Sirijac Nader u Hrvatskoj je pronašao ljubav i mir: 'Čini se da moja obitelj ima neobičnu sreću'
Nader Othman iz Sirije ispričao je za Net.hr svoju obiteljsku priču te otkrio kako se snašao u Hrvatskoj
Nader Othman (39), podrijetlom iz Sirije, iz grada Rumajlana, koji se nalazi na sjeveroistoku zemlje, u blizini rijeke Tigris, u Hrvatsku se vratio s obitelji nakon očeve smrti 2005. godine, kada nije imao niti 18 godina.
Otac Sirijac i majka Hrvatica upoznali su se i zaljubili u Hrvatskoj, a život ih je nakon nekog vremena odveo u Siriju. Ipak, sudbina je u sve uplela svoje prste i Nader sada već 21 godinu živi u našoj zemlji. Baš poput svojega oca, i on je ovdje pronašao ljubav – srce mu je osvojila Hrvatica koja mu je danas supruga i s kojom je izgradio obitelj te dobio dvoje djece. Ovdje se odlučio i na promjenu karijere pa je naftnu industriju zamijenio s onom u IT-u.
Nader Othman, kojeg ste mogli gledati u RTL-ovom kulinarskom showu "Igra chefova", za Net.hr je ispričao svoju obiteljsku priču te kako se snašao u Hrvatskoj.
Ratovi utjecali na životni put obitelji
"Kada gledam unatrag, čini se da moja obitelj ima neobičnu sreću s tajmerom preseljenja, kao da nas je sudbina uvijek sklanjala na sigurno neposredno prije oluje. Otac je prvi put došao u Zagreb još 1970. godine. Samo tri godine kasnije, 1973., izbio je rat na Bliskom istoku između Egipta, Sirije i Izraela. Potom su se moji roditelji i dvije starije sestre preselili u Siriju 1980. godine, da bi devedesetih ovdje započeo Domovinski rat. Naš konačni povratak u Hrvatsku dogodio se 2005. godine, a tek nekoliko godina nakon toga, 2011., započeo je razorni rat u Siriji. S obzirom na tu našu povijest, u šali često kažem: 'Nemojte mi dopustiti da se ikada više selim jer kamo god odem, očito ne sluti na dobro!", započinje Nader.
Pred kraj srednje škole planirao je ostati u Siriji i studirati elektrotehniku, no život je imao drukčiji plan zbog čega mu je danas drago.
"U Siriji je upis na fakultet uvjetovan izuzetno zahtjevnom državnom maturom. Upravo te godine moj se otac teško razbolio i, nažalost, preminuo drugog dana ispita. Bio je to golem udarac. Ipak, uz podršku obitelji i prijatelja uspio sam položiti maturu, iako ne s onako visokim ocjenama kakve sam priželjkivao. Kako je moja baka tada još bila živa, a najstarija sestra već boravila u Zagrebu, odlučili smo se kao obitelj trajno preseliti u Hrvatsku", dodaje.
Povratak obiteljskim korijenima
Nader kaže kako se dugo šalio da je jednom davno raširio kartu svijeta, bacio kamenčić, a on je tri puta zaredom pao točno na Zagreb. "Iako je to samo simpatična anegdota, stvarni put do Hrvatske bio je mnogo složeniji i duboko isprepleten povijesnim previranjima. Na put prema Hrvatskoj krenuo sam s još dvojicom Sirijaca koji su poznavali moje roditelje. Držao sam se njih jer sam prvi put išao na takav put, a nisam poznavao niti jezik. Putovali smo avionom iz Damaska do Beograda, a potom autobusom do Zagreba; to je tada bila najpovoljnija opcija", navodi Nader.
Datum koji će zauvijek pamtiti jest 15. veljače 2005. godine. Krenuli su rano ujutro, a na aerodromu je vladala neobična atmosfera, bilo je prepuno policije i detaljne provjere. "Nismo tome pridavali previše pažnje, misleći da je to standardna procedura. Stigli smo u Beograd te se uputili na autobusni kolodvor gdje smo kupili karte za Zagreb. Autobus je bio relativno prazan. Prije granice, instinktivno smo odlučili sjesti razdvojeno – jedan na početak, drugi u sredinu, a treći na kraj autobusa. Možda je to bio nesvjesni refleks odrastanja u režimu u kojem se većina ljudi boji vojske i policije. Naravno, policajcu na granici bilo je sumnjivo što trojica Sirijaca putuju istim autobusom, a sjede svaki na svom kraju. Odmah su nas izdvojili iz busa i započeli detaljno ispitivanje i pregled prtljage", prisjeća se.
Nader je ispričao kako je situacija postala dodatno napeta kada su u njegovom koferu pronašli vrećicu s nepoznatim prahom. "Bio je to tamjan koji je mama spakirala za baku, a ja u tom trenutku, od stresa i nepoznavanja jezika, nisam znao objasniti što je to. Jedva sam nekako uspio pojasniti policajcu da se to koristi u crkvama i da je slično mirisnim štapićima", objašnjava.
"Tek kad sam stigao u Zagreb i ispričao sestri kroz što smo prošli, sve je dobilo svoj smisao. Rekla mi je da je upravo dan ranije izvršen atentat na premijera Libanona, Rafika al-Haririja. Izvanredna situacija i pojačane mjere sigurnosti kojima smo svjedočili bile su izravna posljedica tog događaja. Moj novi život u Hrvatskoj započeo je, baš kao što je i povijest moje obitelji nalagala, u sjeni velikih svjetskih događaja, ali na sigurnom tlu", napominje.
