Mundijalske priče: Igrali na SP-u, a nisu znali pravila nogometa: Ili možda jesu?
Priča o Demokratskoj Republici Kongo, odnosno Zairu, priča je o nogometu, politici i inatu
Još 47 dana dijeli nas od početka Svjetskog nogometnog prvenstva u SAD-u, Kanadi i Meksiku, a portal Net.hr tim povodom donosi serijal Mundijalske priče. Kroz niz tekstova prisjetit ćemo se najupečatljivijih, najintrigantnijih i najuzbudljivijih trenutaka koji su obilježili povijest Mundijala. Od slavnih junaka i neočekivanih senzacija do kontroverzi, drama i priča koje su s vremenom pale u zaborav. Ovo je putovanje kroz emocije, legende i trenutke koji su nogomet učinili najvećom sporednom stvari na svijetu...
Svako Svjetsko prvenstvo skriva priče koje nadilaze rezultat i statistiku. To su trenuci koji se pamte desetljećima, koji se prepričavaju s istim žarom i koji su oblikovali nogomet kakav danas poznajemo. U prvoj priči našeg serijala vraćamo se na jedan od takvih trenutaka. Događaj koji je šokirao svijet, podijelio navijače i zauvijek ostao upisan u povijest Mundijala. Jer, ponekad jedna utakmica nije samo igra. Ona postaje legenda...
Jedan od takvih trenutaka desio se na Svjetskom prvenstvu 1974. koje se igralo u Zapadnoj Njemačkoj. To je prvenstvo donijelo brojne trenutke koji će ostati upamćeni u nogometnoj povijesti. Trofej Jules Rimet zamijenjen je sadašnjim trofejem, “totalni nogomet” je ugledao svjetlo dana, a prvenstvo i kvalifikacije na njega obilježile su kontroverze.
Diktatorov san
Priča o Demokratskoj Republici Kongo, odnosno Zairu, priča je o nogometu, politici i inatu. Priču započinjemo više od deset godina prije samog prvenstva – 1961.
Tada je u Demokratskoj Republici Kongo ubijen prvi demokratski izabrani premijer države, Patrice Lumumba, socijalist i zagovornik ideje panafrikanizma. Ubijen je u puču, potpomognutom od strane zapadnih sila, a narednih godina slijede velike političke krize uslijed kojih na vlast dolazi Mobutu Sese Seko.
Sese Seko se na vlasti zadržava do 1997., a u tri desetljeća vladavine čini brojne promjene. Rješava se političke konkurencije, zapošljava istomišljenike na visoke pozicije (uključujući i nogometni savez), pa i mijenja ime države u Zair 1971.
Novo ime, ali jednako uspješni
Upravo tada započinje priča o momčadi koja je izvela jedan od najupečatljivijih poteza u povijesti Svjetskog prvenstva. Godina je 1973., i prosinac je. Demokratska Republika Kongo je prije gotovo tri godine promijenila ime u Zair i igra utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo protiv Maroka. Momčad iz središnje Afrike pobjeđuje u obje utakmice i s ukupnih 5-0 se kvalificira za Svjetsko prvenstvo koje je tada brojalo samo jednu momčad iz Afrike, i to kao prva subsaharska momčad.
Tri mjeseca nakon plasmana slijedi novi veliki uspjeh – osvajanje drugog naslova Afričkog kupa nacija.
No ispod površine stvari su bile puno tamnije nego što se činilo. Iako su na terenu bili fenomenalni, nogometaši Zaira živjeli su pod konstantnim pritiskom i prijetnjama, a nije pomogla ni činjenica da im nogometni savez nije isplatio bonus za kvalifikaciju na Svjetsko prvenstvo.
Štrajk? Vidjet ćemo
Upravo u takvoj atmosferi otišli su u Zapadnu Njemačku, gdje su bili smješteni u Grupu 2 sa Škotskom, Brazilom i Jugoslavijom. Vođeni jugoslavenskim stručnjakom Blagojem Vidinićem, koji je izborio Svjetsko prvenstvo i osvojio Afrički kup nacija 1974., otvorili su prvenstvo porazom protiv Škotske 0-2.
Nakon poraza igrači su još jednom zahtijevali isplatu bonusa, a kako to nije učinjeno, zaprijetili su bojkotom utakmice s Jugoslavijom.
