Duško Vujošević zamjerio se Srbima izjavom o ratu u Hrvatskoj: Evo tko je on bio

Duško Vujošević, jedan od najutjecajnijih i najtrofejnijih košarkaških trenera s prostora bivše Jugoslavije, preminuo je u srijedu u 67. godini života. Nakon smrti legende Dinama Srećka Bogdana, regiju je istog dana, tog crnog 8. travnja 2026., pogodila i vijest o odlasku Duška Vujoševića. 

POTRESNA VIJEST /

Preminuo legendarni hrvatski nogometaš, jedan od najvažnijih igrača Dinama

Njegova karijera, neraskidivo vezana uz beogradski Partizan, ostavila je neizbrisiv trag ne samo kroz osvojene trofeje, već i kroz jedinstvenu filozofiju rada, nevjerojatnu sposobnost stvaranja vrhunskih igrača te beskompromisni stav koji ga je često dovodio u sukob s autoritetima. Bio je više od trenera. Duško Vujošević je bio mentor, intelektualac, buntovnik i čovjek čija je ostavština trajno oblikovala europsku košarku. Duško Vujošević je imao košarku u malom prstu...

Počeci iz inata i strast prema znanju

Rođen 3. ožujka 1959. u Titogradu (današnjoj Podgorici), Vujošević se s obitelji preselio u Beograd kad mu je bilo pet godina. Njegova ljubav prema košarci rodila se 1970., nakon što je kao jedanaestogodišnjak svjedočio trijumfu jugoslavenske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani. Odmah se priključio mlađim kategorijama Partizana, no nakon tri godine rečeno mu je da nije dovoljno talentiran za nastavak. Bio je to udarac koji ga, umjesto da ga odvrati od sporta, usmjerio prema trenerskom pozivu...

Njegov prvi trenerski angažman dogodio se gotovo slučajno i ušao u anale. Dok je još bio srednjoškolac, zatražio je od ravnatelja susjedne škole dopuštenje za korištenje dvorane. Ravnatelj je pristao, ali pod uvjetom da Vujošević trenira školsku momčad. Ta je momčad, pod njegovim vodstvom, osvojila školsko prvenstvo, a vrata trenerskog svijeta su se otvorila. Uskoro je postao pomoćni trener u kadetima Partizana, kluba koji ga je prethodno odbacio kao igrača.

ŠOK I NEVJERICA /

Preminuo legendarni Duško Vujošević

Od samih početaka bio je samouk, strastveni čitatelj koji je upijao sve što mu je došlo pod ruku. Ta intelektualna znatiželja ostat će njegov zaštitni znak. Poznat je po tome što je svojim igračima često darivao knjige, od nobelovca Ive Andrića do drugih velikana književnosti, vjerujući da obrazovanje i širina pogleda stvaraju bolje ljude, a time i bolje sportaše.

Početak uspjeha

Vujošević je prvi put sjeo na klupu seniorske momčadi Partizana usred sezone 1986./87., sa samo 27 godina. Preuzevši momčad punu mladih talenata poput Vlade Divca, Žarka Paspalja i Aleksandra Đorđevića, odmah je osvojio naslov prvaka Jugoslavije, svladavši u finalu Crvenu zvezdu. Taj je uspjeh bio tek početak. Sljedeće sezone odveo je Partizan na Final Four Kupa prvaka u Ghentu, a 1989. osvojio je Kup Koraća, svoj jedini europski trofej.

Nakon godina provedenih u Španjolskoj i Italiji, gdje je vodio klubove poput Granade, Brescie i Pistoije, Vujošević se 2001. vratio u Partizan i započeo najdominantniju eru u povijesti kluba. Pod njegovim vodstvom, Partizan je osvojio devet uzastopnih naslova državnog prvaka, pet naslova regionalne ABA lige i nekoliko nacionalnih kupova. Vrhunac te generacije bio je plasman na Final Four Eurolige u Parizu 2010. godine, pothvat koji je potvrdio njegov status trenerskog velikana. Godinu dana ranije, 2009., dobio je nagradu "Aleksandar Gomeljski" za najboljeg trenera Eurolige.

Duško Vujošević je s Partizanom više puta osvajao domaće prvenstvo i ABA ligu, a 2010. godine odveo ga je i na Final Four Eurolige. Tamo je Partizan tijesno izgubio od Olympiacosa u polufinalu (83:80), a potom i od CSKA Moskve u utakmici za treće mjesto (90-88).

Kecmanova trica pod dirigentskom palicom Vujoševića

Ista ta 2010. godina donijela je i jedan od najupečatljivijih trenutaka u povijesti regionalne lige. U finalu tadašnje Jadranske lige u Zagrebu, Cibona je igrala protiv Vujoševićevog Partizana. Na samo 0,6 sekundi do kraja Bogdanović je pogodio tricu i izazvao euforiju na tribinama. Međutim, slavlje je kratko trajalo. Partizan je brzo izveo loptu, a Dušan Kecman je nevjerojatnom tricom s velike udaljenosti donio pobjedu svojoj momčadi. Susret je završio 75-74 za Partizan nakon produžetka, dok su Cibonini igrači i navijači ostali u nevjerici.

