Hajduk nakon 16 godina ponovno u Europi: Pogledajte emociju igrača, kao da su osvojili Ligu prvaka

Šesnaest dugih godina čekanja stalo je u posljednji zvižduk u Częstochowi. Hajduk je nakon velike drame i produžetaka svladao Raków 3-2 te ukupnim rezultatom 5-4 izborio ligašku fazu Konferencijske lige. Bijeli će tako prvi put nakon 2010. godine igrati europske utakmice tijekom jeseni. 

DVIJE PRIČE /

Poznati trener: 'Hajduku se posrećilo s protivnikom, a Rijeka je imala dobru školu'

Čim je sudac označio kraj utakmice, eruptiralo je slavlje hajdukovaca. Igrači su potrčali jedni prema drugima, padali u zagrljaj, skakali i pjevali, svjesni da su ostvarili rezultat koji su generacije prije njih bezuspješno lovile.

U središtu proslave bio je Rokas Pukštas. Mladi veznjak u produžetku je postigao odlučujući pogodak i na gotovo filmski način zaključio, prema svemu sudeći, svoju posljednju utakmicu u bijelom dresu.

"Željeli su da dođem još prošlog tjedna, ali nisam mogao ostaviti svoju braću. Danas bih umro za ovu momčad. Posljednja utakmica i ovakav završetak… Nemam što reći, kazao je emotivni Pukštas nakon utakmice.

Hajduk je u Poljskoj triput dolazio u vodstvo, dok se uporni Raków dvaput vraćao. Ipak, Splićani nisu posustali ni kada je susret otišao u produžetke.

"Znali smo da će biti teško, ali borili smo se i uspjeli. Raków je imao dobru energiju, no mi nikada nismo odustali. Pokazali smo mentalnu snagu i bili prava momčad, poručio je junak prolaska.

Pukštas je ovu večer nazvao Hajdukovim finalom, a uspomena na nju ostat će mu zauvijek.

"Ovo je bilo naše finale. Ne mogu biti ponosniji na način na koji je momčad reagirala i svladala sve poteškoće. Hajduk će biti odličan i bez mene", zaključio je Amerikanac. 

Posebno emotivan bio je i Marko Livaja. Kapetan je bez zadrške slavio sa suigračima, skakao i pjevao, a snimke s travnjaka najbolje su pokazale koliko mu znači povratak Hajduka na europsku scenu.

Fešta nije završila na terenu. Igrači su slavlje prenijeli u svlačionicu, a zatim upali na konferenciju za medije i vodom zalili trenera Gonzala Garciju. Mokar, ali ponosan, Hajdukov trener nije mogao sakriti emocije dok su njegovi igrači pjevali i skakali oko njega. 

Bila je to noć u kojoj su nestale sve razlike, dvojbe i pritisci. Ostali su samo zagrljaji, pjesma i ponos. Hajduk se nakon 16 godina vratio ondje gdje njegovi navijači smatraju da pripada, u europsku jesen.