Pronađene su 42 izgubljene stranice iz jednog od najvažnijih rukopisa Novog zavjeta!

U dva odvojena, ali podjednako fascinantna otkrića, znanstvenici su uspjeli rekonstruirati davno izgubljene dijelove novozavjetnih tekstova, što nam je pružilo potpuno novi uvid u načine na koji su se sveti spisi čitali, koristili i prenosili u ranom kršćanstvu. 

Duhovi teksta otkrili tajne Pavlove poslanice

Jedno od otkrića odnosi se na rukopis iz šestog stoljeća poznat kao Kodeks H, koji sadrži prijepis Poslanica svetog Pavla.

Priča o ovom rukopisu je dramatična. Naime, između 10. i 13. stoljeća, monasi u manastiru Velika Lavra na Svetoj Gori u Grčkoj sustavno su rastavljali stari kodeks, a njegove dragocjene stranice od pergamenta koristili su kao materijal za uvezivanje i zaštitne listove za druge, novije knjige.

S vremenom je Kodeks H kao cjelina nestao, a njegovi fragmenti raspršeni su diljem Europe. Iako se otprilike znalo što je rukopis sadržavao, smatralo se da su njegov precizan izgled, raspored teksta i bilješke na marginama nepovratno izgubljeni.

Međutim, međunarodni tim istraživača pod vodstvom Garricka Allena, profesora biblijskih studija na Sveučilištu u Glasgowu, uspio je učiniti gotovo nemoguće. Rekonstruirao je čak četrdeset i dvije prethodno nepoznate stranice.

"Međunarodni tim akademika predvođen profesorom Garrickom Allenom sa Sveučilišta u Glasgowu uspješno je pronašao 42 izgubljene stranice iz jednog od najvažnijih ranih rukopisa Novog zavjeta na svijetu: Kodeksa H.

Rukopis, kopija Poslanica svetog Pavla iz 6. stoljeća, izgubljen je za povijest kada je rastavljen u samostanu Velika lavra na Svetoj gori u Grčkoj u 13. stoljeću", potvrdilo je Sveučilište u Glasgowu na svojim službenim stranicama.

Moderna tehnologija oživjela zaboravljenu tintu

Ključ uspjeha ležao je u primjeni multispektralnog snimanja, tehnologije koja omogućuje detekciju tragova tinte nevidljivih golim okom. Tim je, naime, shvatio da je u jednom trenutku u povijesti originalni tekst na pergamentu bio ponovno podebljan novom tintom.

Kemikalije iz te nove tinte preslikale su se na susjedne stranice s kojima su bile u dodiru, pri čemu su ostavile slabašne, zrcalne otiske originalnog teksta. Ti "fantomski otisci", kako su ih nazvali istraživači, postali su vidljivi tek pod specijaliziranim kamerama.

Kako bi bili potpuno sigurni u povijesnu točnost, znanstvenici su u suradnji sa stručnjacima iz Pariza proveli i datiranje ugljikom-14, što im je omogućilo potvrdu podrijetla pergamenta iz šestog stoljeća.

Novootkrivene stranice pokazale su da je tekst bio organiziran drugačije od današnjih izdanja Biblije. Sadržavao je Eutalijev aparat, složen sustav prologa, popisa poglavlja i oznaka za citate koji je čitateljima služio kao navigacija prije izuma brojeva stranica.

Još važnije, vidljivi su ispravci i bilješke koje su monasi dodavali, što je dokazalo da rukopise nisu samo pasivno prepisivali, već da su ih proučavali  prilagođavali.

Skriveno evanđelje ispod tri sloja zapisa

U drugom, jednako važnom otkriću, medievist Grigory Kessel pronašao je skriveno poglavlje Evanđelja unutar rukopisa u Vatikanskoj knjižnici.

Tekst je bio nevidljiv jer se nalazio na palimpsestu, pergamentu s kojeg je originalni zapis izbrisan kako bi se materijal mogao ponovno iskoristiti. Ova praksa bila je česta u srednjem vijeku zbog iznimne cijene i rijetkosti pergamenta.

Koristeći ultraljubičastu fotografiju, Kessel je uspio prodrijeti kroz gornje slojeve teksta i otkriti najstariji zapis. Riječ je o prijevodu Evanđelja po Mateju na starosirijski jezik, koji datira otprilike iz šestog stoljeća, dok je sam prijevod nastao prije otprilike 1750 godina.

Ispod gruzijskog teksta na vrhu i grčkog teksta u sredini, sirijski je zapis nudio detaljniju verziju Evanđelja od standardne grčke koja se danas koristi. Ovo je otkriće iznimno važno jer je to tek jedan od četiri poznata rukopisa koji sadrže dijelove starosirijskog prijevoda Evanđelja.

Oba ova pronalaska pokazuju kako drevni rukopisi nisu bili statični objekti, već živi dokumenti koji su se mijenjali kroz interakciju sa svojim čitateljima.

Kako je to sažeo profesor Allen govoreći o Kodeksu H: "Otkriti bilo kakav novi dokaz o tome kako je izvorno izgledao, a kamoli ovoliku količinu, monumentalno je postignuće."