Sutkinje dvije i pol godine nisu takle spis, ministar: 'To nije normalno. Zaslužuju najoštriju sankciju'

Vlada je odlučila uvesti doživotni zatvor i jače nadzirati zatvorenike kada izađu na slobodu. U slučaju Aleksića utvrđena je odgovornost dvije sutkinje u Šibeniku. Gost RTL Direkta ministar pravosuđa pravosuđa Damir Habijan koji se osvrnuo na slučaj. 

Jeste li onda utvrdili tko je odgovoran što je Kristijan Aleksić bio na slobodi?

Što se tiče odgovornosti, ono što je u nadležnosti ovog ministarstva, dakle pravosudna inspekcija u konkretnom slučaju postupanja Općinskog suda u Šibeniku, to je ono što je u ingerenciji ministarstva i mene kao ministra.

Nakon obavljenog nadzora i utvrđenih nepravilnosti, dakle dvije i pol godine da nitko nije taknuo spis od dvije sutkinje, zatražio sam postupanje...

Je li to normalno da nitko nije taknuo dvije godine spis?

Mogu govoriti iz pozicije ministra, mogu govoriti kao bivši odvjetnik, da to nije normalno. Po meni to nije normalno. 

Iz tog razloga sam inicirao postupak pred Državnim sudbenim vijećem da ono u konačnici odluči i odredi samu sankciju.

Koje posljedice mogu snositi sutkinje?

Razrješenje sudačke dužnosti. 

Ali to će se još vidjeti?

To ovisi o Državnom sudbenom vijeću. Ali ja mislim da, s obzirom na nepostupanje dvije i pol godine, pogotovo u ovakvom slučaju, moje osobno mišljenje, bez da prejudiciram bilo kakvu odluku, jest da to zaslužuje najoštriju sankciju.

'ON JE PODVOJENA LIČNOST' /

Robijao je s Aleksićem! Andonov nam otkriva mučne detalje o ubojici: 'Mučio je mačke, Mlađan mu je bio idol'

Jučer smo vidjeli odgovor Općinskog suda u Šibeniku u kojem su tumačili zašto taj slučaj nije došao na red pa su napisali da su obrađivali predmete prema datumu zaprimanja. Je li vas iznenadio takav hladni birokratski odgovor?

Mislim da je ova situacija općenito vrlo teška i mučna. Apsolutno razumijem, sada mogu govoriti s pozicije ministra, mogu govoriti i kao građanin kojeg su isto tako pogodiodogađaj koji se dogodio za vikend.

Mislim da se trebamo odmaknuti od birokratskih odgovora i da određenim stvarima trebamo pristupiti ljudski.

Dakle, puki brojevi ili raspolaganje određenim statistikama u ovom slučaju nisu odgovor. Mislim da bi svatko u sustavu trebao preuzeti svoj dio odgovornosti za svoj rad.

To smo čuli jučer, nešto što su vam i suci poručili: kažu da sudac istrage u trenutku kada odlučuje o predmetu zapravo nema ispred sebe kriminalni dosje. Znači da sudac ne zna, u ovom slučaju, da je riječ o ubojici, obiteljskom nasilniku, da je napravio 31 incident u zatvoru. Je li moguće da ti podaci nisu umreženi i da je to stvarno naša stvarnost u pravosuđu 2026.?

Kratki odgovor je – fizički, u ovakvim slučajevima, on dobije kaznenu evidenciju. Prema tome, odgovor je da.

Druga stvar je vijeće koje se bavi spisom, dakle povezivanjem i tehničkim rješenjima. U njemu sjedi veliki broj sudaca koji su tamo zato da iniciraju, ako smatraju da postoje potrebe za nekim oblicima e-spisa i komunikacije između sudova, da takve inicijative dostave ministarstvu koje to tehnički osigurava.

Dakle, oni sjede tamo i ako postoji potreba da se nešto doradi, onda očekujem i takvu inicijativu.

Zato sam danas rekao da smo otvoreni za komunikaciju. Pravosuđe može funkcionirati samo ako svi dionici unutar pravosuđa imaju isti cilj.

Je li onda istina ili nije istina da on (sudac) nema te podatke kada odlučuje o predmetu?

To nije istina.

Nije istina? Znači, nije ni ispravan argument da je to tako. 

Dakle, ako gledamo konkretan slučaj, policija ga je dovela pred Općinsko državno odvjetništvo. Ono što se dogodilo jest da nije zatražen istražni zatvor. Međutim, taj spis je došao nekome na stol. U tom spisu mora biti i podatak iz kaznene evidencije.

Netko je trebao uzeti spis i netko je trebao alarmirati kada je znao o kakvoj osobi se radi.

S obzirom na to da nije tražen istražni zatvor, mislite li da je to propust Državnog odvjetništva?

To će utvrditi nalaz koji je u ingerenciji glavnog državnog odvjetnika, koji je pokrenuo nalaz. Ja mogu govoriti kao bivši odvjetnik. Smatram da nije uobičajeno i nije dobro da nije zatražen istražni zatvor kada govorimo o konkretnom slučaju.

