NADNARAVNE SILE /

Nisu Šuker i Žuti jedini imali magiju: Te lude '98. uz hrvatsku bajku trajali su i mistični rituali

Portal Net.hr donosi serijal Mundijalske priče povodom Svjetskog nogometnog prvenstva nadolazećeg ljeta

2.5.2026.

9:52

K. K.

WALTER DHLADHLA/AFP/Profimedia

Još 41 dan nas dijeli od početka Svjetskog nogometnog prvenstva u SAD-u, Kanadi i Meksiku, a portal Net.hr tim povodom donosi serijal Mundijalske priče. Kroz niz tekstova prisjetit ćemo se najupečatljivijih, najintrigantnijih i najuzbudljivijih trenutaka koji su obilježili povijest Mundijala. Od slavnih junaka i neočekivanih senzacija do kontroverzi, drama i priča koje su s vremenom pale u zaborav.

Ovo je putovanje kroz emocije, legende i trenutke koji su nogomet učinili najvećom sporednom stvari na svijetu... Svako Svjetsko prvenstvo skriva priče koje nadilaze rezultat i statistiku. To su trenuci koji se pamte desetljećima, koji se prepričavaju s istim žarom i koji su oblikovali nogomet kakav danas poznajemo. U četvrtoj priči serijala Mundijalske priče vraćamo se u, za Hrvatsku, nezaboravnu 1998.

Svjetsko prvenstvo 1998. godine svima nam je urezano u pamćenje, a još otkako smo se kvalificirali svi smo s nestrpljenjem čekali i prvi nastup Hrvatske. Stigli smo kao debitanti, ali nismo bili jedini. Od ukupno četiri na tom Mundijalu, u našoj skupini bila su još dva (Jamajka i Japan), a četvrti je imao svoju posebnu priču.

NET.HR DONOSI /

Mundijalske priče: Princ otkriva SP! Šeik zaustavio utakmicu i natjerao suca da poništi gol

Južnoafrička reprezentacija prvi put je stupila na svjetsku pozornicu i za nju je to bilo više od nogometnog debija - bio je to simboličan trenutak za naciju koja se nakon desetljeća izolacije ponovno uključila u međunarodni sport.

Došli su s ponosom, talentom i očekivanjima, ali i svojevrsnim nadnaravnim pomagalom. U kamp je naime stigao i 'tradicionalni iscjelitelj' iliti vrač, koji je trebao 'prokleti njihove protivnike'. Čuda su izvodili u kampu jer im je najveća pomoć trebala baš u prvoj utakmici koju su igrali protiv domaćina. Rituali nisu za javno prepričavanje, a i svaki vrač, pardon - tradicionalni iscjelitelj, ima neku svoju caku za poseban dobitak. Sramežljivo dostupni zapisi spominju francuskog pijetla koji nije dobro završio, a onda je stigla i utakmica.

Pod izborničkom palicom francuskog trenera Philippea Troussiera, koji je reprezentaciju preuzeo tek tri mjeseca prije SP-a i uveo 3-5-2 sustav, dobio je nadimak 'Bijeli vrač'. Bafana Bafana je istrčala na krcati Velodrome u Marseilleu, dobro pripremljena uz sve medicinske naputke, ali Francuska je ta koja je na poluvremenu vodila 1:0 golom Dugarryja u 36. minuti. U drugom poluvremenu Issa zabija autogol u 77., a da priča bude potpuna pobrinuo se Henry u nadoknadi za konačnih 3:0 Francuske.

Krivilo se obranu, golmana, Issu, a krenule su i priče kako vrač ne funkcionira na drugom kontinentu. Oni drugi su pak branili nacionalno vjerovanje tvrdeći kako bi rezultat bio puno gori da nije bilo iscjelitelja.

U drugoj utakmici izvukli su 1:1 protiv Danske u Toulouseu te im se pružila prilika da eventualnom pobjedom protiv Saudijske Arabije uz dobru gol-razliku u posljednjem kolu grupne faze prođu dalje.

Momčad se 'krvavo' spremala za odlučujuću utakmicu, a 'krvavo' je susret spremao i vrač. Radio je iscjelitelj i noćne, a u Bordeauxu je Južna Afrika povela u 18. minuti golom Bartletta. Kad se činilo da će otići na predah s prednošću, skrivili su penal u nadoknadi prvog poluvremena i otišli u svlačionicu s 1:1. Skrivili su još jedan penal u 74. i tako praktički upropastili svoje šanse. Uspjeli su i dobiti penal u nadoknadi pa je utakmica završila 2:2, ali nokaut fazu nisu vidjeli. Bili su konkurentni, otporni - i na kraju eliminirani.

