Ljeto kada je Hrvatska prvi put šokirala svijet: Mundijalska priča o bronci koja i danas sja
Ljeta Gospodnjeg 1998. svijet se divio hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji
U ljeto 1998. godine, jedna je mlada nacija, tek tri godine nakon završetka rata, stupila na najveću svjetsku pozornicu. Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj bilo je premijerno za Hrvatsku, zemlju koja je u tom trenutku na FIFA-inoj ljestvici skočila sa 125. na visoko treće mjesto u samo šest godina. Bio je to mjesec u kojem je vrijeme stalo, a nogomet postao prva jutarnja i posljednja večernja tema. Pod vodstvom karizmatičnog Miroslava Ćire Blaževića, generacija igrača čija su se imena upisivala u legende ispisala je bajku koja se i danas prepričava s jednakim žarom. Bila je to priča o debitantima koji su postali divovi, o bronci koja je za cijeli narod imala sjaj najčišćeg zlata.
Od Kijeva do Lensa: Početak jednog sna
Put do Francuske nije bio lak. Hrvatska je kroz kvalifikacije morala proći trnovit put dodatnih kvalifikacija protiv neugodne Ukrajine. Pobjeda od 2-0 u Zagrebu i remi 1-1 u Kijevu osigurali su vizu za "Coupe du Monde”. Ždrijeb je Vatrene smjestio u skupinu H s Argentinom te debitantima Jamajkom i Japanom.
Dugo očekivani, povijesni prvi nastup dogodio se u Lensu protiv Jamajke. Uz glasnu podršku osam tisuća navijača, Hrvatska je slavila s 3-1. Mario Stanić postao je besmrtan, upisavši se kao strijelac prvog hrvatskog pogotka na svjetskim prvenstvima. Iako je Earle poravnao rezultat, u drugom poluvremenu na scenu je stupila čista magija Roberta Prosinečkog za 2-1, prije nego što je Davor Šuker započeo svoj nevjerojatni golgeterski niz za konačnih 3-1.
Protiv borbenih Japanaca uslijedila je teška i iscrpljujuća bitka. Utakmica, najteža na turniru za Vatrene odigrana na skoro 40 stupnjeva celzijusa, riješena je u 77. minuti, kada je Šuker još jednom pokazao zašto je jedan od najboljih napadača svijeta i osigurao prolazak u osminu finala. Poraz od Argentine (0-1) u borbi za prvo mjesto u skupini brzo je arhiviran jer je glavni cilj bio ispunjen.
U osmini finala čekala je Rumunjska, momčad koja je iznenadila Englesku u skupini. U Bordeauxu je viđena zrela i dominantna predstava Hrvatske. Pobjednik je odlučen u posljednjim trenucima prvog poluvremena. Nakon prekršaja nad Aljošom Asanovićem, sudac je pokazao na bijelu točku. Loptu je uzeo Davor Šuker. Njegov prvi, uspješan udarac, sudac je poništio jer je Zvonimir Boban prerano utrčao u kazneni prostor. Stvorila se drama. Šuker je uzeo pauzu, opipao bilo na vratu u sceni koja je postala ikonska, i hladnokrvno ponovno pucao u isti kut.
“Bio sam nervozan. Da sam promašio drugi udarac, Zvone bi ispao krivac. Zato sam odlučio da moram zabiti. Da sam morao pucati deset puta zaredom, pogodio bih svaki put”, opisao je kasnije taj trenutak potpune koncentracije.
Utakmica za vječnost: Pad njemačkog diva u Lyonu
Četvrtog srpnja 1998., na stadionu Gerland u Lyonu, Hrvatska je igrala utakmicu koja će definirati jednu generaciju i urezati se u kolektivnu svijest cijelog naroda. Protivnik je bila Njemačka, aktualni europski prvak i nogometna velesila. Bila je to prilika za osvetu nakon kontroverznog poraza u četvrtfinalu Eura dvije godine ranije u Engleskoj. Atmosfera je bila naelektrizirana. Tisuće hrvatskih navijača okupirale su grad, ispunjene nadrealnim optimizmom. S druge strane, brojni njemački navijači na licima su imali ispisano "Deutschland - Kroatien 3-0”, uvjereni u pobjedu svoje momčadi.
