Balogunov slučaj otvorio Pandorinu kutiju: Kako FIFA desetljećima tumači ista pravila različito

Kako iz turnira u turnir pratimo ista natjecanja, uvijek se pojavi barem jedna priča koja u potpunosti obilježi cijelo Svjetsko prvenstvo. Reflektori velikih nogometnih događaja nerijetko otvaraju i pitanja iza kulisa, osobito kada je domaćin turnira pod povećalom javnosti i kada se u raspravama sve češće spominju navodne olakšice i različiti kriteriji.

SKANDAL NAD SKANDALIMA /

Nećete vjerovati tko će biti vrhovni sudac u najvećoj nogometnoj parnici stoljeća

Ovoga puta ta se rasprava preselila na relaciju SAD–FIFA, odnosno, otvoreno rečeno, na liniju Trump–Infantino. Iako će u nastavku biti detaljnije objašnjeno kako je ovaj svojevrsni “amerikanizirani” problem potaknuo reakcije brojnih nogometnih institucija – od UEFA-e do Europske komisije, pa čak i bivših čelnika FIFA-e, priča zapravo seže i nekoliko desetljeća unatrag.

Nogometna reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država tako je dobila važan poticaj uoči osmine finala protiv Belgije na Svjetskom prvenstvu 2026. u Seattleu, nakon što je napadač Folarin Balogun ipak stavljen na raspolaganje za nastup. Ta se situacija razvila na način koji, barem neizravno, povezuje odluku s ranijim visokoprofilnim disciplinskim slučajevima, među kojima se često spominje i onaj Cristiana Ronalda, ali i drugih igrača.

Foto: CHIP SOMODEVILLA/Getty images/Profimedia

Balogun je u utakmici šesnaestine finala protiv Bosne i Hercegovine prvo postigao pogodak, ali je kasnije dobio crveni karton, koji po pravilima uobičajeno znači automatsku suspenziju za sljedeću utakmicu. Međutim, FIFA je naknadno tu suspenziju ukinula, čime mu je omogućila nastup protiv Belgije. Američki Fox je ovaj slučaj analizirao i kroz pravni aspekt, objašnjavajući kako se odluka uklapa u postojeća pravila.

Što kaže pravilnik

Riječ je o prvoj široko raspravljanoj primjeni članka 27., poglavlja 4. Disciplinskog kodeksa FIFA-e u kontekstu ukidanja suspenzije igrača, a cijeli slučaj se u pravnom smislu povezuje i s ranijom praksom koja je u javnosti često dovođena u vezu s Cristianom Ronaldom.

Sam Ronaldo je ranije dobio izravan crveni karton u posljednjoj kvalifikacijskoj utakmici Portugala u studenom nakon incidenta s laktom u duelu protiv Irske i igrača Dare O’Shee. Prema standardnim pravilima FIFA-e, takav prekršaj obično rezultira suspenzijom od tri utakmice zbog grubog nesportskog ponašanja, što ga je po pravilima trebalo udaljiti sa prvog nastupa na Svjetskom prvenstvu.

Umjesto toga, Disciplinska komisija FIFA primijenila je mehanizam uvjetne kazne prema poglavlju 4., članku 27. Disciplinskog kodeksa. U praksi to je značilo da je Ronaldo odradio jednu utakmicu suspenzije u prijateljskoj utakmici prije turnira, dok je preostali dio kazne stavljen na jednogodišnju uvjetnu probaciju, čime je njegov neposredni natjecateljski utjecaj ublažen.

Balogunov slučaj slijedio je sličan pravni put. Iako članak 10., stavak 6. Disciplinskog kodeksa FIFA jasno propisuje da igrač koji dobije izravan ili neizravan crveni karton automatski mora biti suspendiran za sljedeću utakmicu, disciplinsko tijelo je kasnije zaključilo da se ta automatska suspenzija može djelomično ili u potpunosti suspendirati prema članku 27., čime je prvotna kazna zapravo poništena.

