Mundijalske priče: Kaos na otvaranju uz drogu i ubojstvo! SP 1994 ima kultni status
USA '94 činio se kao hedonistički festival nogometa koji je, uz sve ostalo, modernizirao kako nogomet izgleda na TV-u
Svjetsko prvenstvo kao vrhunac onoga što natjecateljski nogomet može pružiti svake četiri godine donosi ushit nemjerljiv s ničim u ostalim natjecanjima, a ako europskoj i južnoameričkoj tradiciji dodamo jedinstveni američki show, rezultat ne bi smio izostati. Amerika kao potencijalno plodno tlo za veliku nogometnu 'eksploziju' bila je savršeni domaćin za SP 1994. godine.
SP 1994. bilo potpuno ludo
Amerika je 1994. bila potpuno ludo i kreativom nevjerojatno nabijeno mjesto. Godina koja nam je dala The Shawshank Redemption, Pulp Fiction i Forrest Gump, imala je mjesta i za cijeli niz sjajnih izdanja.
Uz Natural Born Killers, Speed i kultni The Crow, tu je i Jim Carrey koji je te godine snimio čak tri mega-hita - Dumb and Dunmber, The Mask i Ace Ventura: Pet Detective. Kao da nije dosta, tu su i fantastični Léon: The Professional, Clerks, ali i recimo The Lion King, te Interview with the Vampire: The Vampire Chronicles, Four Weddings and a Funeral... Seinfeld je bio na vrhuncu, a te godine počeo se emitirati i Friends. Te '94 počela je i "zora interneta". Godina je označila kulturnu prekretnicu s Netscapeom, a Jeff Bezos osnovao je Amazon. O glazbi da i ne govorimo, a godinu je obilježila i smrt Kurta Cobaina.
Uz sve to, u Ameriku je 1994. stigao i nogomet! Nisu Ameri nikad previše trzali na 'soccer'. Imali su dovoljno svojih 'briga', a tko bi uopće ugurao početak 'World Cupa' tog 17. lipnja kad se dogodio čitav niz nevjerojatnih događaja. Igrala se 5. utakmica NBA finala između Rocketsa i Knicksa, Ewing je donio vodstvo 3:2 (par dana kasnije Olajuwon preokrenuo na 4-3 i slavlje Houstona). New York Rangers imali su pobjedničku paradu nakon osvajanja Stanley Cupa, a koliko je sulud bio taj petak govori i to da je ESPN kasnije snimio dokumentarac o tom danu. Na dan početka SP-a i 'slavne' ceremonije prije uvodnih utakmica, dogodila se i poznata potjera OJ Simpsona. Bijeli Bronco su iz helikoptera u LA-u gledatelji znakovito gledali 90 minuta, a samo par sati prije toga u Chicagu se održala ceremonija otvaranja koja se također pamti.
Poetika penala
Voditeljica ceremonije na Soldier Fieldu bila je Oprah Winfrey koja je oduševljeno pozdravila rasprodani stadion od 67.000 ljudi i otprilike 750 milijuna gledatelja diljem svijeta, a prije no što će najaviti veličanstvenu Dianu Ross napravila je par koraka unatrag i prosula se s pozornice. Krvavih koljena i uganutog gležnja podignuli su je natrag gore, a ona je nekako nastavila i najavila pjevačku zvijezdu. Diana Ross, kao jedna od najvećih svjetskih glazbenih zvijezda, koja je utrla put budućim pjevačicama poput Beyoncé da od najprodavanijih ženskih bendova dođu do ogromnog solo uspjeha, prodala je milijune ploča, glumila u filmovima i imala zadatak poslati loptu u mrežu s bijele točke. Ali, kada je došlo do izvođenja penala njezin je čarobni dodir na trenutak nestao.
Pod nadzorom tadašnjeg predsjednika Billa Clintona trebala je šutnuti loptu u gol, koji je bio dizajniran da se namjerno raspadne kao da ga slomi snaga njezina udarca. Pjevajući jedan od svojih hitova I'm Coming Out i noseći visoke pete, samouvjereno se približila lopti i poslala ju pored lijeve stative. Gol se od 'siline' ipak raspao dok su se navijači diljem svijeta smijali na televiziji, a kako život ima svoje metode pisanja neobičnih poetičnih zapleta i raspleta turnir je tako otvoren promašenim penalom baš kao što je i zatvoren onim udarcem Baggia... Navijači se šale da je Diana Ross predvidjela kraj čak i prije nego što je SP uopće počeo, a Baggio se 'pobrinuo' da njen penal ipak ne bude najpamtljiviji.
Rock nakon opere
Kada pomislite na SAD '94 upravo vam najvjerojatnije prvo padne na pamet Roberto Baggio i taj promašeni penal. No, ima tu dosta toga što je ostalo urezano u pamćenje. Romario, Stoichkov, Hagi... A tek Maradona. Turnir možda nije imao onaj operni osjećaj kakav je imala Italija '90. Ali, to Svjetsko prvenstvo 1990. rezultiralo je onako talijanski najnižim brojem golova po utakmici (2,21) od svih prije ili poslije, nagradilo je škrtu taktiku i bilo je okrunjeno 'odvratnim finalom' koje je sportski novinar Brian Glanville jednom opisao kao 'vjerojatno najgore, najdosadnije i najnapetije finale u povijesti Svjetskog prvenstva.
