Emilija se iz Zagreba preselila u Lipik: 'Postao je moj životni put i škola'
Jedna od kandidatkinja prošlotjedne 'Večere za 5', Emilija Lončarić, ispričala je za Net.hr što ju je potaknulo da se preseli u Lipik te kako se počela baviti uzgojem industrijske konoplje
Emilija Lončarić (49), po struci konobarica i kuharica, prije desetak godina je donijela važnu životnu odluku da napusti Zagreb i užurbani gradski život kao i posao u struci te se preseli u Lipik.
Rođena u Brčkom, odrasla je u kući s vrtom 3 km od centra. Kao dijete je često bila okružena starijim ljudima od kojih je upijala savjete i pomno slušala kako se što radi i kuha. Uvijek je maštala o tome da ima svoj vrt u kojem će uzgajati domaću hranu, a kao kuharici joj je od posebnog značaja bilo da zna što jede. Prelazak iz gradske vreve u mirniju sredinu imao je veliki utjecaj na nju pa Emilija kaže kako se ondje preporodila. Danas je registrirani uzgajivač industrijske konoplje u Hrvatskoj.
Emilija je gostovala u prošlotjednoj "Večeri za 5", koju možete gledati na RTL-u svakog radnog dana od 17.50 sati i na platformi Voyo, a za Net.hr je ispričala zašto se odlučila preseliti u Lipik, kako joj izgledaju dani te objasnila kako uzgaja namirnice i industrijsku konoplju.
Odlazak iz Zagreba u Lipik
"Zapravo se nisam nikada planirala preseliti u Lipik, iako su moji roditelji ondje živjeli. Nakon što sam 20 godina radila u struci, što kao konobarica, što kao kuharica i svašta drugo, ključan dan dogodio se pred Badnjak zbog jedne situacije na radnom mjestu koja se odvila u pet minuta. U prosincu sam dala otkaz u restoranu u kojem sam radila i nikome nije bilo jasno što mi je. Svi su me pitali 'Pa što ćeš sada?'. Rekla sam im da ne znam. Jedino što znam jest da odlazim iz Zagreba i idem u drvenu kućicu u Lici i Gorskom kotaru. Bolje ću živjeti s vukovima i medvjedima jer s ljudima više ne mogu", započinje.
Kada se Emilija počela pakirati i organizirati svoju selidbu, preminula joj je baka koja je živjela u Lipiku. Sudbonosni trenutak dogodio joj se na sahrani.
"Pitala sam članove obitelji što će sad s kućom, a oni su mi rekli da će je prodati. Zatim sam majci objasnila kako je cijena nekretnina stvarno nevjerojatno niska, a ona želi prodati svoju djedovinu i onaj prekrasan komad zemlje uz kuću, što ide i do bazena u Lipiku. Nije se radilo o poziciji te kuće, nego o zemlji i kući. Rekla sam joj: 'To ćeš prodati za nekih 10.000 eura, a nikada više nećeš vratiti niti kuću niti zemlju'. Ona mi je na to rekla: 'Pa što će mi to? Mi imamo svoje.' Emiliji je majka tada ponudila tu nekretninu koju je ona prihvatila i koja joj je zatim promijenila život.
Iako je to bila drastična promjena, Emilija se odlično snašla i dodaje: "Lipik nije bio moj izbor, ali je postao moj životni put i jedna nova životna škola. Dobila sam zemlju i krov nad glavom. Dobila sam to sklonište. Dobila sam priliku da počnem odrađivati neke stvari. Preporodila sam se - divno je biti sam u tišini i živjeti minimalističkim životom bez primanja. Freelancer sam, nemam posao, ali ovdje ima posla kao u priči što se tiče gradnje, vrta, čišćenja, svega. Prije pet godina sam živjela kao kraljica i osjećala se tako. I dan danas se osjećam tako, ali nakon pet godina sam se počela preispitivati jer nemaš stalni posao, nemaš prihode."
Nova verzija svakodnevice
Život u Lipiku joj je sve samo ne dosadan. Aktivna je na raznim poljima i napominje kako je sretna zbog toga. "Nema tu kolotečine da je svaki dan isti kao što je to prije bilo - da se moram ustati u neko određeno vrijeme, da moram u određeno vrijeme biti na poslu, ondje ostati i raditi pa onda dođeš doma, gdje te čeka obitelj - sin, suprug, svekrva i baka od supruga - te obaveze. Toga više nema i to je nešto prekrasno. Sretna sam zbog te životne odluke koju sam dobila - priliku da budem prava Emilija, da budem prava ja."
Ističe kako joj vrijeme prolazi i u košnji trave, sijanju, sadnji, zalijevanju, razmnožavanju biljaka, razmjeni iskustava s prijateljima, poznanicima i ljudima s društvenih mreža kao i grupa čiji članovi podržavaju takav način života.
