'SKUHANI SMO KAO ŽABE' /

Kraj rata? Avdagić: 'Putin se doveo u pat poziciju, nikome nije u interesu propala Rusija'

Želi li Putin doista pregovarati i o čemu bi se uopće moglo pregovarati s Putinom, za net.hr komentirao je geopolitički analitičar Denis Avdagić

13.5.2026.

13:24

Maja Mahovlić

Filippo Carlot/Panthermedia/Profimedia

Kratko trodnevno primirje između Rusije i Ukrajine, dogovoreno uz posredovanje SAD-a, okončano je ruskim udarom na istočnu Ukrajinu, a na bojišnici navodno nije niti zaživjelo kako treba. Nije to prvi put. Rusija i Ukrajina s vremena na vrijeme znale bi proglasiti kratkotrajni prekid vatre, nakon kojeg bi slijedile uzajamne optužbe o kršenju istog.

Međutim, nije to najveća briga. Dok traju nemilosrdni ruski napadi, Ukrajina, koja brani svoju zemlju već petu godinu, alarmira o nestašici ključnih raketa PAC-3 za protuzračni sustav Patriot. Ruski predsjednik Vladimir Putin, s druge strane, "baca udice" o mogućim pregovorima s Europskom unijom, inzistirajući da ih vodi bivši njemački kancelar Gerhard Schröder, što EU glatko odbija.

Zelenski upozorava, Putin zapravo ne želi pregovarati. Pa ipak, njegov ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha, EU vidi kao mogućeg posrednika u dogovoru da Rusija i Ukrajina obustave obostrane napade na zračne luke. Želi li Putin doista pregovarati i o čemu bi se uopće moglo pregovarati s Putinom, za net.hr komentirao je geopolitičkih analitičar Denis Avdagić.

PUTINOVA IGRA /

Dronovi zasuli američku tvrtku u Ukrajini, i to nije prvi napad! Bijela kuća samo šuti

Ukrajina kaže da joj nedostaje raketa za Patriot sustave...

Zna se da ima problema u opskrbi i da je još veći poremećaj nastao nakon svih događaja na Bliskom istoku, gdje su velike količine sredstava upotrijebljene. Europske države su isporučile jedan dio, vjerujem, do neke mjere gdje se smatralo kako to ne ugrožava daljnju obranu samih država. Tu se vode prilično ozbiljne rasprave, ne samo na nacionalnoj razini, nego i na razini zemalja koje isporučuju zajednički vojnu ispomoć Ukrajini, ali i na razini NATO-a.

U nekom trenutku postoje procjene kojima daljnje isporučivanje znači da sebe ostavljate bez mogućnosti obrane. To su stvari koje nisu primarni predmet za samu Ukrajinu ili možda nisu primarna tema za Sjedinjene Američke Države, ali jesu za one zemlje koje trebaju isporučiti. Ne možemo govoriti o točnom stanju skladišta s obzirom na to da takve rasprave nisu javni podaci, ali ako je nastao zastoj isporuke od strane same Europske unije, znači da ne može pribaviti dodatna sredstva.

Znamo i da su Sjedinjene Američke Države upotrijebile veliku količinu te vrste sredstava na Bliskom istoku s tamošnjim partnerima, ali i za vlastite potrebe. Prije svega govorimo o američkim bazama koje se nalaze na Bliskom istoku.

Putin je natuknuo da su mogući razgovori s Europskom unijom, ako Europska unija pristupi prva i ako se ispoštuju njegovi uvjeti. Europska unija je odbila Putinov zahtjev za posrednika po njegovom izboru. Koji bi mogli biti Putinovi motivi za ovakve poruke?

Takva vrsta diplomacije i mogućnost pregovora nije nešto što ćete dogovoriti unaprijed preko medijskih izjava. To je nešto što će se dogovoriti na nižim diplomatskim razinama ili upućivanjem direktnih poruka, eventualno poziva na razini čelnika ili ministara.

