Od Zlatne lopte do predsjedničke palače: Bobanov suigrač ostvario je drugu karijeru za duboki naklon

Malo je sportaša koji su nakon završetka profesionalne karijere uspjeli dosegnuti sam vrh u potpuno drugom području. George Weah jedan je od njih. 

'PLANIRAM ZAPOŠLJAVATI' /

Olimpijski i svjetski prvak napravio zaokret: 'Ne bavim se rukometom, ovo mi je zanimljivije'

Nekada najbolji nogometaš svijeta, a danas čovjek koji je ostavio trag i u politici, Liberijac je ostvario životni put kakav nema gotovo nijedan drugi sportaš te svakako zaslužio svoje mjesto u serijalu Net.hr-a Karijera nakon karijere. 

Prvi i jedini Afrikanac sa Zlatnom loptom

Rođen 1966. godine u Monroviji, glavnom gradu Liberije, Weah je odrastao u skromnim uvjetima. Nogomet mu je postao izlaz iz siromaštva, a talent je vrlo brzo privukao pozornost europskih skauta.

Presudan trenutak dogodio se kada ga je Arsène Wenger doveo u Monaco 1988. godine. Ondje je započeo uspon koji će ga odvesti među najveće napadače svoje generacije. Nakon Monaca slijedio je Paris Saint-Germain, s kojim je osvojio naslov francuskog prvaka te postao najbolji strijelac Lige prvaka u sezoni 1994./95. Godine 1995. prešao je u AC Milan, gdje je osvojio dva naslova talijanskog prvaka i postao jedna od najvećih zvijezda Serie A.

Iste godine osvojio je i najveće individualno priznanje koje jedan nogometaš može dobiti – Ballon d'Or. Time je postao prvi, a do danas i jedini Afrikanac koji je osvojio Zlatnu loptu prema tadašnjim pravilima dodjele. Uz to je proglašen i FIFA-inim najboljim nogometašem svijeta.

Foto: STR/AFP/Profimedia

Za hrvatske ljubitelje nogometa Weah ima jednu posebnu poveznicu. U Milanu je četiri godine dijelio svlačionicu sa Zvonimirom Bobanom. Zajedno su bili dio jedne od najjačih europskih momčadi sredinom devedesetih. Njih dvojicu povezivao je nogomet koji je spajao snagu i eleganciju – Boban je dirigirao veznim redom, dok je Weah bio nezaustavljiv u napadu. 

Weah i Boban ostali su bliski i nakon završetka zajedničke igračke karijere u Milanu. Kada se Zvonimir Boban u listopadu 2002. oprostio od nogometa na prepunom Maksimiru, među svjetskim zvijezdama koje su došle odati mu počast bio je i George Weah. Dolazak tadašnjeg osvajača Zlatne lopte bio je potvrda poštovanja koje je Liberijac imao prema svom bivšem suigraču.

Nije zaboravio svoju Liberiju

Iako je igrao u najvećim europskim klubovima, Weah nikada nije prekinuo vezu s domovinom. Tijekom građanskog rata često je vlastitim novcem financirao putovanja i pripreme liberijske reprezentacije kako bi uopće mogla nastupati na međunarodnim utakmicama.

Bio je kapetan, neko vrijeme i izbornik, ali i najveći financijer nacionalne momčadi. Unatoč tome, Liberija se nikada nije uspjela plasirati na Svjetsko prvenstvo.

Od nogometa do politike

Nakon što je 2003. završio igračku karijeru, mnogi su očekivali da će ostati u nogometu. Međutim, Weah je imao sasvim drukčije planove.

Već 2005. kandidirao se za predsjednika Liberije. Izgubio je od Ellen Johnson Sirleaf, prve demokratski izabrane predsjednice neke afričke države, ali poraz ga nije zaustavio.

Foto: TIMOTHY A. CLARY/AFP/Profimedia

Umjesto da odustane, odlučio je nadograditi svoje obrazovanje. Završio je dodatne studije ekonomije, poslovnog upravljanja i javne administracije, a potom nastavio graditi političku karijeru. Godine 2014. izabran je za senatora pokrajine Montserrado, politički najvažnije regije u zemlji.

Na predsjedničkim izborima 2017. ponovno se kandidirao. Ovoga puta pobijedio je i 22. siječnja 2018. prisegnuo kao 25. predsjednik Liberije.

Bio je to povijesni trenutak za zemlju koja je desetljećima bila obilježena građanskim ratovima i političkom nestabilnošću. Weah je postao prvi afrički osvajač Ballon d'Ora koji je kasnije demokratskim putem postao predsjednik svoje države.

Foto: Camara Porter/AdMedia/SplashNews.com/Splash/Profimedia

Sam je svoju kandidaturu jednom objasnio riječima:

"Znam da se mnogi pitaju zašto bi se jedan bivši nogometaš kandidirao za predsjednika države, ali nitko ne postavlja isto pitanje odvjetnicima ili poslovnim ljudima."

Ta je rečenica najbolje opisivala njegov pogled na politiku – smatrao je da uspjeh u sportu ne bi trebao biti prepreka za služenje vlastitoj zemlji.

Nasljeđe veće od nogometa

Weah je predsjedničku dužnost obnašao do 2024. godine. Njegov mandat pratile su i pohvale i kritike, no neupitno je da je ostao jedna od najprepoznatljivijih osoba u povijesti Liberije.

Njegova životna priča i danas je jedinstvena. Od dječaka iz siromašne četvrti Monrovije, preko jedinog afričkog osvajača Zlatne lopte, do predsjednika države – malo je sportaša koji su uspjeli izgraditi tako impresivnu drugu karijeru nakon odlaska s nogometnih terena.