Slab jen, skupi dugovi i kraj dominacije dolara?

Središnja banka Japana u ožujku 2024. godine ukinula je negativnu kamatnu stopu od -0,1 %, čime je završilo višegodišnje razdoblje gotovo besplatnog novca koje je snažno oblikovalo globalna financijska tržišta. Od tada japanska monetarna politika prolazi kroz postupnu normalizaciju, a ključna kamatna stopa u lipnju 2026. godine dosegnula je razinu od 1%.

Iako se na prvi pogled radi o promjeni vezanoj prvenstveno uz japansko gospodarstvo, njezine posljedice mogu se preliti na globalna tržišta – od američkih državnih obveznica i kretanja dolara do tržišta plemenitih metala.

Japan kao jedan od stupova globalnog financiranja

Japan je desetljećima imao jednu od najvažnijih uloga u globalnom financijskom sustavu kao izvor jeftinog kapitala. Zahvaljujući povijesno niskim kamatnim stopama, ulagači su se zaduživali u jenima te sredstva preusmjeravali prema imovini s višim prinosima, posebice američkim državnim obveznicama i drugoj imovini denominiranoj u dolarima.

“Postoje četiri vrste zemalja u svijetu: razvijene zemlje,

nerazvijene zemlje, Japan i Argentina” Simon Kuznets

Istodobno, Japan ostaje najveći pojedinačni strani vlasnik američkog državnog duga. Prema podacima američkog Ministarstva financija, japanski ulagači krajem svibnja 2026. godine držali su približno 1,143 bilijuna dolara američkih državnih obveznica.

Rast prinosa na japanske obveznice mijenja računicu institucionalnih ulagača. Domaća imovina postupno postaje konkurentnija alternativama na stranim tržištima, dok troškovi zaštite valutnog rizika dodatno smanjuju atraktivnost ulaganja u američke obveznice za japanske investitore.

To ne znači da će Japan naglo početi prodavati američki dug. Međutim, postupno smanjenje novih kupnji američkih obveznica, povećanje valutne zaštite ili povrat dijela kapitala na domaće tržište mogli bi dugoročno utjecati na prinose američkih obveznica, vrijednost dolara i globalne financijske tokove.

Dodatni element nesigurnosti predstavlja slabost japanskog jena. Unatoč rastu kamatnih stopa, japanska valuta tijekom 2026. godine oslabila je prema razini od približno 165 jena za jedan američki dolar, što je potaknulo intervenciju japanskih vlasti na deviznom tržištu radi stabilizacije tečaja. Unatoč intervenciji, jen se krajem srpnja kretao oko razine od 159 jena za dolar, potvrđujući da njegova tradicionalna uloga sigurnog utočišta slabi.

Zlato sve više dobiva ulogu strateške zaštite kapitala

U uvjetima povećane financijske neizvjesnosti središnje banke i institucionalni ulagači nastavljaju povećavati udio zlata u svojim pričuvama i portfeljima. Za razliku od valuta i državnih obveznica, fizičko zlato nije obveza nijedne države, središnje banke ili financijske institucije te ne nosi kreditni rizik izdavatelja.

Prema istraživanju World Gold Councila za 2026. godinu, povjerenje središnjih banaka u zlato nastavlja snažno rasti. Čak 89 % upravitelja deviznih pričuva očekuje povećanje globalnih zlatnih pričuva u sljedećih 12 mjeseci, dok rekordnih 45 % ispitanika planira povećati vlastite rezerve zlata.

Posebno je zanimljiv podatak da 74 % upravitelja očekuje smanjenje udjela američkog dolara u globalnim deviznim rezervama tijekom sljedećih pet godina.

Razlozi za takav trend nisu povezani samo s valutnim kretanjima, već i sa širim promjenama u globalnom financijskom sustavu. Više od 90 % ispitanika navodi otpornost zlata u kriznim razdobljima kao jedan od ključnih razloga za njegovo držanje.

Ovi podaci potvrđuju da zlato danas više nije samo kratkoročna zaštita od tržišne nestabilnosti, nego strateška imovina koju države i institucionalni ulagači koriste za očuvanje vrijednosti kapitala i smanjenje ovisnosti o pojedinim valutama.

„Promjena japanske monetarne politike možda se europskom ulagaču može činiti udaljenom, ali Japan drži više od bilijun dolara američkog državnog duga. Svako značajnije preusmjeravanje japanskog kapitala može utjecati na američke prinose, dolar i globalnu financijsku stabilnost. U takvom okruženju zlato nije samo ulaganje usmjereno na rast cijene, nego oblik zaštite od valutnih, dužničkih i geopolitičkih rizika. Trend povećanja zlatnih pričuva dodatno potvrđuje i odluka Središnje banke Južne Koreje da nakon 13 godina ponovno započne s kupnjom investicijskog zlata, što pokazuje da središnje banke zlato sve više promatraju kao stratešku komponentu svojih pričuva“, izjavio je Saša Ivanović, vlasnik i predsjednik Uprave Centra Zlata.

Foto: Centar Zlata

Nastavlja li se prostor za rast cijene zlata?

Najveće svjetske investicijske institucije i dalje očekuju nastavak pozitivnog trenda za zlato. J.P. Morgan procjenjuje da bi cijena zlata do kraja 2026. godine mogla dosegnuti približno 6.000 američkih dolara po unci, dok UBS kao mogući scenarij navodi rast prema razini od oko 5.500 dolara.

Takve prognoze temelje se na nekoliko ključnih čimbenika: nastavku kupnje zlata od strane središnjih banaka, rastu razine javnog duga, geopolitičkoj neizvjesnosti te postupnoj diversifikaciji globalnih pričuva izvan američkog dolara.

Zbog toga raspon od 5.000 do 6.000 dolara po unci više nije samo ekstremno optimističan scenarij, već mogućnost koju sve ozbiljnije razmatraju vodeće financijske institucije.

„Smatram da postoji velika vjerojatnost da ćemo do kraja ove godine vidjeti cijenu zlata na razini od 5.000 američkih dolara po unci ili više. Snažna potražnja središnjih banaka, rast državnih dugova i povećana nesigurnost na valutnim tržištima stvaraju vrlo povoljno dugoročno okruženje za zlato“, izjavio je Saša Ivanović, vlasnik i predsjednik Uprave Centra Zlata.

Za dugoročne ulagače zlato danas predstavlja više od ulaganja usmjerenog na potencijalni rast vrijednosti. Sve češće se promatra kao sredstvo očuvanja kapitala u razdoblju inflacijskih pritisaka, rastuće državne zaduženosti, valutnih promjena i povećane nestabilnosti globalnog financijskog sustava.