Europa načelno nije odbacila mogućnost pregovaranja međutim, očigledno se procjenjuje da nema volje za pregovaranjem. Jer, ako se svodimo na to da su pregovori to da se ispoštuju zahtjevi ruske strane, onda to nisu pregovori. Ako to znači prepuštanje teritorija, mislim da to nisu pregovori. To je udovoljavanje zahtjevima Rusije, ove elite predvođene Putinom, gdje je zapravo ono što on želi pregovarati buduća sigurnosna arhitektura Europe. Mislim da nitko od čelnika sebi neće dozvoliti ponižavanje Europe u tom kontekstu.

Je li realna situacija koju gledamo s terena i zbog koje ima svojevrsnih poziva iz Rusije da se radi na okončanju rata, pa i pokušaja da se to predstavi kao njihova grančica mira?

NOVAC NIJE POTROŠEN? /

Ukrajina ostaje bez ključnih raketa! Europa ih odbija isporučiti, SAD prebacuje lopticu

Situacija koja se tamo događa je da Ukrajina napada gotovo svakodnevno neke od ključnih meta u Rusiji, što je prije godinu dvije bilo praktično u potpunosti nezamislivo. Dakle, situacija za Rusiju je postala prilično loša jer završetak rata zapravo dovodi do činjenice da se ljudi u Rusiji trebaju pitati je li to sve skupa vrijedilo? Što je rezultat toga da oni uporno traže neku vrstu pobjede.

Ono što se dogodilo u razgovorima Trumpa i Putina jest da je Trump i javno prihvatio narativ o manjem dijelu teritorijalnih ustupaka na dvije ukrajinske oblasti koje su, između ostalog, u većoj mjeri Rusi zauzeli tijekom ove ukupne agresije. I time je zapravo natjerao samog Putina da to sad postaje nekakav minimum. Jer, ako je to prihvatio čak i Trump, kako sada predstaviti svijetu i nacionalnoj publici da od tog može odustati?

Nažalost, to je bila krucijalna greška koju ponekad vidimo da čini ova Trumpova administracija u nekim segmentima, gdje se loše procjenjuje stanje i situaciju i realnosti. Zašto to govorim? Zato što vjerujem da u američkoj administraciji postoji jako puno onih koji dobro razumiju stvari na terenu i koji su mogli reći ono što ja već govorim godinu dana i više: jedino realno zaustavljanje je zamrzavanje situacije.

Ja sam to nazvao nekakvim ciparskim rješenjem zbog garancija koje bi došle. To je nešto što je bilo realno i prije šest mjeseci, prije tri mjeseca i sada bi moglo biti realno i odgovaralo bi Ukrajini, a mislim da bi odgovaralo i Rusiji. Ali, kad se predstavite vi sami u postizanju cilja - da li zato što mislite da nitko to neće prihvatiti - a onda se dogodi da vam američka strana to prihvati... Jedni će reći, Trumpova administracija je time zapravo Putina uvukla u nikad završeni rat iz kojeg se ne može izvući.

Sad upravo zbog tog Donbasa, Donjecka i Luganska, je Putin sam sebe stavio u jednu pat poziciju gdje se želi izvući iz rata, ali oni su sebe doveli do toga da su u svoje vlastite medije prenijeli da Trump to podržava. I sad, zamislite, ono što čak i Trump podržava, da ne dobijete? Dakle, ne znate tko je tu koga vezao, ali je posve jasno da je to nešto što je Ukrajini izuzetno teško prihvatljivo kao mogućnost.

PALE I SANKCIJE /

Putin prohtjevima naljutio Bruxelles, stigao mu ekspresan odgovor: 'Jasno je zašto to želi'

Da, Rusiji je gotovo nemoguće odustati od toga, a da Putin pritom ne plati određenu političku cijenu.

Apsolutno je pitanje je li i to dovoljno? Zato sam čitavo vrijeme govorio, kako je krenuo taj rat i svaki put kad bi me netko pitao pod kojim uvjetima će to biti gotovo - što se tiče Ukrajine, ovisi o situaciji. U nekom momentu su tražili zamah. Imali su želju da oslobode sve. Postalo je jasno da je to nemoguće u ovim okolnostima.

