Tko je Dario Šimić? Priča o slavnom nogometašu koji je uhićen u akciji USKOK-a i policije

Bivši hrvatski nogometaš Dario Šimić i Neda Livljanić, nekadašnja voditeljica Odjela za turizam pri Službi za gospodarstvo i imovinskopravne poslove Ureda državne uprave Šibensko-kninske županije, uhićeni su u utorak ujutro u akciji USKOK-a i policije, neslužbeno doznaje Jutarnji list.

USKOK U AKCIJI /

Uhićen je Dario Šimić!

Istražitelji sumnjaju da je Šimić, uz pomoć Livljanić, protuzakonito ishodio potrebne dozvole za kamp u Tisnom. Livljanić je i ranije bila privedena zbog sumnji na slična kaznena djela. U nastavku donosimo lik i djelo Darija Šimića... 

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Malo je imena u hrvatskom nogometu koja nose težinu kao ono Darija Šimića. Stoper legendarne generacije iz 1998., prvi Hrvat sa sto nastupa za reprezentaciju, osvajač Lige prvaka. No, dok je na terenu bio sinonim za pouzdanost i mirnoću, život nakon kopački otkrio je drugu, složeniju stranu: ambicioznog poduzetnika, ustrajnog reformatora i čovjeka koji se uvijek iznova vraća u svoj Dinamo, čak i kad se čini da su sva vrata zatvorena i da je bitka unaprijed izgubljena. Njegova priča nije samo priča o sportskim uspjesima, već i o tranziciji u poslovni svijet te upornoj, često donkihotovskoj borbi za promjene u sustavu koji se promjenama žestoko opire.

Stoper ispred svog vremena

Karijera Darija Šimića započela je u ratnoj 1992. godini u Dinamu, tada Croatiji Zagreb. Rođen u Sesvetama, kao dječak je svakodnevno putovao autobusom i tramvajem na treninge, nošen snom koji je dijelio s mlađim bratom Josipom. Talent je bio neupitan. U sedam godina provedenih u Maksimiru, osvojio je pet naslova prvaka i četiri kupa, etabliravši se kao moderan obrambeni igrač sjajne tehnike i mirnoće, stoper ispred svog vremena. Vrhunac te ere dogodio se 1998., godine koja je zauvijek obilježila hrvatski nogomet. Nakon nastupa u Ligi prvaka s Dinamom, uslijedilo je Svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Šimić je bio standardni član legendarne momčadi Ćire Blaževića koja je osvojila broncu. Odigrao je šest od sedam utakmica, propustivši samo onu za treće mjesto zbog žutih kartona. Doček u Zagrebu, slike rijeke ljudi od zračne luke do Trga bana Jelačića, ostale su urezane kao najljepši trenutak karijere. "Jedino je papu dočekalo više ljudi", prisjetio se godinama kasnije.

Nakon Francuske, uslijedio je logičan korak - transfer u Serie A, u milanski Inter, za tada velikih 11 milijuna eura. U četiri godine u crno-plavom dresu nije se u potpunosti uspio nametnuti u zvjezdanoj momčadi, no 2002. godine događa se prelazak koji mu je definirao klupsku karijeru. Postao je igrač gradskog rivala, AC Milana. U crveno-crnom dresu doživio je zvjezdane trenutke. Već 2003. osvojio je Ligu prvaka, iako u finalu protiv Juventusa nije igrao. Uspjeh je ponovio i 2007. godine. Kolekciji trofeja dodao je i naslov prvaka Italije, talijanski kup, UEFA Superkup te Svjetsko klupsko prvenstvo. Iako se često borio za minutažu s legendama poput Stama i Cafúa, uvijek je bio primjer profesionalca. Reprezentativna karijera bila je jednako impresivna. Jedini je igrač koji je nastupio na svim velikim natjecanjima od osamostaljenja - tri svjetska i tri europska prvenstva. Svoj jubilarni, stoti nastup, ubilježio je 20. kolovoza 2008. u Mariboru, nakon čega se oprostio od nacionalnog dresa.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

'Tko će plaćati za vodu?'

Dok su mnogi njegovi suigrači nakon karijere ulagali u ugostiteljstvo ili ostajali u nogometu kao treneri, Šimić je imao drugačiji plan. Još dok je aktivno igrao, shvatio je prolaznost sportske karijere. Godine 2002., s 27 godina, osnovao je tvrtku Aquaviva, specijaliziranu za distribuciju vode u galonima. Ideja se rodila iz sportskog načina života i svijesti o važnosti hidratacije. "Kad sam 1999. rekao majci da bih investirao u punionicu vode, ona me u nevjerici gledala i pitala - tko će plaćati za vodu?", ispričao je jednom prilikom. Na kraju se pokazalo da je intuicija bila ispravna. Dok je on igrao u Italiji, posao je na noge podigla njegova majka Matija, uz pomoć brata Josipa.

