Majka (41) umjetnošću se bori protiv neizlječive bolesti: 'Više nemate vremena sumnjati u sebe'

Kada Caley Ashpole uzme kist u ruke otputuje u drugi svijet. Tako ova 41-godišnja majka dvoje djece može pobjeći od stvarnosti četvrtog, neizlječivog stadija raka dojke, bolesti koja se proširila njezinim tijelom i zauvijek joj promijenila život.

"Dok slikam, ne razmišljam o raku. Zapravo, ne razmišljam gotovo ni o čemu", kaže.

Od dijagnoze do neizvjesne budućnosti

Caley je dijagnoza postavljena u prosincu nakon što je otkrila neobičnu kvržicu na dojci. Netom prije Badnjaka, liječnik ju je nazvao s viješću koju nije priželjkivala - bio je to rak. "Znali su da je rak, ali ne i puno više od toga", rekla je. Odlučni da zaštite svoju djecu, Caley i njezin suprug Brad, s kojim je u braku 15 godina, nastavili su s božićnim slavljem za svoja dva sina, 12-godišnjeg Ikea i 10-godišnjeg Mossa.

No, samo nekoliko tjedana kasnije, početkom siječnja, potvrdili su se njihovi najgori strahovi. Rak se već proširio na njezin torzo, kuk, kralježnicu i bazu lubanje, pretvarajući ono što je u početku dijagnosticirano kao drugi stadij raka dojke u četvrti stadij metastatske bolesti.

Sada Caley živi s dijagnozom koja se smatra terminalnom. Onkolog je procijenio da joj preostaje između tri do pet godina života. "Kad su mi prvi put rekli, bio je to ogroman šok. Čak ni sada se to ne čini stvarnim."

Poput mnogih koji žive s uznapredovalim rakom, suočava se sa stalnom neizvjesnošću. Pregledi donose tjeskobu, a svaki nalaz nosi težinu onoga što slijedi. "Ne znate je li stabilno, je li naraslo ili je ponovno aktivno. To neznanje je najteži dio", objasnila je.

Umjetnost kao bijeg i ostvarenje sna

Usred neizvjesnosti Caley je pronašla nešto što joj daje osjećaj kontrole - slikanje. Bez jasnog plana kako se nositi s terminalnom dijagnozom, okrenula se umjetnosti i u njoj pronašla moćan oblik bijega. "Kad slikam, ne razmišljam o raku. To je predah od svega".

PREBRODILA SVE /

Dijana se borila s rakom, a onda dobila otkaz: 'Kao da nije bilo dosta sve što sam preživjela'

Ono što je započelo kao mehanizam za suočavanje s teškom situacijom preraslo je u nešto puno veće. Njezin je rad objavljen u britanskom Vogueu, što je bio životni san ostvaren u vrijeme kada ga najmanje očekivala. "Nikad u milijun godina nisam mislila da će mi dijagnosticirati rak dojke, ali oduvijek sam sanjala o tome da budem u Vogueu", kaže.

Snaga kreativnosti u borbi s bolešću

Priča Caley Ashpole, iako jedinstvena, odjekuje u iskustvima mnogih koji se suočavaju s teškim bolestima. Njezino utočište u umjetnosti nije izoliran slučaj, već potvrda onoga što stručnjaci nazivaju art terapijom. U Hrvatskoj su također zabilježene dirljive priče umjetnica poput Izabele Šimunović i Ivane Popović, koje su u najtežim životnim trenucima snagu pronalazile u kreativnom izražavanju.

Psihoonkologija, grana koja se bavi psihološkim aspektima raka, sve više prepoznaje važnost art terapije. Kreativni proces pomaže pacijentima da izraze osjećaje, smanje tjeskobu i povrate osjećaj kontrole koju ova teška bolest često oduzima. Nije tu riječ o umjetničkom talentu, već o samom procesu stvaranja kao alatu za iscjeljenje.

Promijenjena perspektiva i ljepota u svakodnevici

Dok je njezino tijelo bilo izloženo tjednim kemoterapijama i imunoterapiji emocionalno putovanje je ono što ju je najviše preoblikovalo. "Ponekad te život ogoli do samih osnova. Ne samo fizički, već i emocionalno", rekla je.

Prije početka liječenja, Caley je donijela odluku da obrije glavu. Nekada je imala dugu kosu do struka koju je voljela, ali gubitak kose označio je dublju promjenu. "Protekla godina bila je posvećena samopouzdanju. Ne izgledu, već samopouzdanju u načinu na koji živite svoj život."

DAN PRIJE VJENČANJA /

Mihaela (44) s okrutnom se dijagnozom suočila u sedmom mjesecu trudnoće. Ovo je njena priča

Saznanje o ograničenom vremenu sve je promijenilo. "To zapali vatru u vama. Više nemate vremena sumnjati u sebe", objasnila je. Obični trenuci su ono što sada najviše cijeni. "Mnogi od nas ne shvaćaju da postoji ljepota u svakodnevnom. Život je takav blagoslov."

Osim toga kaže da joj je život s terminalnim rakom donio neočekivanu jasnoću. "Prestanete čekati. Čekati dok vam ne bude bolje, čekati dok se ne osjetite spremnima. Shvatite da ne znate koliko vremena imate, što vrijedi za sve nas."

Sada je njezin fokus jednostavan: živjeti punim plućima, stvarati sa smislom i učiniti svaki trenutak važnim. Unatoč svemu puna je nade. "Živimo u vremenu nevjerojatnog napretka u znanosti i medicini. Zaista vjerujem da bi naša generacija mogla biti posljednja koja umire od ove bolesti ili prva koja će biti izliječena", rekla je za Mirror. U središtu svega njezina obitelj, suprug Brad i njihova dva dječaka, koji su joj neprestani izvor snage i svrhe. "Ne znam koliko vremena imam, ali znam da ga želim provesti prisutna, voleći svoju obitelj i čineći ga vrijednim."

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU 

KOJA STE? /

Krvna grupa može utjecati na naše zdravlje: Doznajte kako i tko je skloniji riziku

POGLEDAJTE VIDEO Ivana Kalogjera o osobnoj borbi i radu u udruzi: 'Krpamo rupe u sustavu, a novac ne pada s neba'