Za rusku stranu sam rekao, njima treba pobjeda. I njima je postalo jasno da čitava Ukrajina ne može biti ta pobjeda, da neće osvojiti čitavu crnomorsku obalu. Za to nema uvjeta, nemaju uvjete čak ni za sve oblasti koje su proglasili svojima u okviru ukrajinskih granica. I onda se kao priča pojavilo - 'Neka se Ukrajinci povuku jer se u Rusiji smatra da će to pokazati ruskom narodu - pobijedili smo'. Sad, je li to dovoljno? O tome se može razgovarati, ali teško je ulaziti u socio psihologiju stanovništva kada imate prepuna groblja ljudi, kada su ljudi svjesni što se dogodilo i pitat će se u nekom trenutku je li to bilo potrebno i zašto se dogodilo? Vidimo, istovremeno, da se režim praktično jako pripremao na to, pogotovo u pogledu interneta - gašenje određenih komunikacijskih usluga je najveća kontrola koja se odvija u Rusiji.

Zaustavljanje ove situacije potrebno je po nekom uvjetu i zato sam govorio o ciparskom rješenju. Razgraničenje koje je takvo kakvo je, to nije nešto što je Cipar - koji je danas u Europskoj uniji - prihvatio. Nisu prihvatili ostanak bez teritorija, smatraju da im je uzet. Prihvatili su realnost situacije. Došle su UN-ove snage na razgraničenje i sigurnosna jamstva Grčke i Turske i na kraju se dogodilo to da su ciparski Grci na referendumu odbili ujedinjenje. Znači, nakon proteka godina došlo je do situacije da je bilo moguće ujedinjenje dva dijela otoka.

U Ukrajini, ako bi se teritorijalni ustupci činili u povodu razgraničenja trenutačne situacije - da se u funkcionalnom dijelu razmijene neki dijelovi teritorija kao što se dogodilo kada je Cipar dobio svoje razgraničenje - zato govorim da je to nešto što je eventualno realno.

'POJAVIO SE LASER' /

Bombu stavili u sandučić, ubojica ispred kuće: Razotkriveni jezivi Putinovi planovi

Mislim da Rusiji treba situacija u kojoj će biti zaustavljeno daljnje iscrpljivanje njihovih snaga, prije svega ljudskih i ekonomskih. Ne vodi na dobro. Mislim da u tom kontekstu čak ni Zapadu, bez obzira na sve što se govori, nije u interesu da Rusija dođe u status propale države. To se već jednom gledalo i Zapad je išao spašavati nuklearno naoružanje. Kad se sjetimo nesretnog budimpeštanskog memoranduma - pa nije Rusija ta koja je uspjela dogovoriti da se nuklearno naoružanje iz Ukrajine preseli u Rusiju. To se dogodilo uz posredovanje američke strane prije svega. Dodajmo tu i Ujedinjeno Kraljevstvo, pa dijelom i Francusku i Kinu. Zapad je taj koji je bio posredovao.

To je realnost, ali danas smo mi svi nekako dovedeni pod nekakve ratove koji su zapravo u velikoj mjeri izmišljeni i sve se temelji na nekakvim, recimo, parcijalnim istinama koje se onda pretvaraju u čitav narativ i bajke i priče.

Da sve to nekako zaokružimo, mislim da je već odavno situacija u kojoj je svima potreban, pa i Europi, kraj ove situacije. I mi smo pod udarom. Hibridni udari koji se događaju u Europi su neprestane medijske dezinformacije koji su užasno prisutne i izvrtanja - 'Rekli ste da Rusija neće pobijediti pa je Rusija pobijedila'. Svako malo ćemo čuti to. A je li pobijedila? Ili je zapravo teško izgubila izolirana od strane Zapada? Rusi kažu, nismo izolirani od strane Istoka. Da, ali ste izgubili kompletan Zapad. Govorili su nam, 'Vi ćete se smrzavati'. Puštali su promotivne videe, promidžbene dezinformacije kako ćemo se tresti već 2022., a kamoli kasnije. Je li se to dogodilo? Mi u Europi i dalje nemamo nestašica. Još jedna globalna žila se zatvara, i dalje nemamo nestašica. Imamo problem s cijenama.

Ali čak i da Europska unija ima želju posredovati na bilo koji način, ima li uopće ikakvih poluga o kojima se može razgovarati?