USA '94 činio se kao hedonistički festival nogometa koji je, uz sve ostalo, modernizirao kako nogomet izgleda na TV-u. Imena na dresovima, brojevi na prednjoj strani, suci u 'bojama', a ne samo u crnom i konstantni prikaz rezultata i vremena na ekranu... Zabrana vraćanja golmanu oslobodila je igru okova, a burno američko ljeto donijelo je prvi SP s tri boda za pobjedu. Bio je to prvi SP na kojem je Rusija nastupila kao Rusija, a ne Sovjetski Savez. Također, prvi na kojem je Njemačka nastupila ujedinjena, a ne kao branitelj naslova Zapadna Njemačka. Golovi po utakmici porasli su na 2,71, a sve se igralo u ogromnim amfiteatrima na otvorenom, poput stadiona Giants u New Yorku i monstruoznog Rose Bowla u Los Angelesu s 92.000 mjesta. Prosječna posjećenost od 69.000 ljudi ostaje najveća predstava Svjetskog prvenstva ikad.
Crni konji
Mundijal '94 je doista parirao gotovo svakom Svjetskom prvenstvu po broju priča i trenutaka. Tu su bili Romario i Bebeto kao vrh strašnog Brazila. Zatim Baggiov uspon i pad, pa Stoichkov, Hagi i posljednji ples komunističkog nogometa u domu kapitalizma. Maradonin pad, švedsko iznenađenje koje je 'ukralo' broncu strašnim Bugarima. Engleska i Francuska koje se nisu ni kvalficirale te tama Kolumbije i tragično ubojstvo Andresa Escobara...
Turnir je unatoč velikim sumnjama oborio rekorde posjećenosti i financija, privukavši preko 3,6 milijuna gledatelja i pomogavši u pokretanju Major League Soccer. 'Crni konji' ukrali su show. Bugarska predvođena Stoičkovim izbacila je branitelje naslova Njemačku, a Rumunjska s Hagijem igrala je atraktivan nogomet. Legendarni Diego Maradona pao je na doping testu i drogu usred turnira, a dan-danas postoji sumnja na to da je Diegu smješteno... Utakmice su se igrale u ekstremnoj vrućini i vlazi. Temperatura terena tijekom utakmice Irske i Meksika u Orlandu otišla je preko 38 stupnjeva! No, iako svi oni Amerikanci koji su bili na utakmicama svjedoče o nesnosnim vrućinama, u pravilu uvijek govore i o zaljubljivanju u sport o kojem su jako malo znali.
Očaravajuće mreže
Bebetova kultna proslava "ljuljanja bebe" ostaje jedan od najdirljivijih trenutaka u povijesti nogometa. Stvorio ju je nakon što je zabio protiv Nizozemske u četvrtfinalu kao počast rođenju svog sina Mattheusa, koji je rođen samo dva dana prije utakmice. Turnir su obliježili fantastični golovi koji se i danas prepričavaju, a sve su ih nadmašile samo očaravajuće mreže koje su u svojem XXXXL izdanju davale fantastičnu magiju svaki put kada bi se lopta zaplela u nju.
Klinsmannov čudesni gol Južnoj Koreji, drugi gol Batistute Grčkoj u utakmici u kojoj je zabio hat-trick, a Argentina slavila 4:0 uz nezaboravni gol Maradone nakon magičnog trokuta s Canniggijom i Redondom te nezaboravnom proslavom na leći kamere. Hagijevi projektili izvana, a tek švedske ludnice. Gol Kenneta Anderssona Brazilu u skupini i njegova proslava. Čudesni Brolin se othrvao Brazilcima i poslao sjajnu loptu, a Andersson zabio golčinu pa signalizirao gol kako to rade u Australskom nogometu. Pa onaj suludi s(p)retni trk koji je izveo Saeed Al-Owairan za gol Saudijske Arabije. Gajba Branca iz slobodnjaka u četvrtfinalu za pobjedu Brazila protiv Nizozemske 3:2. Gol Brolina nakon akcije iz slobodnjaka i onaj okret u zraku u ludom četvrtfinalu protiv Rumunjske. Švedska je tad prošla na penale nakon što je Belodediću penal u šestoj seriji obranio ludi Thomas Ravelli. Slobodnjak Stoichkova protiv Njemačke. Ona nezaboravna elegancija Romarija protiv Nizozemske na dodavanje Bebeta...
Posebna magija
Oleg Salenko je u pobjedi Rusije 6:1 nad Kamerunom zabio rekordnih pet golova. Nešto što još nikome nije pošlo za 'rukom'. Kasnije je dodao još jedan pa podijelio titulu najboljeg strijelca sa Stoichkovim. Gol za Kamerun je na toj utakmici zabio i Roger Milla pa zaplesao s korner zastavicom postavši najstariji s 42 na leđima.
Nogomet je u 90-ima imao posebnu magiju, a SP 1994 se dobro pamti i u Hrvatskoj iako smo 'zakasnili' na taj Mundijal. SAD imamo novu šansu i to na pod svjetlima reflektora kakve je nemoguće naći bilo gdje drugdje u svijetu. 'Zvijezdama-posuti barjak' priča priču o pobjedi autsajdera slaveći otpornost, hrabrost, neovisnost i vije se nad zemljom slobodnih i domom hrabrih. Pozornica je spremna.