Mundijalske priče: Kada nogometni stadion postane logor, a (ne)odlazak na SP poruka
Portal Net.hr donosi serijal Mundijalske priče povodom Svjetskog nogometnog prvenstva
Manje od dva tjedna dijeli nas od početka Svjetskog prvenstva u Sjevernoj Americi, regiji koja nam je već donijela nekoliko sjajnih Mundijala o čemu ste mogli čitati u našem serijalu "Mundijalske priče".
No, uoči ovog prvenstva najmanje se priča o nogometu. Cijena ulaznica, napad SAD-a kao organizatora na Iran, jednog od sudionika, strah oko emigracijske službe ICE-a i bojazan oko nemogućnosti dobivanja vize za gotovo sve navijače koji dolaze izvan kruga takozvanog Zapada bacili su veliku mrlju na povratak prvenstva u "zemlju slobode".
A da stvari budu gore pobrinuo se sportski direktor Njemačkog nogometnog saveza Rudi Völler, koji je zamolio igrače da na prvenstvu ne šalju političke poruke kako bi se izbjegle neugodnosti poput onih u Kataru 2022., kada su reprezentativci "Elfa" prilikom službenog slikanja stavili ruku na lice u znak protesta protiv rigoroznih zakona i kršenja ljudskih prava u toj malenoj arapskoj zemlji.
Politika je nogomet
Ipak, ovo nije prvi put da se pred početak Svjetskog prvenstva dogodio ozbiljan (politički) skandal. Slično je bilo i 1973., kada je pred Svjetsko prvenstvo u Zapadnoj Njemačkoj vojni puč, orkestriran upravo od strane SAD-a, odlučio jednog putnika na Mundijal.
Bio je to rujan 1973. godine i Čile se pripremao za međukonfederacijsko doigravanje protiv Sovjetskog Saveza. Nogometaši te zemlje bili su ustrajni u ideji da će izboriti plasman i obradovati naciju u kojoj je vladala velika kriza. Optužbe za korupciju, svađe s vojnim vrhom i drugi skandali bili su veliki uteg socijalističkom predsjedniku Salvadoru Allendeu, koji se dva tjedna prije utakmice sa Sovjetima trebao obratiti naciji.
Umjesto iznošenja mjera za krizu, Allendeovo obraćanje bilo je oproštajni govor čileanskom narodu jer je istoga dana predsjednička palača u Santiagu bila okružena snagama čileanske vojske pod vodstvom Augusta Pinocheta. U oproštajnom govoru Allende je izjavio kako neće dopustiti da bude marioneta izdajnicima prije nego što je presudio sam sebi. Tek je kasnije otkriveno kako je Pinochet imao značajnu podršku SAD-a i CIA-e, koji su strahovali od "komunističkog saveznika u vlastitom dvorištu".
Principi i politička poruka
Allendeova smrt dovela je i utakmicu između Sovjeta i Čilea pod upitnik. Iako je Pinochet bio protiv toga da se utakmica igra u državi neprijatelju, iskusni je general procijenio kako je privid normale bitniji od svega. Tako su Čileanci otputovali u Moskvu uz upozorenje da se suzdržavaju od političkih komentara, osobito znajući kako je dobar dio tadašnje reprezentacije bio lijevog svjetonazora. U Moskvi su Čileanci odigrali hrabru utakmicu i izvukli 0-0 prije nego što su se vratili u domovinu, gdje ih je dočekao šok. Umjesto golova i lopti, na stadionima su našli logore za "neprijatelje" novog režima.
Tako je nacionalni stadion Julio Martínez Prádanos u periodu od 11. rujna, odnosno vojnog puča, do 7. studenog držao između 12 i 20 tisuća logoraša, koji su prije same utakmice prebačeni u logore u pustinji Atacama.U takvoj situaciji Sovjeti nisu htjeli igrati pa su zatražili da se uzvratna utakmica prebaci na neutralni teren. Kako je FIFA to odbila budući da je prva utakmica ipak odigrana u Moskvi, Sovjeti na uzvratnu utakmicu doigravanja nisu ni doputovali. Tako je 21. studenog na stadionu koji je samo nekoliko dana ranije služio kao logor za "neprijatelje" sudac svirao kraj nakon samo 30 sekundi utakmice i pobjedu dodijelio domaćinima, kojima je SP u Zapadnoj Njemačkoj bio peti nastup na Mundijalu.
La Roja, kako glasi nadimak čileanske reprezentacije, je tako otputovala na prvenstvo u Zapadnu Njemačku gdje se našla u skupini s domaćinom, Istočnom Njemačkom i Australijom. Protiv svojih bivših prijatelja iz komunističkog bloka i Australije su Čileanci izvukli remi, dok su protiv domaćina i eventualnih pobjednika Zapadne Njemačke poraženi 1-0 pogotkom Paula Breitnera.
Nakon utakmice većina se igrača vraćala kući, dok je dio zbog političke orijentacije emigrirao.
Pinochet se pak zadržao na vlasti u Čileu sve do 1990. kada je sa 75 godina neočekivano izgubio na referendumu koji je raspisao. Na tom referendumu je jedino pitanje bilo da li Pinochet treba ostati na vlasti još osam godina, na što je čileanski narod glasao ne.
Nakon odlaska s vlasti Pinochet je pred čileanskim i španjolskim sudom optužen za ubojstva, brojna druga kršenja ljudskih prava i korupciju, a tek nakon njegove smrti otkriveni su stvarni razmjeri njegovih zločina, kao i utjecaj američke vlade u njegovu dolasku na vlast.
Danas, više od 50 godina kasnije, opet se priča o tome kako SAD utječe na nogomet, kako zbog navedenih detalja s početka teksta tako zbog izjava Donalda Trumpa, poput one kako "nije siguran da li je pametno Irancima da dođu u SAD, pogotovo radi njihove sigurnosti".