i problema, da je moguće usporiti disanje, opustiti ramena i svjesno uroniti u mentalni detoks i ne pomisliti na poruke na mobitelu.
Medicinski turizam u Radoboju
Ova se priča, čini se, ozbilnije zakotrljala, dobili su podršku i lokalne zajednice koja se uključila u projekt, kao i turistička zajednica. Spojili su ideju ove nove vrste šumskog wellnesa, planira se graditi i kompleks za smještaj gostiju, povezali su se i s obližnjim toplicama, a osim spomenutog splitskog kardiologa dr. Obada, uključio se još jedan liječnik - poznati dermatovenerolog Dinko Kaliterna. U ovom je projektu osjetio smisao jer i sam njeguje, kako kaže, misao da tajna zdravlja leži u povratku prirodi.
Ovaj stručnjak za regenerativnu medicinu pojašnjava da često zanemarujemo kako je čovjek dio prirode, a otuđenje od nje uzrok je, smatra, brojnih suvremenih bolesti.
Svoju filozofiju dr. Kaliterna namjerava primijeniti u ambicioznom projektu u Radoboju, gdje planira razviti koncept "šumske kupke" i otvoriti kliniku koja će biti mjesto za prevenciju i rehabilitaciju, okruženu prirodom.
Udaljavanje od prirode kao uzrok bolesti
Vratio se na razgovor o bolestima i udaljavanju čovjeka od prirode.
"Ključ razumijevanja zdravlja leži u shvaćanju da za nas vrijede isti zakoni koji upravljaju prirodom, mi smo dio prirode i zato i zakoni prirode vrijede za nas. Mnoge bolesti i pogoršanja nastaju zato što ne slijedimo te zakone", objašnjava.
'Hodajte bosi i napunite se'
Kaže da je jedna od fantastičnih stvari za zdravlje zapravo vrlo jednostavna stvar - hodanje bosih nogu, ali i "udisanje negativnih iona". Ok, zastali smo i pitali što je to.
Pojašnjava, hodanje bosonog pridonosi da se "napunimo" energijom: " Negativni ioni su ono zašto se osjećamo tako dobro u šumi, na plaži, u blizini vodopada ili nakon kiše, oni su temeljni princip regeneracije organizma. Osim hodanja bosih nogu, tuširajte se i pod tušem koji je postavljen visoko na stropu. Padajuća voda stvara negativne ione, slično kao vodopad, što pozitivno utječe na organizam", širi sliku dr. Kaliterna.
I on vidi svoju buduću ulogu u Radoboju uz jasnu ideju - povratku jednostavnim, prirodnim načelima.
Za kraj - prihvatili smo poziv u Radoboj, tamo je svijet na prvu polaganiji i automatski djeluje nekako obnavljajuće čim se maknete iz vreve grada.
Zanimljivo je vidjeti kako jedno prilično nepoznato mjesto razmišlja veliko, kako se zajednica okupila oko ove, rekli bismo, jedinstvene ideje sasvim novog oblika turizma. Zato je i razumljiva podrška lokalne zajednice koja je "kliknula" s idejom. I Muzej Radboa rado otvora svoja vrata za sve koji dolaze na šumsku kupku pa otkrivamo koliko bogatu povijest ima ovaj kraj koji je počeo graditi svoju razglednicu temeljenu na okamini vinove loze stare milijunima godina.
Još i ovo treba reći. Neki su komentirali kako šumska kupka nije za svakoga, ali za koga jest? Za ljude koji osjećaju da klize u burnout, za one koji osjećaju zov za bijegom u prirodu, za one koji žele izbaciti negativno i upiti pozitivno. U Radoboju se to radi ciljano, uz certificirane vodiče pa sve to itekako ima smisla.
POGLEDAJTE VIDEO Lisac, vuk, jež zaigrali karte, stiglo pismo: 'Tko upalio svjetlo, a tko pobijedio?'