"Oko ove kuće imam jako puno posla, ali dosta toga sam već napravila - tavan i stan su završeni, riješila sam fasadu kuće i sada je zelena. Trebam još renovirati šupu koja prokišnjava jer je 30 godina nitko nije taknuo. Htjela bih sve riješiti, ali kad nemaš novca i redovita primanja, onda ne ide. Nema više onog multitaskinga u smislu gradskog života da s jednom rukom kuhaš, s drugom hraniš dijete, s trećom stavljaš fritule, a s četvrtom ne znam ni ja što radiš. Život mi je ispunjen i raznolik. Ovisi o prilikama i o puno toga. Nije mi nikada dosadno, to je za mene nepoznanica. Ne razumijem ljude koji kažu da im je dosadno, ne znam kako je to moguće", napominje.
Uzgajanje namirnica u vrtu
Emilija kaže kako je ovo godina u kojoj se želi posvetiti uzgoju vlastitih namirnica, ali i da je svjesna kako rad u vrtu iziskuje mnogo. U prosincu 2025. je odlučila da više ne ide nigdje, da ostaje u Lipiku kako bi se usmjerila na ono što želi.
"Posvećujem se vrtu i sadnji namirnica, želim biti samodostatna u vidu da sijem i sadim isključivo ono što ću ja jesti - da imam za sebe. Uvijek sam mislila da ja to nekako sebično. Trebam krenuti od sebe tako da ove godine krećem. Želim imati namirnice kroz cijelu godinu. Konkretno, grašak samo jedanput godišnje možete posaditi, za razliku od nekih drugih kultura koje itekako možete vrtjeti barem još tri puta. Recimo neke kulture ne možete pa se onda moraju ili zamrznuti ili preraditi na neki način kako bi ih imali tijekom godine. Do sada nisam nikada uzgojila dovoljno da imam skroz", pojašnjava.
Uzgoj konoplje
Emilija je danas registrirani uzgajivač industrijske konoplje u Hrvatskoj. Ispričala nam je kako je došla do tog pothvata: "Konoplja zbilja ima nevjerojatnu sposobnost da pomaže organizmu. Prijatelj mi je jedan dan pričao o promjeni zakona o uzgoju konoplje, da svaki državljanin Republike Hrvatske smije i može uzgajati konoplju, bilo da je to selektivni uzgoj ili industrijski, a kada pričamo o selektivnom uzgoju, radi se o feminiziranoj biljci konoplje. To znači da su to samo ženske biljke, nema muških. One ne bacaju sjeme i onda se rade od tog cvijeta. Radi se ekstrakcija i dobiva se smola. Od koncentrata te smole nakon ekstrakcije cvijeta konoplje mogu se napraviti kapi, kreme, vaginalete ili čepići. Dakle, svaki državljanin Republike Hrvatske smije i može uzgajati konoplju i to jednu biljku na jednom kvadratnom metru. Kad mi je to rekao, to je bio onaj klik. Te godine sam ispunila obrazac i registrirala se kao uzgajivač konoplje."
Kroz taj proces upoznala je brojne druge uzgajivače konoplje. Također je bila i član dvije udruge koje su davale podršku uzgajivačima - od sjemena, edukacije, informacija i ostalog.
"Ne vidim to kao nešto naporno niti da iziskuje dodatnog vremena ili nešto, ali svakako je poželjno da osoba koja se bavi uzgojem konoplje voli to raditi, da ima ljubav prema toj biljci i općenito prema zemlji, da voli prirodu i sve što nas okružuje. Napornije mi je postalo tek tijekom treće godine bavljenja uzgojem konoplje jer sam se fizički previše isforsirala pa sam imala zdravstvenih problema s laktom i ramenom", prisjeća se.
"Kada vidiš kako biljke rastu i bujaju, kad vidiš one cvjetove, kada se počnu puniti kanabinoidi, kad smola počne izlaziti van, to je poseban osjećaj. Prve godine kad sam je preradila i dobila tu smolu, godinu dana sam držala rekord po visini i količini kanabinoida u njoj. Bila sam jako ponosna na sebe. Te godine sam imala najveći broj biljaka, čak 25, sljedeće godine sam imala 15, a nakon te 10. Onda sam preskočila jedne godine zbog financijske situacije. Morala sam ići raditi u Englesku kako bih zaradila za kuću - fasadu i izolaciju - jer je bila zima koja je u ovom kraju okrutna. To je bio moj izbor. Netko bi rekao zašto se mučim, ali meni to nije bilo teško. Svjesno sam živjela život. Nisam imala novca i nisam si mogla priuštiti da si kupim drva za loženje. Kupila sam onoliko koliko sam imala pa sam to razvlačila da traje što duže. Ložila sam samo jednu vatru dnevno i to je bilo to", priča iskreno.