Kad smo već kod te teme spisa, planirate li sada nešto promijeniti u smislu boljeg umrežavanja i da to bude jasnije?

Ja sam danas već nekoliko puta rekao – ako postoje potrebe za poboljšanjima, a to se ne može riješiti u dva dana, onda netko na terenu tko to radi svaki dan, ako smatra da postoji problem ili da nema neki podatak, treba na to ukazati. Uostalom, sjedi u vijeću koje je napravljeno upravo zato da bi svi bili u komunikaciji i kako bi pravodobno reagirali.

UVOĐENJE DOŽIVOTNOG ZATVORA /

Habijan najavio kazne za dvije sutkinje: 'Najlakše je dati ostavku, ja sam odabrao teži put'

Slučaj ubojstva Luke Milovca kao da je rasvijetlio brojne probleme koje imamo u pravosuđu. Jedna od tih skandaloznih spoznaja jest da je taj čovjek nakon okrutnog ubojstva, prijetnji rodbini, maltretiranja i 31 incidenta u zatvoru potpuno slobodno živio i da ga se nije kontroliralo. Čuli smo to i kroz iskustvo zatvorenika. Zanima me koliko dugo i na koji način sustav prati zatvorenika kada izađe iz zatvora?

Dakle, postojeći sustav, ako gledamo, postoji institut zaštitnog nadzora osobe koja izdrži punu kaznu zatvora. Njemu se može  izreći ta mjera. Taj institut koristimo od 2011. godine. Koristi se prilikom izricanja presude. Primjerice, nekome se izrekne kazna od 20 godina i istodobno sigurnosna mjera u trajanju tri plus jedna godina ili pet plus jedna godina.

Međutim, ako pogledamo analizu takvih slučajeva i korištenje tog instituta, to nije često, a to također nije dobro.

Zbog toga, kada smo govorili o mjerama koje ćemo hitno predložiti kroz izmjene zakona, jedna od njih je redefiniranje postojećeg instituta, i u pogledu trajanja nadzora.

Ali druga stvar je puno bitnija. Dakle, osoba koja izađe iz zatvora, pogotovo kada govorimo o ovakvim profilima poput ubojica i počinitelja teških kaznenih djela, nakon izlaska iz zatvora ne može biti prepušten slučaju. Ne može se dogoditi da više nitko nema kontrolu nad njom.

Ono što predlažemo jest povjerenstvo ili odbor, kako god ćemo ga nazvati, koje će šest mjeseci prije izlaska takve osobe iz zatvora, na temelju njezina ponašanja tijekom izdržavanja kazne – a u ovom slučaju imali smo 31 stegovni postupak – uzeti u obzir i činjenicu da je tijekom izdržavanja kazne imao sigurnosnu mjeru liječenja.

Ne smije se dogoditi da protekne rok, a da nemamo konačan odgovor je li izliječen, je li bolje ili postoje bilo kakva poboljšanja.

U to bi trebali biti uključeni stručnjaci, liječnici, psihijatri, psiholozi i naravno ljudi iz pravosuđa, kaznenog sustava i probacije.

Trebalo bi se periodično utvrđivati postoji li potreba da se takva osoba obvezno liječi ili smjesti u neku drugu ustanovu, kao i treba li koristiti elektronički nadzor.

Nakon njihove ocjene, nakon pet godina ponovno bi se radila evaluacija. Dakle, ta osoba više ne smije izaći iz našeg vidokruga. Mora biti pod stalnom kontrolom.

Foto: RTL Direkt

Možete li kao ministar pravosuđa sada jamčiti da se više neće ponavljati ovakve situacije, da netko izađe iz zatvora i da ga se više uopće ne nadzire?

Smatram da je, nažalost, ovaj tragičan slučaj – i to ne govorim samo iz pozicije ministra nego i kao građanin – po mom osobnom mišljenju točka kada moramo odlučiti želimo li neke stvari u pravosuđu promijeniti.

Ovo je sada ta točka. Smatram da su potrebni doista brzi koraci, konkretno kada govorimo o kaznenom pravu, gdje moramo napraviti iskorak.

Nitko ne može garantirati da se u budućnosti neće ponovno dogoditi strašan zločin.

Ali ono što mislim da moramo napraviti u kratkom roku jest da osoba koja jednom izdrži kaznu više ne bude prepuštena situaciji u kojoj nitko u sustavu ne zna gdje je, u kakvom je stanju, treba li liječenje ili smještaj u ustanovu.

Ta osoba mora biti pod stalnom kontrolom.

'SUCI SU PREOPTEREĆENI' /

Šibenski sud objasnio zašto Aleksić nije zatvoren ranije. Mojmira: 'Molim!?'

Rekli ste i najavili uvođenje doživotnog zatvora. Međutim, vidjeli smo i za monstruozna ubojstva dodjeljuju male kazne. Samo je četiri puta dosuđena maksimalna kazna zatvora od 50 godina. Imali smo slučaj Edija Mišića koji je odrubio glavu Meksikanki – dobio je 15 godina i sljedeće godine izlazi na slobodu.