Pitanje je da li netko želi pregovarati. Znamo da Ukrajina želi pregovarati i da su voljni pristati na zamrzavanje linije, što je realno. Pregovaranje nažalost ne ide kako ga ljudi zamišljaju i kako se to danas u svijetu odvija. Vidimo to na Bliskom istoku. Trump kaže - morate odmah isporučiti sve nuklearno naoružanje, pa ćemo otvoriti Hormuški tjesnac. Onda Iranci uzvrate s - OK, onda nam morate isplatiti odštetu pa ćemo otvoriti Hormuški tjesnac. Tako se ne može pregovarati. Pregovara se tako da se svede na realne opcije.

Znam da ljudi misle, Europa ne želi pregovarati zato što želi da se gine do zadnjeg Ukrajinca. Ja ne znam tko to želi u Europi? Nisam siguran da sam uočio takvu želju kod ijednog europskog čelnika, upravo suprotno. Ali koja je poruka davanje teritorijalnih ustupaka? Kakva je to poruka ukrajinskim obrambenim snagama? Oni trebaju ostati tamo, osiguravati sve da biste vi sutra sklopiti primirje ili nekakvo prijelazno rješenje, čak i ukupni mirovni ugovor. Nitko u Ukrajini neće tome vjerovati odmah, dakle morate ozbiljne vojne snage zadržavati. Što se tim ljudima poručuje u slučaju da se odriču i traže od njih povlačenje s dijela teritorija?

Ali, kada bi se radilo o funkcionalnom povlačenju u ime toga što se radi na razgraničenju, to je nešto što je moguće. Za tako nešto treba imati ozbiljne pregovore, jer netko mora ustvrditi što bi se eventualno povlačilo u razgraničenju, funkcionalno gledano. Posrednik ovdje može biti Europska unija, nije nemoguće. Međutim, na ovakvim ranijim postavkama, kako se tu uključila američka administracija... Neću govoriti da nisu bili svjesni, možda su upravo bili svjesni da to neće proći i time su namjestili Rusiji priču koja im je sada praktično bezizlazna situacija. A evo, Sjedinjene Američke Države su se praktično povukle.

Ali kome to na kraju sve skupa koristi? To je opći kaos. Otkad radim u medijima, nisam primijetila da se do te mjere javno nabacuje uvjetima.

To je ono što hoću reći. Diplomacija se ne koristi tako da vi izađete na televiziju i javno govorite, eventualno još i vrijeđate nekoga od sudionika. Pogotovo ako ste eventualno posrednik.

ZAPOVIJED GENERALA /

Fotografije pothranjenih vojnika razbjesnile Ukrajinu: 'Zona ubojstava' mijenja koncept rata

Trump sada odlazi u Kinu. Tko zna što će tamo reći?

Mi smo u povijesti imali raznoraznih situacija. Ja bih podsjetio na to da je Hruščov skinuo cipelu u UN-u i lupao po stolu. Nije da povijest nema raznoraznih vrlo bizarnih momenata. Ali ovo je jedna posebna situacija, koja se ne odvija samo na razini najveće sile, ona se odvija diljem Europe i svijeta. Uostalom, kada naš predsjednik govori - neka odu Svalbard uzet - što reći o tome? Ali nitko ne trepne ni u Hrvatskoj. Jer svi kažu, pa to je Milanović, on je takav. I za Trumpa - to je Trump, on je takav. Mi smo, globalno rečeno, skuhani kao žabe i počeli smo se privikavati na neke situacije koje zapravo ne bi trebale biti normalne.

Tu su i dezinformacije, ne možemo reći kampanje. To je takozvano hibridno djelovanje, pa čak možemo govoriti i specijalni rat, u kojem se u dobrom dijelu i zapadno i globalno stanovništvo počelo uvjeravati u nekakve narative koji su zapravo vrlo bizarni: 'Evo rekli ste, Rusija će izgubiti', a nije dobila. Ako nije dobila, pa što je onda? Ali, rekli ste, 'Europa će propasti.' Nije propala. Ne da nije propala Europa, čak NATO ne da nije propao, proširio se. Ali narativ su drugačiji. 'Rusija bi pregazila Europsku uniju.' Pa evo, neka prvo pregazi Ukrajinu.