“Znali smo da svaka momčad dobiva veliki bonus za kvalifikacije (od FIFA-e). Pola milijuna dolara. To je bio naš novac. Tražili smo ga danima. Bili smo u istom hotelu kao Haiti. Svaki dan smo viđali te igrače kako se vraćaju u hotel s torbama punim poklona: nakit, radio uređaji, odjeća, kupljeno njihovim bonusom. Uoči utakmice protiv Jugoslavije, nakon večere, ministar nas je pozvao k sebi. Pomislili smo ‘Napokon’, no on nam je rekao kako novac mora poslati izravno u Zair. Tada je stvar eskalirala. Ako bi novac išao u Zair, mi ga više nikada ne bismo vidjeli. Igrači su bili ljuti...”, prisjetio se 2018. kapetan Zaira Raoul Kidumu.
"Zaprijetili smo štrajkom. Nikada nitko nije predao utakmicu na Svjetskom prvenstvu, ali mi smo bili spremni to učini."
Odgovor saveza bio je brz i jasan.
“Pola sata nakon naše prijetnje zvao je predsjednik Mobutu. Rekao mi je da će sjediti ispred televizora i da će vidjeti hoćemo li ili nećemo izaći na teren. Zvučalo je kao prijetnja, i to od predsjednika koji nije oklijevao vješati svoje političke protivnike”, rekao je Kidumu, koji je objasnio kako im je zbog cijele situacije moral uoči utakmice s Jugoslavijom u potpunosti pao.
“Momčad koja nije znala pravila nogometa”
Prijetnja Sese Seka očito je urodila plodom, no ne na način na koji je diktator želio. Utakmica Zaira i Jugoslavije završila je 0-9 pobjedom reprezentacije Jugoslavije i time ušla u anale kao najveća pobjeda u povijesti Svjetskog prvenstva. Glavni krivac postao je izbornik Vidinić, jugoslavenski trener koji je “prodao utakmicu”.
Tim porazom utakmica s Brazilom postala je tek puka formalnost, barem na papiru. Uoči utakmice Mobutu Sese Seko ponovno je zvao reprezentativce na razgovor. Ovoga puta prijetnja je bila puno jasnija – izgubite li s više od tri (ili pet, ovisno o izvoru) razlike, nećete se vratiti kući.
Budući da su većina igrača kod kuće imala obitelji, a nogomet tada nije bio globalno raširen biznis kao danas, prijetnja je bila itekako ozbiljna. Igrači su na teren izašli s namjerom da protiv aktualnog svjetskog prvaka daju sve od sebe i to im je uspjelo.
Afrička momčad izgubila je 3-0, ali joj je povratak kući bio omogućen. Utakmica je, kao i ona protiv Jugoslavije, zauvijek ostala u pamćenju mnogih jer se na njoj dogodio jedan od najbizarnijih trenutaka u povijesti Svjetskih prvenstava.
Igralo se drugo poluvrijeme utakmice, a Brazil je imao slobodni udarac. Loptu je uzeo jedan od najboljih izvođača slobodnjaka tih godina Rivalinho, a Mwepu Ilunga je istrčao i ispucao loptu.
Mnogi su tada s podsmijehom gledali na situaciju smatrajući kako Ilunga nije znao pravila nogometa, no zairski branič kasnije je pojasnio kako je to bio čin inata u nadi da dobije crveni karton.
Problemi kod kuće
Nakon utakmice igrači su se vratili u Zair i odmah po slijetanju bili odvedeni pred Mobutua. “Diktator je bio bijesan. Sasuo je drvlje i kamenje na nas. Na kraju sam vrlo tiho zatražio riječ i ispričao se za ono što se dogodilo”, rekao je Kidumu 2018. belgijskom Nieuwsbladu.
Iako nisu bili strože kažnjeni, igrači su ipak dobili pokoru. Bio im je zabranjen odlazak iz Zaira, a na svakom mjestu gdje su mogli prijeći granicu bile su izložene liste s imenima igrača.
Nakon Svjetskog prvenstva Sese Seko izgubio je interes za nogomet, a nova prilika za nastup na Svjetskom prvenstvu nije stigla sve do ove godine.
Zanimljivo, iste godine kada je Zair igrao na Svjetskom prvenstvu, Mobutu je u glavnom gradu Kinshasi ugostio Georgea Foremana i Muhammada Alija u povijesnom meču nazvanom Rumble in the Jungle.
POGLEDAJTE VIDEO: Tisuće navijača dočekale Sučića i Ćaletu-Cara nakon osvajanja Kupa Kralja