No, Šimić se nije zaustavio na vodi. U suradnji s pržionicom kave Nikole Žiganta iz Matulja, stvorio je brend Vivas caffe. Ambicija je bila velika, mediji su pisali o stvaranju "hrvatskog Starbucksa". Otvorili su više od 15 Vivas barova diljem Hrvatske i razvili distribucijski kanal s oko 400 ugostitelja. Poslovni uspjeh privukao je pažnju Emila Tedeschija i njegove Atlantic Grupe. Uslijedio je strateški potez: Atlantic je preuzeo lokacije i distribuciju Vivas kave kako bi ojačao svoj brend Barcaffe, dok je Šimićeva tvrtka preuzela Atlanticovu vodu Kalu u bidonima, čime je postao lider u segmentu distribucije vode. Bio je to potez koji je pokazao njegovu poslovnu zrelost i strateško razmišljanje. Nisu svi potezi bili uspješni; ulaganje 19 milijuna kuna u Karlovačku banku pokazalo se kao promašaj, no to ga nije pokolebalo u daljnjem razvijanju svojih glavnih biznisa, koji danas zapošljavaju oko 200 ljudi.

Foto: PHILIPPE HUGUEN/AFP/Profimedia

Borba za čišći nogomet

Paralelno s razvojem poslovnog carstva, Šimić je pokušavao mijenjati i hrvatski nogomet, za koji je smatrao da je postao "taoc nekolicine i njihovih parcijalnih interesa". Godine 2010. s Mariom Jurićem osniva Hrvatsku udrugu "Nogometni sindikat" (HUNS), s ciljem zaštite prava igrača u ligi u kojoj je tada više od polovice klubova kasnilo s isplatama plaća. Sindikat je pružao pravnu pomoć, organizirao kampove za igrače bez ugovora i borio se za bolje uvjete. To je bio samo početak. Nekoliko godina kasnije, s Igorom Bišćanom, Tomom Šokotom i Silvijom Marićem pokreće inicijativu "Za naš Dinamo", zalažući se za promjenu statuta i uvođenje modela "jedan član, jedan glas". Njihov aktivizam naišao je na žestok otpor tadašnjeg vodstva kluba. Zdravko Mamić im je u svom stilu poručio: "Inače, mozak im je svima kao šumeći C-vitamin. Kada ga stavite u vodu, on samo ide šššš i - rastopi se!".

Unatoč tome, Šimić nije odustajao. Dvaput se pokušao kandidirati za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, ali nije uspio prikupiti dovoljan broj potpisa županijskih saveza, pa je Davor Šuker oba puta bio jedini kandidat. "Pokazali smo da ljudi žele promjene i naša borba za čišćim i boljim nogometom tek počinje", izjavio je tada Šimić, najavljujući da će sa suradnicima (Stanić, Pletikosa, Vlaović) biti "konstruktivna oporba". Njegovi napori da demokratizira upravljanje u hrvatskom nogometu nisu donijeli trenutne rezultate, ali su ga pozicionirali kao jednu od ključnih figura opozicije nogometnom establishmentu.

Turbulentni povratci u Maksimir

Ljubav prema Dinamu i želja za promjenama vraćali su ga u Maksimir u nekoliko navrata. U ožujku 2023., u jeku žestokog unutarstranačkog rata između struja Zdravka Mamića i Mirka Barišića, Šimić ulazi u Upravu kluba. Njegov dolazak smatran je kompromisnim rješenjem, svojevrsnom "trećom strujom" prihvatljivom i navijačima i dijelu struktura. Međutim, na toj se funkciji zadržao samo sedam mjeseci. U listopadu iste godine podnosi neopozivu ostavku. "Kao član Uprave imao sam obveze sve odrađivati, a gotovo nikakva prava. Nisam mogao odlučivati i to mi se nije svidjelo", objasnio je kasnije. Otkrio je kako su se on i tadašnji trener Igor Bišćan razišli s ostatkom Uprave oko dovođenja igrača, konkretno Monsefa Bakrara, za kojeg je Uprava ponudila "smiješan novac". Osjećao je da nema stvarne ovlasti i da ne može provesti promjene koje je želio. Ipak, ni taj ga neuspjeh nije trajno udaljio od kluba. Nakon što je na demokratskim izborima početkom 2024. pobijedila lista Velimira Zajeca, Šimić se ponovno vratio, ovoga puta kao volonter i potpredsjednik Odbora za sponzorstvo, s ciljem da svojim poslovnim vezama pomogne klubu.

Obitelj, vjera i unutarnji mir

Iza javne persone sportaša i biznismena stoji posvećen obiteljski čovjek. Od 2000. godine u braku je sa zagrebačkom poduzetnicom Jelenom, s kojom ima četiri sina: Roka, Viktora, Nikolasa i najmlađeg Davida. Obitelj nikada nije krila da je David, rođen sa sindromom Down, unio posebnu dimenziju u njihove živote.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

"Zbog Davida smo postali plemenitiji ljudi, snažniji kao roditelji i povezaniji kao obitelj", izjavio je Šimić svojedobno za Story. Sa suprugom je pokrenuo i Hrvatsku udrugu za ranu edukaciju (Hureka) kako bi pomogli drugim roditeljima. Nogometni gen prenio se i na starije sinove; Roko je već uspješan profesionalac, a Viktor i Nikolas grade svoje karijere. U jednom od rijetkih intimnijih istupa, Šimić je progovorio i o razdoblju anksioznosti koje je proživljavao tijekom karijere u Italiji.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

"Imao sam slavu i novac, što mi je posebno bio problem, jer to nikako nisam mogao riješiti", priznao je, dodavši da je utjehu i izlaz pronašao u vjeri, koja mu je pomogla da ostane prizemljen.