Dvije navijačice gledale loš dan u 'uredu' Kove i Gvardiola: Je li to prokletstvo za Arsenal?

Početak. A kakav početak sezone za Arsenal, za pamćenje i injekciju samopouzdanja. Aktualni prvaci Engleske ušli su u novu sezonu na najdominantniji mogući način, deklasiravši u nedjelju osvajače FA kupa Manchester City s uvjerljivih 3-0 u utakmici Community Shielda.

SPEKTAKL /

Arsenal pregazio Manchester City i osvojio Community Shield

Na stadionu Principality u Cardiffu, gdje se utakmica igrala zbog zauzetosti Wembleyja, momčad Mikela Artete demonstrirala je silu od prve do zadnje minute. Golovi Riccarda Calafiorija, Kaija Havertza i Martina Ødegaarda donijeli su Topnicima 18. naslov u ovom natjecanju, no dok navijači slave, povijest im šapuće zlokobno upozorenje koje baca sjenu na ovaj trijumf.

Bljesak na samom početku

Utakmica je praktički bila odlučena prije nego što su se igrači Cityja uspjeli i oznojiti. Igrala se tek 24. sekunda kada je mladi Myles Lewis-Skelly poslao, kako će ga strijelac kasnije opisati, "nevjerojatnu loptu". Na pravom mjestu našao se talijanski branič Riccardo Calafiori i hladnokrvno matirao Gianluigija Donnarummu za vodstvo Arsenala i najbrži pogodak u povijesti Community Shielda. Bio je to šok od kojeg se momčad novog trenera Enza Maresce nije oporavila.

Rani pogodak nije samo dao Arsenalu prednost, već je postavio ton cijelog susreta. Pokazao je namjeru, agresivnost i mentalnu snagu prvaka.

"Nevjerojatno. Puno pomaže momčadi kad tako rano zabiješ", izjavio je Calafiori nakon utakmice za TNT Sports.

"Uvijek pokušavam dati rješenje svojim suigračima. Ovo je 70 posto njegova zasluga, a 30 posto moja. Bila je to izvedba blizu savršenstva. Ovo je bila izuzetno važna utakmica i važan test za nas, da pokažemo svoj mentalitet nakon prošle sezone."

Artetina taktička rapsodija

Taj rani bljesak bio je samo uvertira u potpunu dominaciju. Dok je City djelovao izgubljeno, Arsenal je plesao terenom u Cardiffu. Svaki igrač znao je svoju ulogu, a pritisak na zadnju liniju Cityja bio je konstantan. Plod takve igre stigao je u 28. minuti. Novo pojačanje, Grk Christos Tzolis, koji je briljirao tijekom cijelog susreta, uputio je savršen centaršut, a Kai Havertz se vinuo zrakom i glavom udvostručio prednost.

Tzolis, kojeg je Calafiori nazvao "jednim od najboljih igrača na terenu", pokazao se kao instantno pojačanje i noćna mora za obranu Cityja. Priča je zaokružena početkom drugog poluvremena. U 48. minuti, Tzolis je ponovno bio asistent, ovoga puta za kapetana Martina Ødegaarda koji je postavio konačnih 3-0. Vrijedi spomenuti i jedan detalj kod tog gola.

Dakle, Tzolis je bio poslao još jednu prekrasnu loptu kroz obranu Cityja ravno do Ødegaarda. Odlični Norvežanin je sjajnim prvim dodirom izbacio našeg Joška Gvardiola i poslao ga na travu, zatim je lažnjakom na isto mjesto poslao i Donnarummu te mirno poslao loptu u mrežu.

Analitičari su bili jednoglasni u ocjeni. Bivša veznjakinja Cityja, Izzy Christiansen, za BBC Radio 5 Live istaknula je:

"Ovo je bio Arsenal novog izgleda. Arsenal koji je od početka želio napadati i staviti protivnika pod pritisak. U potpunosti su nametnuli svoj autoritet u prvih 25 minuta i šteta je već bila učinjena. Kada gledam ovu momčad Arsenala, oni imaju rješenje za svaki problem koji im protivnik postavi. Tako su dobro vođeni i učenici su načina na koji ih Arteta trenira. Trebale su im godine da dođu do ovoga i ovo je poruka o otpornosti i vjeri u proces."

Slično je rezonirao i Pat Nevin, koji je istaknuo kako ovo nije rezultat šestomjesečnog, već "šestogodišnjeg građenja momčadi" koja je svake godine sve bolja.