Jedan trenutak iz grupne faze je posebno ostao u pamćenju. Veznjak Alfred Phiri isključen je protiv Danske, prisiljavajući momčad da se pregrupira pod pritiskom. To je bila vrsta incidenta koja često postaje prekretnica - ne samo taktički, već i psihološki. A psihologija, kako se ispostavilo, je mjesto gdje ova priča zapravo živi.

Momčad između svjetova

Momčad Južne Afrike iz 1998. postojala je na kulturnom raskrižju. S jedne strane stajao je moderni, globalizirajući nogometni identitet. Profesionalci sa sjedištem u Europi, strukturirane metode treniranja i taktička disciplina. S druge strane, duboko ukorijenjen skup uvjerenja o sreći, zaštiti i pripremi.

Nevidljive sile itekako mogu utjecati na ishode nogometnih utakmica, a nakon što je reprezentacija podbacila, isplivale su razne optužbe. Nijedan igrač nikada nije jasno izjavio: 'Pokušali smo prokleti naše protivnike.'

Nijedan trener to nije potvrdio, ali narativ je ostao. Momčad pod pritiskom. Svlačionica koja se kreće kroz različite sustave vjerovanja. Kada rezultati razočaraju, objašnjenja se proširuju - i ponekad odlaze izvan terena. Kada rezultati nisu išli u njihovu korist, krivnja se naravno prebacila na to jesu li rituali uopće izvedeni ispravno!?

Dakle, nije stvar u tome funkcioniraju li 'gatanja' (jer naravno da funkcioniraju!), već je stvar u tome da je 'tradicionalni iscjelitelj' sve napravio krivo.

Nije jedinstveno - ali često pogrešno shvaćeno

Kako bismo razumjeli zašto je ova priča dobila na značaju, pomaže nam da se malo udaljimo. U afričkom nogometu, duhovno vjerovanje dugo postoji uz igru - ne kao anomalija, već kao dio njenog kulturnog tkiva.

Nigerijska nogometna reprezentacija, na primjer, otvoreno je raspravljala o prisutnosti rituala i vjerovanja. Bivši vratar Peter Rufai jednom je to jednostavno opisao: 'U Africi ne možete odvojiti nogomet od vjerovanja.'

Slično tome, nogometna reprezentacija Gane često je pristupala toj temi s pragmatizmom - igrači je nisu ni u potpunosti prihvatili ni odbacili, već su priznali njezino mjesto u okruženju. Podsjetimo, Hrvatska će na nadolazećem Mundijalu igrati protiv Gane. Bit će to treća utakmica grupne faze koja bi mogla odlučivati o puno toga, a ako je vjerovati prošlosti i tradiciji, mogao bi i protiv nas 'igrati' jedan - tradicionalni iscjelitelj.

Kamerunska nogometna reprezentacija, posebno tijekom svog kultnog nastupa na Svjetskom prvenstvu u nogometu 1990., često se povezivala s tradicionalnim praksama namijenjenima 'jačanju zajedništva i samopouzdanja'.

Međutim, dok su Nigerija ili Kamerun nudili glasove i priznanja, Južna Afrika se 1998. pokušala sakriti od javne rasprave i pokazati kako u tom kontekstu, ideja "prokletstva" manje govori o magiji - a više o značenju. Odražava kako igrači, navijači i mediji pokušavaju shvatiti ishode koji se čine nedostižnima.

Nogomet i vjerovanje

Gledamo li sve skupa kao praznovjerje, ono naravno nije jedinstveno za Afriku. Diljem svijeta igrači se drže rituala. Tu su 'sretne majice', fiksne rutine i nekakve simbolične geste. Sretni kostobrani, bandažiranje zglobova... Razlika je često u percepciji. Ono što se u jednom kontekstu naziva "rutinom" u drugom postaje "misticizam". Ono što se u jednoj momčadi odbacuje kao mit u drugom postaje identitet.

Kampanja 1998. nije donijela bajkoviti uspjeh Južnoj Africi. 'Prokletstvo vrača' traje ne zato što je dokazano - već zato što 'vjernicima' obuhvaća nešto nematerijalno. Na kraju krajeva, SP nije odlučeno nevidljivim silama. Iako, ni dan danas nitko ne zna što se pobogu dogodilo Ronaldu u finalu...

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Tablice omogućuje Sofascore

POGLEDAJTE VIDEO: Luka Modrić oporavlja se u Milanu nakon uspješne

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.