NEZABORAVNO FINALE /

Najslavniji udarac glavom koji i nakon 20 godina izaziva rasprave: Što je Materazzi doista rekao Zidaneu?

Dok su Francuska i Italija vodile iscrpljujuću bitku za naslov prvaka svijeta na Mundijalu 2006. godine, jedan trenutak u produžecima zasjenio je sve ostalo

11.6.2026.

8:10

Antonela Ištvan

JOHN MACDOUGALL/AFP/Profimedia

Berlin, 9. srpnja 2006. Olimpijski stadion. Vlažna ljetna noć pod blještavim svjetlima reflektora. Igra se 110. minuta finala Svjetskog prvenstva između Francuske i Italije. Rezultat je 1:1, a na terenu se vodi iscrpljujuća bitka. U tom trenutku, karijera jednog od najvećih nogometaša svih vremena, Zinédinea Zidanea, bliži se kraju.

Preostale su mu samo minute do mirovine, do potencijalno drugog naslova svjetskog prvaka. A onda, u jednom otkucaju srca, dogodio se trenutak koji je zamrznuo vrijeme, šokirao milijarde i postao besmrtni ožiljak u povijesti sporta.

Sudar titana na berlinskom Olimpu

Finale je od samog početka nosilo dramatičan naboj. Scenarij kao da je bio unaprijed napisan za dva čovjeka koji će obilježiti večer. Već u sedmoj minuti, Francuska je dobila jedanaesterac. Loptu je uzeo kapetan, vođa, maestro Zinédine Zidane. U svojoj posljednjoj utakmici, protiv jednog od najboljih vratara svijeta, Gianluigija Buffona, odlučio se za drskost koja graniči s ludošću - "Panenku". Njegov lagani, potkopani udarac poljubio je donji dio grede i jedva prešao crtu. Bio je to potez čiste genijalnosti i nevjerojatne samouvjerenosti, izjava o vlastitoj svemoći na najvećoj pozornici. Francuska je vodila 1:0.

No, radost je bila kratkog vijeka. Samo dvanaest minuta kasnije, Italija je uzvratila. Nakon kornera Andree Pirla, najviši u skoku bio je branič Marco Materazzi. Njegov snažan udarac glavom probio je Fabiena Bartheza i vratio utakmicu na početak. Dva čovjeka, dva pogotka. Protagonisti su bili određeni, a njihova će se sudbina ispreplesti na način koji nitko nije mogao predvidjeti.

VIŠE OD SPORTA /

Od gastro ideja do prosvjeda i glamuroznih partyja: Svjetsko prvenstvo može početi!

Utakmica se pretvorila u taktičku bitku. Italija, pod vodstvom Marcella Lippija, trenera koji je Zidanea oblikovao u Juventusu, znala je kako zaustaviti francusku magiju. Gennaro Gattuso bio je poput sjene francuskom kapetanu, ne dopuštajući mu disati svaki put kad bi primio loptu blizu opasne zone. S druge strane, Francuska je prijetila preko Thierryja Henryja i mladog Francka Ribéryja, ali talijanska obrana, predvođena nevjerojatnim Fabiom Cannavarom, djelovala je neprobojno. Luca Toni pogodio je gredu za Italiju, a sudbina prvaka morala se odlučiti u produžecima.

'Radije bih tvoju sestru'

Kako je vrijeme odmicalo, umor je činio svoje. Francuska je djelovala opasnije. Zidane je, nakon ubačaja Willyja Sagnola, uputio fantastičan udarac glavom, no Buffon je čudesnom intervencijom spasio Italiju. Izgledalo je da se bliži trenutak odluke. I dogodio se, ali ne onako kako je itko očekivao.

U 110. minuti, nakon jedne francuske akcije, Zidane i Materazzi našli su se jedan pored drugog u talijanskom šesnaestercu. Došlo je do laganog povlačenja za dres, uobičajenog folklora na nogometnim terenima. Dok su se vraćali prema centru, razmijenili su nekoliko riječi. Materazzi je godinama kasnije otkrio detalje tog sudbonosnog razgovora. Zidane mu je, vidjevši da ga povlači za dres, sarkastično dobacio: "Ako toliko želiš moj dres, dat ću ti ga poslije utakmice." Materazzijev odgovor bio je instinktivan, banalan u kontekstu uličnog govora, ali koban u tom trenutku. "Ne, radije bih tvoju sestru", odbrusio je.