Promjena karijere
Inženjer naftnog rudarstva u toj industriji je proveo deset godina. Međutim, nakon pandemije odlučio se za profesionalni zaokret te je prešao u IT sektor. "Trenutačno u Hrvatskoj radim kao specijalist za mrežnu sigurnost. Što se tiče mog boravka u Siriji, tamo sam se uglavnom bavio sezonskim poslovima u poljoprivredi pomažući rođacima na selu, dok sam profesionalnu inženjersku karijeru gradio kasnije", kaže.
Iako je radno vrijeme u Hrvatskoj i Siriji službeno isto, iskustva i uvjeti rada znatno se razlikuju. Nader je svoje iskustvo opisao ovako: "S obzirom na to da je standard u Siriji dosta slabiji, nije čudno da ondje čovjek radi dva posla kako bi preživio. Mislim da je Hrvatska dosta uređena zemlja što se tiče rada, iako uvijek postoje iznimke. Radno okruženje je u prosjeku jako dobro i poštuje se slobodno vrijeme."
Kvaliteta života u Hrvatskoj
Nader živi u Zagrebu sa suprugom i dvoje djece. Nakon potrage za vlastitim domom koja je potrajala godinu i pol, sa suprugom je uspio kupiti stan. U glavnom gradu Hrvatske živi i njegova šira obitelj – majka, brat i sestre sa svojim obiteljima, kao i stričevi s obiteljima, stoga kaže kako je ovdje u potpunosti privatno i obiteljski situiran.
Kada se govori o kvaliteti života u Hrvatskoj, Nader komentira: "Zadovoljan sam. Ljudi su super, a iako se volimo šaliti da nam političari nisu jača strana – što je, tu je! Šalu na stranu, Hrvatska je prekrasna zemlja koja nudi nevjerojatnu kvalitetu života kroz spoj prirodnih ljepota, sigurnosti i opuštenog mentaliteta koji je teško naći negdje drugdje."
"Općenito se u Hrvatskoj osjećam jako sigurno u svim gradovima pa tako i u Zagrebu – čak i u Dubravi! Jako mi nedostaje Sirija, pogotovo zato što sam zadnji put bio tamo 2010. godine, netom prije rata. Ipak, mislim da Sirije koju pamtim, više nema; to je sada ranjena i umorna država kojoj treba dosta vremena za oporavak. Ipak, ne sumnjam da će Sirijci s vremenom izgraditi još ljepšu, zdraviju i jaču Siriju", pojašnjava.
"Teško je uspoređivati Siriju i Hrvatsku jer je Sirija prošla kroz 14 godina rata. Međutim, smatram da je u predratnom razdoblju život u Siriji bio znatno pristupačniji. Troškovi prijevoza, hrane i najamnina bili su puno niži nego u Hrvatskoj", napominje.
Hrvatska kuhinja i hobiji
Nader slobodno vrijeme najradije posvećuje obitelji i hobijima. Često igra nogomet s prijateljima, a kad je lijepo vrijeme, sa sinom ode na bazen ili biciklira. "Vikende obično provodim u vikendici – ondje uvijek ima posla oko renovacije i u velikom vrtu. Hobiji su mi još i šah te šetnja sa psom", dodaje.
Osim toga uživa i u kuhanju kada ima slobodnog vremena. Hrvatska kuhinja mu se jako sviđa jer je, kako navodi, raznolika i ukusna: "Moji apsolutni favoriti su sarma i grah. Što se tiče slastica, smatram da su tradicionalni kolači poput orahnjače ili kremšnita izvrsni, iako njihova priprema ponekad može biti pravi izazov."
Sličnosti Sirijaca i Hrvata
Nader kaže da Sirijci i Hrvati, unatoč različitim kulturama i životnim okolnostima, imaju puno toga zajedničkog. "Oba su naroda prizemna, vole živjeti i uživati u životu. Također, i jedni i drugi vole fino jesti pa su hrvatska i sirijska kuhinja izvrsne. Oba naroda vole druženje i šalu, ali primijetio sam da se u Hrvatskoj puno više kuka i da ljudi ponekad vole pokazivati da su bogatiji nego što jesu. S druge strane, u Siriji ljudi neprestano pričaju o politici", tvrdi.
Razmjena iskustava između različitih kultura često pokazuje kako jedni od drugih mogu mnogo naučiti, stoga Nader ističe: "Mislim da bi Hrvati od Sirijaca mogli naučiti kako zadržati optimizam i unutarnju snagu čak i u najtežim životnim situacijama. S druge strane, Sirijci bi pak od Hrvata mogli naučiti o važnosti očuvanja okoliša i ekološkoj svijesti, što je u Hrvatskoj na vrlo visokoj razini."
Sirijska zajednica u Hrvatskoj prisutna je već desetljećima, a posljednjih godina dodatno se proširila dolaskom novih doseljenika. Nader smatra da je prije velikog migracijskog vala u Hrvatskoj živjelo više od tisuću obitelji sirijskog podrijetla. "Većinom su to bili miješani brakovi, često ljudi koji su ovdje došli na studij još u vrijeme Jugoslavije. Osobno poznajem nekoliko takvih obitelji, kao i novije doseljenike s kojima dijelim slična iskustva prilagodbe. Mnogi prijatelji i rodbina već su me posjetili. Hrvatska je pravi dragulj zbog svoje prirode i nevjerojatne raznolikosti; svaka regija, od ravne Slavonije preko Istre pa sve do Dalmacije, nudi nešto posebno i drugačije", zaključuje.
Kulinarski show "Igra chefova" ne propustite od ponedjeljka do srijede u 21:15 h na RTL-u ili dan ranije na platformi Voyo.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Kolumbijka Sandra Milena se doselila u Zagreb: 'Zaljubila sam se u svog supruga iz Hrvatske u Kolumbiji'