BELGIJA SE ŽALI /

Drama u Seattleu! Odluka o Balogunu možda stiže tek nekoliko sati prije utakmice

Incident ili korelirani problem

Ono što širu sliku čini još složenijom jest da su i drugi igrači, poput Ekvadorca Moisésa Caiceda i Argentinca Nicolása Otamendija, također imali koristi od regulatornih izmjena uoči turnira. Međutim, njihovi slučajevi obrađeni su drugačije, ne prema članku 27., nego kroz izmjene članka 10., stavka 2. natjecateljskih pravila Svjetskog prvenstva 2026. Te izmjene pojasnile su da određeni žuti kartoni i suspenzije iz kvalifikacija ne moraju nužno biti preneseni u završnu fazu turnira.

Revidirani tekst navodi da se “jedan žuti karton te suspenzije od jedne ili dvije utakmice iz različitih utakmica preliminarnog natjecanja, neizravni crveni kartoni ili izravni crveni kartoni zbog sprječavanja očite prilike za postizanje pogotka ili grubog prekršaja ne prenose u završno natjecanje”. Caicedo je isključen nakon dva žuta kartona u kvalifikacijama, dok je Otamendi dobio crveni karton u zasebnom incidentu, no obojica su na kraju izbjegla dugoročne posljedice zbog izmijenjenog okvira.

Tijekom posljednjeg desetljeća disciplinski propisi FIFA-e prošli su kroz više revizija, a najznačajnija rekonstrukcija dogodila se 2019. godine. Trenutačni oblik članka 27. na snazi je tek od 2023.

Vratimo se u prošlost

Statistički gledano, na Svjetskim prvenstvima zabilježeno je ukupno 190 crvenih kartona – od prvog koji je dobio Peruavec Plácido Galindo 1930. pa sve do najnovijeg isključenja Baloguna na izdanju 2026 (ne računajuči posljednji koji je Quansah zaradio protiv Meksika).

Među tim povijesnim slučajevima, 18. crveni karton slavno je pripadao Brazilcu Garrinchi 1962. godine, jednom od rijetkih igrača koji su postigli pogodak u nokaut utakmici, a ipak naknadno bili isključeni. 

Zanimljivo, Garrincha i Folarin Balogun nalaze se među samo četvoricom igrača koji su u nokaut fazi Svjetskog prvenstva uspjeli zabiti gol prije nego što su dobili crveni karton. No, Garrincha ima još jednu posebnost, on je i najpoznatiji igrač kojem je FIFA naknadno dopustila nastup unatoč isključenju.

Priča o tome kako je Garrincha zaigrao u finalu Svjetskog prvenstva 1962. godine i danas ima gotovo mitske razmjere. U različitim verzijama spominju se predsjedničke intervencije, telefonski pozivi na najvišoj razini, pa čak i optužbe za mito te svjedok koji je nestao. Ono što je sigurno jest da je Garrincha isključen u polufinalnoj pobjedi Brazila nad Čileom, a potom je ipak nastupio u finalu u kojem je Brazil pobijedio Čehoslovačku 3:1.

Crveni karton zaradio je zbog udaranja čileanskog igrača. Snimke potvrđuju da se incident dogodio, iako se smatra da nije bio osobito grub. Sam igrač kasnije je priznao kako je riječ o “nesvjesnoj reakciji” izazvanoj brojnim prekršajima nad njim tijekom utakmice, te se ispričao čileanskoj javnosti.

🟥 Este es el momento que Garrincha fue expulsado ante a Chile por las semifinales del mundial de 1962 además también fue echado el chileno Honorino Landa, este último no jugó el duelo del tercer puesto #copaDelMundo #mundial2026 #garrincha pic.twitter.com/5B0JX5L0qD

— NAR (@nissinalvo) July 5, 2026

Odluku o eventualnoj suspenziji donosila je tadašnja FIFA-ina disciplinska komisija. U to vrijeme crveni karton nije automatski značio zabranu nastupa, već se svaki slučaj zasebno razmatrao na temelju izvještaja sudaca.