Vujošević je bio poznat po svom temperamentnom ponašanju na terenu, ali i po otvorenim i često kontroverznim izjavama izvan njega. Jednom prilikom izazvao je nezadovoljstvo u Srbiji izjavivši:

"Ja sam Crnogorac i Jugoslaven, to moram naglasiti. Tko je krivac za rat? Srbija je kontrolirala JNA, zbog toga je Srbija i najodgovornija što nije izbjegnut rat i krvoproliće na prostorima bivše države", rekao je u jednom intervjuu. 

Brusionica talenata

Ako se po nečemu Duško Vujošević izdvajao od ostalih, to je bila njegova nevjerojatna sposobnost da prepozna i razvije mlade igrače. S pravom je nosio nadimak "brusač talenata", jer je pod njegovom rukom stasao nevjerojatan broj košarkaških zvijezda koje su kasnije ostvarile velike karijere u Europi i NBA ligi. Popis je impresivan: Vlade Divac, Predrag Danilović, Aleksandar Đorđević, Žarko Paspalj, Nikola Peković, Jan Veselý, Bogdan Bogdanović, Davis Bertans i mnogi drugi.

Njegova metoda bila je utemeljena na fanatičnom radu, čeličnoj disciplini i mentalnoj čvrstini. Treninzi su bili legendarno naporni, osmišljeni da igrače dovedu do krajnjih granica izdržljivosti. Bivši kapetan Partizana Vladimir Lučić opisao je te treninge kao proces koji vas "ili slomi ili ojača". Vujošević se nije bojao dati priliku mladim, neafirmiranim igračima u ključnim utakmicama, vjerujući da je to jedini način da sazriju. Smatrao je da je trening važniji od utakmice, jer je utakmica samo primjena onoga što se naučilo na treningu. Bio je strog, dio igrača ga se bojao, ali ga je i cijenio. 

Persona non grata i sukob s vlastima

Njegov temperament i izravnost često su ga dovodili u sukobe. Bio je poznat po svađama sa sucima, protivničkim igračima, pa čak i vlastitim. Incident u kojem je fizički zgrabio Bogdana Bogdanovića nakon tehničke pogreške obišao je regiju. Ipak, igrači su ga uglavnom poštovali, znajući da iza strogoće stoji želja da iz njih izvuče maksimum.

Njegova beskompromisnost nije se zaustavila na terenu. Vujošević je bio jedan od rijetkih javnih osoba u Srbiji koja se nije libila otvoreno kritizirati vlast, posebice vladavinu Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića. Nakon što je 2015. godine napustio Partizan, tvrdio je da je bio prisiljen otići jer je vlast uvjetovala sponzorstva kluba njegovim odlaskom. Smatrao je da je postao "persona non grata" jer nije pristajao na šutnju. Njegov politički angažman kulminirao je 2022. godine, kada je bio nositelj liste i kandidat za gradonačelnika Beograda ispred jedne opozicijske koalicije, objasnivši taj potez kao "građansku dužnost".

Posljednje godine i borba s bolešću

Dugi niz godina Vujošević se borio s dijabetesom, koji je uzrokovao teške zdravstvene probleme. Zbog komplikacija s bubrezima godinama je išao na dijalizu, a 2017. mu je zbog gangrene amputiran prst na nozi. Ustrajao je u borbi, vodeći klubove u Francuskoj i Rumunjskoj, gdje je s Cluj-Napocom osvojio dva naslova prvaka. U svibnju 2025. godine u Minsku mu je uspješno obavljena transplantacija bubrega, što mu je pružilo novu nadu. Ipak, sredinom ožujka 2026. hospitaliziran je u Beogradu zbog srčanih problema i teške upale pluća, nakon kojih je i preminuo. 

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Duško Vujošević nije bio samo trener s 23 osvojena trofeja s Partizanom. Bio je košarkaški Sizif, kako je sam sebe znao opisati, koji je neumorno gradio momčadi iznova, prodavao najbolje igrače kako bi klub preživio i zatim stvarao nove. Njegova ostavština nisu samo pehari u vitrinama, već generacije igrača koje je oblikovao i lekcije o radu, poštenju i hrabrosti koje je prenosio. Bio je jedinstvena figura, čovjek čiji će utjecaj na košarku i društvo još dugo odjekivati.

POGLEDAJTE VIDEO: Radomir Đalović ekskluzivno u Maksanovom korneru: 'Ovo je istina o tučnjavi u Mariboru i odlasku iz Turske i Rijeke'