Legendarni trener: 'Kovačevića su slijedili, Garcia je lutao, a u Iranu se derbi posebno plaća'
Uoči najvećeg hrvatskog derbija, legendarni trener Dinama Branko Ivanković bez zadrške analizira sezonu Modrih
Zagreb je u znaku najveće utakmice hrvatskog nogometa – u subotu, 9. svibnja, na Maksimiru se igra novi derbi između Dinama i Hajduka. Iako je Dinamo već osigurao naslov prvaka, a susret nema izravni rezultatski značaj za ljestvicu, utakmica protiv najvećeg rivala uvijek nosi poseban naboj, emociju i prestiž.
U sklopu sportske rubrike Net.hr-a Svijet plavih i Svijet bijelih već ste mogli čitati razgovore s bivšim igračima i trenerima najvećih hrvatskih klubova, a uoči samog derbija odlučili smo kontaktirati još jedno veliko trenersko ime. Telefonski smo razgovarali s legendarnim strategom Dinama, Brankom Ivankovićem, koji je podijelio svoje viđenje aktualne situacije, važnosti derbija te stanja u hrvatskom nogometu.
Iako je Dinamo već osigurao naslov prvaka, koliko po vašem mišljenju derbi protiv Hajduka zadržava natjecateljsku i emocionalnu težinu za igrače, trenere i navijače? Može li upravo ovakva utakmica, bez obzira na stanje na ljestvici, usmjeriti ukupni dojam sezone i jednima i drugima donijeti dodatnu satisfakciju ili pritisak?
'Dinamo je završio prvi, ali to nema veze. Kad sam ja bio trener Dinama, bili smo 17 bodova ispred Hajduka, pa je opet derbi nosio svoju posebnu težinu u zadnjem kolu i nema slađe pobjede nego pobijediti u derbiju. Pobijedili smo 3:0 kada je Eduardo zabio tri gola, toga se dobro sjećam.
Znači, to je derbi. To su posebne utakmice, posebna želja, poseban motiv i nešto prekrasno. Hrvatska ima jedan takav derbi koji svi moramo njegovati. Naravno da uoči derbija ima različitih komentara, malo prepucavanja, stvaranja atmosfere i svega ostalog, ali upravo je to ono najljepše. Tu nema opuštanja niti popuštanja.
Bio sam i u Iranu, gdje se igrao veliki derbi između Esteghlala i Perzepolisa. Čak sam u ugovoru imao posebnu premiju za pobjedu protiv Esteghlala. Uopće nije važno jesmo li prvi, peti ili na nekoj drugoj poziciji. Ono što želim reći jest da derbi uvijek nosi nešto svoje. Tu nema opuštanja, nema kalkulacija i, karikiram, pobjedom u derbiju Hajduk može pronaći određenu satisfakciju za rezultate koji nisu bili u skladu s očekivanjima ljudi u klubu i njihovih navijača.'
Zanimljiva je činjenica da Dinamo već pet ligaških derbija na Maksimiru ne zna za pobjedu protiv Hajduka, dok se s druge strane na Poljudu često događa obrnuta situacija i Dinamo tamo dolazi do pozitivnog rezultata. Što po vašem mišljenju stoji iza takvog omjera i postoji li za to neko psihološko ili taktičko objašnjenje?
'Pa dobro, teško je pronaći pravi razlog. Čini se da se na Poljudu pobjeđivalo češće, ali Hajduk je, naravno, uvijek pod enormnim pritiskom prije svake utakmice, a posebno prije derbija. Kao što sam već rekao, derbi nosi posebnu težinu i značaj te stvara posebnu atmosferu i veselje u Splitu.
S druge strane, Dinamo uvijek ima određenu obavezu pobijediti. Umjesto da takve utakmice, ili bilo koju utakmicu, doživljavaju kao priliku za pokazivanje strasti i uživanja u nogometu, često se stvara dodatni pritisak. A nogomet se igra zbog gledatelja, zbog veselja i radosti. Naravno, to je možda moj pogled na nogomet, ali vjerujem da je upravo to njegova suština.
Najbolji primjer bila je utakmica Paris – Bayern. Nogomet se igra za gledatelje. Kao trener mogu pronaći dosta primjedbi, ali takve utakmice, bez obzira na okolnosti poput snijega ili drugih otežavajućih faktora, privlače publiku, sponzore i stvaraju posebnu emociju.
Naravno, Dinamo ovom utakmicom može na najljepši mogući način zaključiti sezonu, uzmemo li u obzir i Kup, pobjedom protiv svog vječnog rivala.'
Kad već govorimo o dojmu sezone i pritisku koji nose veliki klubovi, zanima me kako gledate na rad Garcije i Kovačevića. Obojica su tijekom sezone bili pod povećalom javnosti i medija, pa me zanima kako ih vi vidite u ulozi trenera i vođa momčadi te koliko su, po vašem mišljenju, uspjeli nametnuti svoju viziju igre?
'Kovačević je izdržao vrlo teške situacije, pogotovo u jesenskom dijelu sezone, a njegova najveća kvaliteta bila je ta što su ga igrači slijedili. Da ga igrači nisu slijedili, sigurno ne bi mogao ostvariti rezultate kakve je napravio u proljetnom dijelu, uz sve te pobjede. Tu je bila prisutna velika efikasnost, što je vrlo važno jer se zbog toga nogomet i igra.
Garciju ne mogu suditi, ali usudio bih se reći da je, u odnosu na Kovačevića, imao dosta lutanja. Puno je kombinirao i nije pronašao pravi balans, odnosno nije uvijek bio u skladu sa svojom vizijom i filozofijom. Najteža stvar je kada trener počne lutati jer to često znači da je pod utjecajem medija, navijača, ljudi u klubu, menadžera ili igrača. Upravo se tu, čini mi se, moglo osjetiti da je imao dosta lutanja i u momčadi i u sustavu igre.'
POGLEDAJTE VIDEO: Tko to more platiti? Odbrojava se do nogometnog ludila: 'Nema hotela od 3 zvjezdice ispod 400 eura