Te su riječi pogodile živac. Zidane, čija je majka u to vrijeme bila bolesna, a sestra Lila brinula se o njoj, osjećao je ogroman pritisak. U djeliću sekunde, legendarni mir i elegancija su nestali. Okrenuo se, napravio nekoliko koraka prema Talijanu, spustio glavu i svom snagom se zabio u njegova prsa. Materazzi je pao kao pokošen.

Odluka koja je promijenila povijest

Nastala je bizarna tišina. Igra se nastavila na drugoj strani terena. Većina igrača, kao ni glavni sudac Horacio Elizondo, nije vidjela što se dogodilo. Jedini koji je sve primijetio bio je Buffon, koji je istrčao sa svojih vrata vičući prema pomoćnom sucu. Nastala je gužva, konzultacije. Elizondo je stavio prst na slušalicu. Četvrti sudac, Luis Medina Cantalejo, dojavio mu je: "Horacio, vidio sam. Strašan udarac glavom Zidanea u Materazzija." Francuski izbornik Raymond Domenech kasnije je tvrdio da je Cantalejo incident vidio na monitoru pokraj terena, postavši tako neslužbeno prvi VAR u povijesti.

Nakon dvije minute konfuzije, argentinski sudac donio je jedinu moguću odluku. Podigao je crveni karton. Karijera Zinédinea Zidanea završila je na najneslavniji mogući način. Njegov usamljeni hod prema svlačionici, prolazeći tik uz trofej Svjetskog prvenstva, postao je jedna od najtragičnijih i najpoznatijih slika u povijesti nogometa.

Ostavši s igračem manje, Francuska nije izdržala. Italija je slavila nakon izvođenja jedanaesteraca, a David Trezeguet, tragičar, pogodio je gredu - istu onu gredu koja je na početku utakmice pomogla Zidaneu.

Žrtva, zločinac ili oboje?

Dok je Zidane postao tragični heroj, čovjek koji je branio obiteljsku čast, Marco Materazzi je u očima svjetske javnosti postao ultimativni zlikovac. No, njegova priča mnogo je kompleksnija. Bio je žrtva fizičkog napada, ali je nosio teret krivnje. Posljedice su bile brutalne. Primio je prijetnje smrću. Bio je prisiljen otkazati obećani put s djecom u pariški Disneyland jer je odlazak u Francusku smatran provokacijom. Najgore su bile lažne optužbe britanskih tabloida, koji su, pozivajući se na navodne čitače s usana, tvrdili da je Zidanea nazvao "terorističkom kurvom". Materazzi, koji je izgubio majku s 15 godina i čija kći nosi njezino ime, bio je shrvan. "Nikada, ali baš nikada ne bih uvrijedio nečiju majku. Znam što znači izgubiti je", govorio je. Pokrenuo je niz tužbi za klevetu protiv britanskih medija i sve ih dobio, ali šteta je već bila učinjena. Njegova pobjeda na sudu ostala je u sjeni globalne osude.

Zidane se nekoliko dana kasnije ispričao "djeci i svima koji ga gledaju", no dodao je: "Ne mogu žaliti zbog svog čina, jer bi to značilo da je on bio u pravu što je sve to rekao." Francuska ga je dočekala kao heroja.

Predsjednik Jacques Chirac izrazio mu je divljenje, a incident je ovjekovječen i brončanom skulpturom izloženom u pariškom centru Pompidou.

Pomirenje godinama kasnije

Godine su prolazile. Zidane je, unatoč svemu, dobio Zlatnu loptu za najboljeg igrača turnira (glasanje je završeno prije incidenta). FIFA je kaznila obojicu igrača - Zidanea suspenzijom od tri utakmice (koju je odradio kroz humanitarni rad jer je bio u mirovini) i novčanom kaznom, a Materazzija s dvije utakmice suspenzije.

Do susreta je došlo tek 2010. godine, slučajno, na parkiralištu jednog milanskog hotela. Zidane je bio tamo kao savjetnik Real Madrida. "Ono što je rečeno, ostaje među nama. Recimo da sam ja više pričao, a na kraju mi je pružio ruku. Čvrsto sam je stisnuo i pogledao ga u oči. To je ono što sam želio", otkrio je Materazzi.

KREĆE MUNDIJAL /

Bivši Vatreni: 'U tome smo prvaci svijeta i zato se smijemo nadati uspjehu'

Iako incident nikada neće biti zaboravljen, strasti su se smirile. Zidane je za svoj 50. rođendan priznao: "Nisam nimalo ponosan na to, ali to je dio mog puta. U tim trenucima slabosti možete učiniti nešto pogrešno." Bio je to trenutak sirove, ljudske emocije na najvećoj svjetskoj pozornici, mračni epilog jedne veličanstvene karijere.

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.