Predstavljamo skupinu F: Druga prilika za Šveđane i pokušaj povratka na vrh za Nizozemce
Predstavljamo skupinu F Svjetskog prvenstva u nogometu 2026.
Na papiru, Grupa F Svjetskog prvenstva 2026. godine izgleda kao jedna od najintrigantnijih, s četiri reprezentacije od kojih svaka s pravom gaji nade za prolazak u nokaut fazu.
Nizozemska, kao nositelj i sedma reprezentacija svijeta, ulazi kao favorit, no suočava se s talentiranim Japanom, napadački moćnom Švedskom i defenzivno neprobojnim Tunisom. Ova skupina donosi fascinantan sraz taktičkih filozofija, od nizozemskog nogometa temeljenog na posjedu lopte do japanskog visokooktanskog presinga, švedske sirove snage u napadu i tuniškog čvrstog bedema.
Nizozemska: Pragmatizam ispred totalnog nogometa
Za svakoga tko je odrastao uz legendarne generacije iz 1974. i 1978. godine, moderna nizozemska reprezentacija izaziva dozu melankolije. Veličanstvene ere Johana Cruyffa i "totalnog nogometa" su prošlost. Pod vodstvom Ronalda Koemana, koji je momčad vodio i do polufinala Eura 2024., Oranje igraju tehnički dotjeran i organiziran, ali daleko pragmatičniji nogomet. Koemanova momčad najčešće se postavlja u formaciju 4-2-3-1, koja se u fazi napada transformira u 3-2-5. Jedan bek, obično Denzel Dumfries, podiže se visoko, dok se drugi uvlači unutra kako bi formirao zadnju liniju s tri igrača.
Cilj je stvoriti višak na krilima i omogućiti igračima poput Codyja Gakpa i Donyella Malena situacije jedan na jedan. Ipak, igra ponekad djeluje predvidljivo, bez fluidnih rotacija koje su nekoć definirale nizozemski stil. Kapetan Virgil van Dijk često pokušava unijeti više hitrine dugim dijagonalama, no momčadi kronično nedostaje klasični napadač. Memphis Depay, iako najbolji strijelac, po prirodi je krilni igrač. Okosnicu čine Van Dijk u obrani te fantastičan vezni red s Frenkiejem de Jongom i Tijjaniem Reijndersom, no napadački limiti mogli bi biti problem protiv organiziranih suparnika.
Japan: Visokooktanski presing kao jamstvo za kaos
Japan je postao ultimativna "banana" međunarodnog nogometa. Apsolutni vladari azijske konfederacije, Plavi Samuraji imaju dokazanu povijest teroriziranja favoriziranih europskih divova. To su najbolje demonstrirali u Kataru 2022., kada su senzacionalnim pobjedama protiv Njemačke i Španjolske osvojili svoju skupinu. Pod dugogodišnjim izbornikom Hajimeom Moriyasuom Japan je usavršio sustav 3-4-2-1 koji se temelji na dva ključna principa: agresivnom visokom presingu i munjevitim protunapadima.
Njihova igra je na suprotnom kraju taktičkog spektra od nizozemske. Moriyasu često koristi krilne napadače na pozicijama bekova kako bi imao što više ofenzivnih igrača na terenu prilikom osvajanja lopte. To je stil visokog rizika koji rijetko rezultira kontrolom posjeda, ali stvara kaos za protivnika. Primjerice, u pobjedi protiv Španjolske imali su samo 18 posto posjeda lopte, što je najniži postotak za pobjedničku momčad u povijesti svjetskih prvenstava. Kreativni vođa momčadi je Takefusa Kubo iz Real Sociedada, dok vezni red drži neumorni Wataru Endo. Najveći udarac za momčad je ozljeda Kaorua Mitome, njihovog najeksplozivnijeg igrača, što stavlja još veći teret na ostatak napada.
Švedska: 'Sretne' kvalifikacije
Put Švedske do Sjeverne Amerike bio je potpuna antiteza japanskom. Nakon katastrofalnih kvalifikacija u kojima su završili zadnji u skupini bez ijedne pobjede, provukli su se kroz stražnja vrata zahvaljujući renkingu u Ligi nacija. Spas je stigao u doigravanju pod vodstvom novog izbornika, Engleza Grahama Pottera. On je usadio pragmatizam i fokusirao se na defenzivnu čvrstinu u formaciji 3-4-2-1, prepuštajući posjed protivniku i oslanjajući se na kontranapade. To je razumljivo, jer je napad daleko najjači dio momčadi. Tandem koji čine Viktor Gyökeres iz Arsenala i Alexander Isak iz Liverpoola jedan je od najpotentnijih na cijelom turniru.
Gyökeres je klasični, snažni napadač, dok je Isak tehnički potkovaniji i pokretljiviji. Njihova ubojitost, uz brzinu Anthonyja Elange, daje Švedskoj oružje kojim mogu nauditi bilo kojoj obrani. Međutim, ostatak momčadi nema jednaku kvalitetu, a izostanak kreativca Dejana Kulusevskog zbog ozljede dodatno ograničava opcije u sredini terena. Švedska je nepredvidiva momčad koja može pobijediti, ali i izgubiti od bilo koga u ovoj skupini.
Tunis: Neprobojni bedem s limitiranim ambicijama
Na kraju, tu je Tunis, reprezentacija koja je ostvarila statističko čudo. Orlovi Kartage prošli su cijele afričke kvalifikacije bez ijednog primljenog gola, uz nevjerojatnu gol-razliku 22:0. Iako je razina protivnika bila upitna, takav učinak svjedoči o fanatičnoj posvećenosti obrani. Pod vodstvom Sabrija Lamouchija, koji je preuzeo klupu u siječnju, Tunis se oslanja na discipliniran i kompaktan blok, najčešće u formaciji 3-5-2.
Ključni igrač je Ellyes Skhiri iz Eintracht Frankfurta, defenzivni veznjak koji drži sve konce igre, dok je najveća kreativna iskra mladi Hannibal Mejbri iz Burnleyja. Ipak, povijest nije na njihovoj strani. Tunis nikada u sedam pokušaja nije prošao grupnu fazu Svjetskog prvenstva. Njihova defenzivna čvrstina bit će testirana protiv napadačke kvalitete Nizozemske i Švedske, a kronični nedostatak efikasnosti u napadu znači da će vjerojatno trebati i dozu sreće za bilo kakav uspjeh.
Standings provided by Sofascore
Nizozemska bi trebala osvojiti skupinu, iako to neće biti nimalo lako, pogotovo u uvodnoj utakmici protiv Japana koja može definirati ton cijele grupe. Prava bitka vodit će se za drugo mjesto, a vjerojatno će o njemu odlučivati izravni dvoboj Švedske i Japana u zadnjem kolu. S obzirom na prošireni format, gdje i neke trećeplasirane momčadi idu dalje, sve tri reprezentacije iza Nizozemske imaju realne šanse za prolazak, što obećava neizvjesnost do posljednje minute.