Početak utakmice nije nudio razloga za optimizam. Nijemci su dominirali, a samo su čudesne obrane Dražena Ladića držale Hrvatsku u igri. A onda, u 40. minuti, trenutak koji je promijenio sve. Christian Wörns divljački je startao na Davora Šukera i norveški sudac Rune Pedersen bez oklijevanja mu je pokazao izravni crveni karton. Taj trenutak prelomio je utakmicu. S igračem više, Hrvatska je preuzela kontrolu. U posljednjim sekundama prvog poluvremena, Robert Jarni je s dvadesetak metara odapeo ljevicu u stilu Roberta Carlosa, a lopta je neobranjivo odsjela u kutu nemoćnog Andreasa Köpkea za 1-0.
U svlačionici, Ćiro Blažević nije se bavio taktikom. Osjetivši težinu trenutka, zgužvao je papire s pripremama i održao govor za povijest. “Izađite na teren i poginite za hrvatsku zastavu i za sve koji su dali živote za Hrvatsku”, poručio je igračima. U drugom poluvremenu na terenu je postojala samo jedna momčad. Neizvjesnost je trajala do 80. minute, kada je Goran Vlaović na gotovo identičan način kao i Jarni, samo s desne strane, pogodio suprotni kut za 2-0. Bio je to uzdah olakšanja, znak da je gotovo. Točku na „i” stavio je onaj koji je cijeli turnir igrao u transu. U 85. minuti, Davor Šuker sručio se u njemački šesnaesterac, majstorski se oslobodio čuvara i desnicom poslao loptu kroz šumu nogu iza Köpkeovih leđa za konačnih, nevjerojatnih 3:0. S tribina se prolomilo: “Deutschland, Deutschland, auf Wiedersehen…” Hrvatska je bila u polufinalu Svjetskog prvenstva. Svijet je saznao za malu zemlju velikih snova.
Slomljeno srce i bronca zlatnog sjaja
U polufinalu na Stade de Franceu čekao je domaćin, moćna Francuska. Hrvatska je odigrala hrabro i na samom početku drugog poluvremena šokirala svijet. Aljoša Asanović poslao je još jednu od svojih legendarnih "lopti s očima”, a Davor Šuker je u svom stilu matirao Fabiena Bartheza. Hrvatska je vodila 1:0 u polufinalu. Nažalost, slavlje je trajalo prekratko. Samo minutu kasnije, neočekivani junak Francuske, branič Lilian Thuram, postiže pogodak za izjednačenje. Bio je to njegov prvi gol za reprezentaciju. U 70. minuti, isti igrač ponovno pogađa za 2-1, što će ostati jedina dva pogotka u njegovoj cijeloj reprezentativnoj karijeri. Hrvatska, iako slomljenog srca, nije se predala, ali do preokreta nije mogla.
Mnogi su se pitali je li Ćiro mogao ranije uvesti Roberta Prosinečkog, no trener svih trenera ostao je pri svojim odlukama. Nakon najbolnije noći, trebalo je smoći snage za posljednju bitku.
Predsjednik Franjo Tuđman, koji je pratio reprezentaciju, navodno je igračima rekao: “Nije isto biti treći ili četvrti”. I nisu ga iznevjerili. U utakmici za treće mjesto na Parku prinčeva čekala je Nizozemska, još jedna nogometna velesila. U otvorenoj i sadržajnoj utakmici, Vatreni su pokazali karakter. Robert Prosinečki je u 13. minuti fantastičnim potezom doveo Hrvatsku u vodstvo. Iako je Zenden izjednačio, u 36. minuti Davor Šuker postiže svoj šesti pogodak na turniru. Primio je loptu od Bobana, vanjskim dijelom kopačke, ljevicom, poslao loptu u malu mrežicu nemoćnog Van der Sara. Bio je to gol za pobjedu, za brončanu medalju i za titulu najboljeg strijelca Svjetskog prvenstva.
Tog ljeta 1998., Hrvatska je svijetu pokazala ne samo nogometni talent, već i neizmjerno srce i ponos. Veličanstveni doček u Zagrebu bio je kruna mjeseca iz snova. Generacija '98. postavila je temelje, stvorila kult reprezentacije i postala vječna inspiracija za sve buduće uspjehe, uključujući srebro iz Rusije 2018. i novu broncu iz Katara 2022. godine. Njihov podvig ostaje dokaz da u sportu, kao i u životu, ponekad bronca može sjati jače od bilo kojeg zlata.