Prijelazno razdoblje za 'Građane'

Dok je Arsenal slavio, na drugoj strani vladala je tišina. Za Enza Marescu, koji je na klupi naslijedio legendarnog Pepa Guardiolu, ovo je bio debi iz noćne more. Njegova momčad, unatoč posjedu lopte, djelovala je bezopasno i anemično.

"Mislim da je gol koji smo primili nakon 25 sekundi nažalost utjecao na utakmicu", priznao je Maresca.

"Reakcija nakon gola bila je prilično dobra prije nego što su zabili drugi, imali smo tri ili četiri šanse za izjednačenje, ali nažalost primili smo i drugi i sve je postalo kompliciranije. Razočaran sam jer je u ovakvim utakmicama razina toliko slična da kad primiš gol, postane teško."

City je očito u fazi tranzicije. Odlaskom Guardiole završila je jedna era, a klub su napustili i ključni igrači poput Bernarda Silve, Johna Stonesa, Manuela Akanjija i Nathana Akea. Šuška se i o odlasku Rodrija u Barcelonu. Iako je stigao Elliot Anderson za tada rekordnih 116 milijuna funti, momčad još uvijek traži svoj identitet pod novim vodstvom.

Branič Ruben Dias bio je brutalno iskren:

"Očito, nije bilo dovoljno dobro. Hvala navijačima koji su došli s velike udaljenosti. Ovo je početak sezone, ali ovo nije dovoljno dobro. Na kraju, ovo je samo start i najvažnije je da već gledamo naprijed. Ovo je finale koje smo svi željeli osvojiti. Ako postoji lekcija koju treba naučiti u finalu, neka bude ova."

Pat Nevin je to sažeo kao "vrijeme tranzicije" za City, istaknuvši da Erling Haaland još nije na svojoj najvišoj razini i da momčad ima puno posla pred sobom.

Zlokobno prokletstvo Community Shielda

I dok se pobjeda slavi kao velika izjava namjere, povijesni podaci sugeriraju da bi Arsenalovi navijači trebali biti oprezni. Pobjeda u Community Shieldu posljednjih se godina pokazala kao "prokletstvo" za osvajače.

Naime, nijedan od posljednjih sedam pobjednika ovog trofeja nije uspio osvojiti naslov prvaka Premier lige devet mjeseci kasnije.

Trend je još alarmantniji ako se pogleda duže razdoblje. Od 1989. godine, samo osam od 36 osvajača Community Shielda uspjelo je na kraju sezone podići i pehar namijenjen prvaku Engleske. Posljednji kojima je to pošlo za rukom bio je upravo Manchester City u sezoni 2018./19. Zanimljivo, statistika je znatno povoljnija za poražene. U istom tom razdoblju, čak deset poraženih momčadi iz Community Shielda na kraju je postalo prvacima.

Za Arsenal, ova statistika je posebno poražavajuća. Posljednjih 13 puta kada su osvojili ovaj trofej, nisu uspjeli osvojiti ligu, završivši pritom šest puta kao drugoplasirani. Posljednji put kada su Topnici uspjeli objediniti ova dva trofeja bila je daleka sezona 1934./35. Tada je momčad Georgea Allisona na Highburyju deklasirala, ironično, upravo Manchester City s 4-0. Ta sezona ostala je upamćena i kao posljednja u kojoj je Arsenal uspio obraniti naslov prvaka, što je upravo cilj koji si je Artetina momčad postavila za nadolazeću kampanju.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Između euforije i opreza

Pobjeda u Cardiffu stoga ima dva lica. S jedne strane, to je bila demonstracija sile, taktičke zrelosti i mentalne čvrstoće momčadi koja je prošle sezone nakon 22 godine čekanja vratila naslov na Emirates. Arteta je izgradio stroj koji ima rješenje za svakog protivnika i koji izgleda moćnije nego lani.

Poruka poslana ostatku lige je jasna - Arsenal je sila s kojom treba ozbiljno računati, ne samo u Premier ligi, već i u Ligi prvaka. S druge strane, tu je teret povijesti i statistike koja sugerira da je ovaj trofej loš znak. Dok Arteta i igrači s pravom ističu da su "gladni" trofeja, suočeni su s izazovom rušenja gotovo devet desetljeća dugog internog prokletstva. Za Manchester City, poraz je bolan, ali i koristan podsjetnik na posao koji je pred njima. Kao što su Maresca i Dias rekli, "ovo je tek početak". Sezona je duga, a nedjeljno poslijepodne u Walesu možda je bilo samo prvo poglavlje u još jednoj uzbudljivoj borbi za engleski tron. Arsenal je ispalio prvi hitac, a sada im preostaje dokazati da mogu izbjeći povijesnu zamku koja dolazi s njim.