Dragan Paravinja za otmicu, ubojstvo i vjerojatno silovanje dobio je 20 godina zatvora. Treba li nam uopće doživotni zatvor ako se ni kazna od 50 godina gotovo nikad ne dosuđuje?

Ja vas potpuno razumijem.

Ako usporedimo druge zemlje, mi zapravo imamo prilično visoko zapriječene kazne. Nekada je maksimalna kazna bila 40 godina, sada je 50 godina.

Ovo što ste rekli, podatak da postoje samo četiri takve presude, govori da se one vrlo rijetko izriču. Činjenica je da možemo i uvest ćemo doživotni zatvor. Ali ono što sam rekao – imamo normativni okvir.

Foto: RTL Direkt

Ako usporedimo slučaj Aleksić, u to vrijeme maksimalna kazna bila je 20 godina, a sada je 40 odnosno 50 godina. Međutim, imamo različite sigurnosne mjere i različite oblike nadzora. 

No na pravosudnim dužnosnicima, odnosno sutkinjama i sucima, jest da koriste alate koje imaju na raspolaganju.

Ja kao ministar i predstavnik izvršne vlasti ne mogu ulaziti u sudske odluke. Ne mogu odlučivati kakvu će sankciju nekome odrediti. Mi kao Vlada i Ministarstvo možemo stvoriti normativni okvir. 

Kažete imamo doživotni zatvor imamo. Kakva je korist od njega ako se ionako ne usuđuje izricati?

Očekujem da svi pravosudni dužnosnici svoj posao shvate odgovorno i da svakom slučaju pristupaju ozbiljno. Ne kažem da to ne rade, ali imaju alat i neka ga koriste.

U konačnici, izricanje velikih kazni od 40 ili 50 godina ili doživotnog zatvora ima svoju svrhu, a to je utjecaj na svijest drugih ljudi: 'Ako počiniš ovakvo kazneno djelo, odgovarat ćeš, ostat ćeš doživotno u zatvoru ili ćeš biti u zatvoru 50 godina.'

Ako toga nema, ako imamo presudu od 40 godina pa se ona nakon toga smanji na 20, šaljemo krivu poruku.

Očekujem da pravosudni dužnosnici, dakle sutkinje i suci, koriste alate koje imaju i pošalju jasnu poruku. To je smisao kaznenopravne sankcije.

Kad govorite o odgovornosti, zanima me što je s vašom odgovornošću kao ministra i odgovornošću Vlade. Što je s političkom odgovornošću u tom smislu i jeste li razmišljali o tome da ponudite ostavku?

Otvoreno ću reći – za vikend, kada sam ujutro saznao tu vijest, prvo što se čovjek zapita jest pitanje odgovornosti i pitanje ostavke.

Dakle, naravno da sam se to zapitao, ne samo kao ministar nego kao čovjek. Ja ću reći da je ostavku najlakše dati.

Dolazim iz privatnog sektora. Bio sam odvjetnik četrnaest godina i vjerujte mi, meni bi bilo puno bolje i puno lakše u svakom pogledu da dam ostavku.

Međutim, odlučio sam izabrati teži put.

Smatram da je ovo točka kada se moramo zapitati možemo li neke stvari u sustavu popraviti, a dolazim iz tog sustava kao odvjetnik.

Ono što sam danas rekao jest da u roku od dva tjedna očekujem nacrte prijedloga zakona i vjerujem da možemo neke stvari poboljšati.

Ako ne uspijemo, onda ću se maknuti.

Ali kažem, najlakše je otići. Teži put je ostati i pod ovom kritikom, koja je opravdana, i razumijem bijes javnosti.

Ja bih prvi rekao – ministar je taj.

Ali preuzimam odgovornost na način da želim stvari popraviti.

Dolazim iz tog sustava i nakon ove epizode kao ministar možda se vratim u svoj sustav, a to je odvjetništvo ili nešto drugo što se tiče pravosuđa. I stalo mi je da ono pravosuđe  ide naprijed i sigurno da me ovakve stvari pogađaju, ne samo kao ministra nego i kao nekoga tko je dio tog sustava, završio je Pravni fakultet, položio pravosudni ispit i vjeruje da pravosuđe može bolje.

A sada sam u prilici nešto promijeniti i želim to iskoristiti.

U dvije godine, koliko sam na čelu resora, nemoguće je promijeniti sve preko noći.

Događa se puno stvari koje smatram dobrima, ali nisu vidljive. Nažalost, ovakav tragičan slučaj sigurno pokazuje da postoje brojni izazovi koje treba mijenjati i koje ponekad kao ministar pravosuđa ne možete riješiti brzinom i na način na koji biste htjeli.

To nije izbjegavanje moje odgovornosti jer mislim da je moja odgovornost upravo u tome da pokušam nešto promijeniti.

Ako u tome ne uspijem, prvi ću reći: nisam uspio, hvala i doviđenja.

Moj mandat je svaki dan na stolu.

Znači li to da ste spremni otići? To ste rekli.

Da, javno kažem da je moj mandat svaki dan na stolu.