S obzirom na praksu tog vremena, postojala je realna mogućnost da Garrincha propusti finale, kao što je to bio slučaj s drugim isključenim igračem iz utakmice protiv Čilea, koji je suspendiran za susret za treće mjesto.

Ipak, Garrincha je na kraju prošao bez kazne – dobio je samo upozorenje. Kako je do te odluke došlo, i danas je predmet različitih interpretacija.

U nekim izvorima, uključujući FIFA-inu službenu stranicu, navodi se da je ključnu ulogu imao tadašnji čileanski predsjednik Jorge Alessandri, koji je navodno podržao peticiju da Garrincha nastupi u finalu, budući da su i čileanski navijači bili očarani njegovom igrom.

Drugi izvještaji, poput onog The Guardiana, spominju i mogućnost političkih pritisaka iz Perua, gdje je tadašnji predsjednik Manuel Prado Ugarteche navodno kontaktirao suca i tražio da ublaži opis incidenta kako bi se prekršaj činio manje ozbiljnim. Ubrzo nakon toga, u Peruu su izbili politički nemiri koji su doveli do njegova svrgavanja.

Postoji i verzija koja uključuje nestanak ključnog svjedoka. Prema brazilskom novinaru Argeuu Affonsu, cijeli slučaj imao je elemente pravog kriminalističkog zapleta.

Sudac utakmice nije osobno vidio prekršaj, već je odluku donio na temelju dojave urugvajskog pomoćnog suca Estebana Marine. Upravo je njegovo svjedočenje trebalo biti ključno pred disciplinskom komisijom, no on se nije pojavio.

“Esteban Marino je nestao,” naveo je Affonso. “Bio je poput lika iz Agathe Christie – jednostavno je nestao i nitko ga više nije vidio.”

Kasnije su se pojavile tvrdnje da je Marino napustio zemlju, a jedan bivši sudac iz Brazila kasnije je izjavio kako je bio uvjeren da je riječ o podmićivanju i organiziranom zataškavanju slučaja.

nije ih štedio /

Izbornik Engleske brutalno bocnuo FIFA-u: 'Možda bi Harry Kane trebao nazvati Trumpa'

Ali ni to nije kraj nadanjima

Situacija ide i dalje 40 godina kasnije. Ronaldinho je, primjerice, 2002. godine dobio izravni crveni karton. Bio je to prekršaj koji je u normalnim okolnostima mogao značiti i trostruku suspenziju, što bi ga udaljilo od finala. Međutim, FIFA se odlučila za blažu mjeru od jedne utakmice suspenzije, koju je Ronaldinho odradio u polufinalu.

S druge strane, Folarin Balogun svoj crveni karton nije ni dobio u kontekstu klasične situacije na Svjetskom prvenstvu, nego u širem turnirskom okviru, a zatim je odluka o suspenziji naknadno promijenjena. U cijelu priču tako ulaze i Ronaldo, Ronaldinho, Caicedo, Otamendi, pa i Garrincha – čiji se slučaj iz 1962. godine često uzima kao početna točka svih ovih rasprava o disciplinskoj fleksibilnosti.

Kada se sve stavi u širi kontekst, stvara se dojam da je FIFA ovim odlukama, promatrano kroz povijesnu perspektivu, praktički dala “šamar” nogometu. Osobito kada su u pitanju veliki turniri i domaćini s jakim utjecajem, određene se situacije ponekad različito tumače ili ublažavaju. Takav dojam dodatno pojačavaju povijesni presedani i različite interpretacije pravila, koje ostavljaju prostor za raspravu o tome koliko su odluke doista ujednačene i dosljedne.

Na kraju, bez obzira na sve pravne i disciplinske odredbe, ostaje otvoreno pitanje percepcije: ako pravila postoje, zašto se čini da se u nekim slučajevima mogu fleksibilno tumačiti? I gdje završava stroga primjena pravilnika, a počinje diskrecijsko odlučivanje koje otvara prostor sumnji i javnim raspravama – koje se, čini se, vraćaju iz turnira u turnir.