Osim toga istaknula je kako joj taj uzgoj ne predstavlja problem, već joj daje inspiraciju, poticaj i čini je sretnom te da stalno hoda bosa kako bi bila povezana sa zemljom i njezinom frekvencijom.
Život izvan uobičajenih normi
"Ne pripadam tim društvenim normama i tek sada, kada sam se makla od tog društvenog života, kada sam makla iz grada, shvatila sam da sam se vratila samoj sebi. Bilo mi je važno da živim slobodno, da skinem okove vremena sa sebe i te neke iluzije da razbijem društvo i okolinu koje govori što se mora, a što se ne mora. Uvijek sam bila drukčija. To je moj životni stil. Donosi mi sreću, veselje, ljubav. Donosi mi svjetlo u život, smisao, sve, donosi mi onu autentičnost. Ne prilagođavam se nekome ili nečemu, pogotovo društvu i okolini ili poslovima, da bih bila prihvaćena. Mnogi ljudi se toga boje, ali ja nemam strahove", objašnjava.
Emilija kaže kako joj nije važna reakcija okoline na njezin način života, ali da su mještani nakon njezinog sudjelovanja u RTL-ovoj "Večeri za 5!" promijenili svoj odnos prema njoj.
"Ne dotiče me se pretjerano jer je moj teritorij moj kosmos. Svi ljudi dobre volje su dobrodošli. Ljudi koji dolaze s nekim drugim namjerama i koji nisu na toj frekvenciji, ne osjećaju se dobro. Moram priznati da nakon što se počela emitirati 'Večera za 5', gdje sam stvarno bila autentična, nevjerojatno je kako se društvo i okolina ovdje počelo prema meni ophoditi, odjednom me ljudi pozdravljaju na ulici, prepoznaju, pričaju sa mnom, čak i prvi susjedi koji nisu pričali sa mnom. Nakon što su pogledali ovu moju prvu epizodu, s lakoćom komuniciraju sa mnom. Kao da se srušio neki zid i ljudi su progledali. Evo jedan prekrasan primjer. Išla sam kupiti mačkama hranu u Lipiku. Žena kaže 'Jao susjeda', dotad mi se nije tako obraćala. Pozdravimo se uvijek kad uđemo u dućan, ali nisu na takav način prije razgovarali sa mnom. Zahvalna sam samoj sebi što sam si dala priliku uopće da se prezentiram putem tog medija i putem ovog showa zbog kojega su ljudi imali priliku vidjeti tko sam", dodaje.
Kuhanje i domaće namirnice
Emilija često ponavlja koliko su joj važne domaće namirnice te da se oporavila upravo zbog zdrave hrane. Brojne namirnice je izbacila iz prehrane.
"Moji obroci su jako skromni, ali to su zapravo energetske i nutritivne bombe, koje ja radim. To mi je važno. Često pripremam juhe s puno toga, rijetko koristim meso jer nemam svoje kako bih znala čime sam te životinje hranila. Prehrana mi je više biljnog porijekla. Samoniklo jestivo bilje je svakodnevno na mom repertoaru. Berem maslačke, blitvu, koprivu, ma svašta, i pravim salate. Radim varijacije sa žitaricama, bilo da je to povrće, neka juha, namazi od žitarica ili tofu. Hranu ne pripremam duže od 45 minuta, dok mi najduže traje pečenje kruha. Također radim svoju tjesteninu. Konzumiram namaze, tofu, mlijeko i kruh od slanutka. Zatim imam tjedan prosa pa onda radim sve od toga. Nakon toga, kad mi ostane od svega pomalo, sve to pomiješam. Žitarice i grahorice se moraju kuhati, termički obraditi i to najduže traje", napominje.
"Nema toga što ne volim, nije mi ništa problem pripremiti. Jedino ne volim raditi roštilj i stajati u tom dimu, ali ga volim jesti. Obožavam raditi sve ostale popratne radnje koje idu uz roštiljanje, napravit ću sve - postaviti stol, napraviti banket ako treba, nema problema - samo neka netko drugi stoji uz roštilj. Nema tih namirnica koje bi mi se gadile toliko da ja to neću uzeti u ruke. Ne radim po receptima, radim po svom", komentira Emilija i dodaje kako ne voli pripremati torte jer su osjetljive i rade se od brojnih sastojaka te da za njihovu izradu treba dosta vremena.
Nove epizode 'Večere za 5' gledajte od ponedjeljka do petka na RTL-u od 17.50! Epizode su dostupne na platformi Voyo 24 sata prije prikazivanja na televiziji.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Profesor talijanskog iz Rijeke danas radi kao maser: "Svidjela mi se ideja da mogu tako nešto raditi'