Srce joj može stati u svakom trenutku, spašava je obična namirnica: 'Uvijek postoji nada'
Katie iz Southenda pati od vazovagalne sinkope i sindroma posturalne ortostatske tahikardije (POTS). Oba stanja utječu na rad srca i krvni tlak te uzrokuju iznenadne nesvjestice
Trčala je, plivala, bavila se atletikom i jahala. No nakon jednog običnog treninga život Britanke Katie Phillips (26) potpuno se promijenio. Tijekom trčanja na sveučilištu iznenada se onesvijestila, a liječnici su isprva strahovali da je doživjela srčani udar. Danas stalno mora sa sobom nositi nešto što bi većina ljudi tražila u kuhinji, a ne u torbici, vrećice soli.
Katie je nakon kolapsa saznala da pati od vazovagalne sinkope i sindroma posturalne ortostatske tahikardije (POTS). Oba stanja utječu na rad srca i krvni tlak te uzrokuju iznenadne nesvjestice. Njezino srce može u trenu ubrzati s manje od 60 otkucaja u minuti na gotovo 200.
''Uvijek sam bila izuzetno aktivna – plivanje, atletika, trčanje, jahanje pa čak i streličarstvo na konju. Radila sam sve u čemu sam mogla sudjelovati'', prisjeća se Katie. ''Kad sam se onesvijestila, sve se promijenilo tako brzo. Imala sam samo 21 godinu i bilo je zastrašujuće'', kaže.
Završila je na hitnoj. Liječnici su isprva sumnjali na krvni ugrušak u plućima, a kasnije su se pojavile još ozbiljnije bojazni. ''Kad su me već htjeli otpustiti, liječnik je pogledao nalaze krvi i izgledao je prestravljeno. Rekao mi je da izgleda kao da sam doživjela srčani udar ili da mi prijeti u sljedeća 24 sata'', opisuje Katie.
Postupno je, uz pomoć stručnjaka, naučila bolje slušati svoje tijelo. Danas pazi na tempo, unos tekućine i posebno na povećan unos soli. ''Moje tijelo ne regulira dobro temperaturu, a sol mi pomaže u tome. Nosim sa sobom vrećice soli koju uzmem kad počnem drhtati. To je znak da moje tijelo mora više raditi na regulaciji srčanog ritma'', objašnjava.
Iako je ponekad plaši lupanje srca, uspjela se vratiti sportu. Ove godine čak je završila polumaraton London Landmarks. Svojom pričom želi podsjetiti da nas tijelo često upozorava prije nego što nastane pravi problem.
''Lako je sve pripisati stresu ili anksioznosti, ali ponekad vam tijelo pokušava nešto reći. Koliko god stvari izgledale teške, uvijek postoji nada'', dodaje.
POGLEDAJTE GALERIJU