U stvarnosti, mislim da su naši sugrađani puno inteligentniji kad pričaju između sebe. Na kraju, kad ih se anketira i pita što misle o Europskoj uniji, onda većina kaže da Europska unija dobro funkcionira. To je poanta, na kraju na tim anketama ispadnu situacije kakve jesu, jer ljudi dobro shvaćaju - 'Možda me iritira onaj čep na boci koji se ne može odvojiti, ali svejedno volim Europu i Europsku uniju.'

Znači, vaša nekakva procjena?

Pretpostavljam da bi ovo, ako ikad završi, moglo završiti po ciparskom modelu. Zapravo ni nema neke druge opcije. Mora se nešto drastično promijeniti. U ovom trenutku se ne događa ta drastična promjena. Vidi se da i rusko stanovništvo traži da to stane. Mislim da je Ukrajincima dosta. Ali bitni su uvjeti i bitna je realnost.

Ja sam se nadao da će američka administracija, koja je iskazivala veliku spremnost da sudjeluje - koristeći usluge iskusnijih diplomata - shvatiti što je realno. Da mi je bit muha na zidu tamo gdje su direktno pregovarali iranska i američka uz posredničku pakistansku stranu. Mislim da se tu izlagalo nešto što je realno, a druga stvar je ovo kad krene javno nabacivanje, gdje dolaze vrlo nerealni zahtjevi - nema šanse da Trump prihvati. Jer onda, što mu je sve to vrijedilo? Onda je percepcija da je izgubio jednako nerealne zahtjeve.

Ako Iran pristane na apsolutno sve, onda mogu očekivati - vrlo brzo nakon što ukinu internetsku blokadu - uistinu izlazak ljudi na ulice i smjenu režima. Onda taj režim nema apsolutno nikakav interes da uopće pregovara, ako će biti smijenjen, ako se vojska pobuni. Ima tu apsolutno svega, ali ima i stvari koje jesu vrlo čudne.

Ali uvijek ima nekakve direktne diplomacije i komunikacije. I kada Trump kaže, razgovaramo s nekim ljudima, ismijavaju ga. Nije ni to korektno. Ne treba ismijavati nikoga - niti iransku stranu, a kamoli američku. Bez obzira na ponašanje Trumpa i njegove administracije. Ali i ta ponašanja su nekad dio, možemo reći, strateškog narativa, a ne samo ludosti.

OBJAVILI I FOTOGRAFIJE /

Ukrajinci zadali težak udar Putinu na Krimu: Mete su bile tri ratna broda i MiG-31

Da, htjela sam povući paralelu kako imam dojam da Amerikanci i Iranci ipak vode nekakve konstruktivne pregovore, unatoč javnim porukama koje se šalju, a koje su možda više pitanje Trumpovog temperamenta.

Ovdje je jedna stvar - treba naći modus da smo pobijedili jedni i drugi.

Ali meni se čini da nema nikakve poluge, prostom činjenicom što Putin izričito negira postojanje Zelenskog kao predsjednika i cijele njegove administracije...

Ukrajinaca, Ukrajine kao takve.

Da, dakle, tu nema niti mogućnosti za tihu diplomaciju, pa čak i da Europska unija tu nekako želi posredovati. Jedan čovjek naprosto negira postojanje druge strane.

Nije to nemoguće. Pitanje je, naravno, unutarnje snage i tog režima. Ako osjete da će ih daljnji rat slabiti, onda se i kod njih javlja želja za opstankom. Ne mora značiti da su neke stvari nemoguće i opet, jednako tako, ne mora značiti da se ratovi uvijek završavaju na vrlo konstruktivan način ili tako da se osjeća da je zadovoljena pravda, jer je to bila nekakva prvotna priča - ovo u Ukrajini mora završiti ispravno.

Rat u Bosni i Hercegovini i rat u Hrvatskoj kad gledamo, mislim da će većina ljudi u Hrvatskoj reći da je rat u Hrvatskoj završio na ispravan, pravedan način. E sad, postavite to pitanje u Bosni i Hercegovini. Da li bi ih reklo 20 posto? Ali ljudi su to prihvatili. Možemo reći da je tamo bilo pregršt patološke nacionalističke mržnje i genocida. I opet se našao modus suživota kada je bilo dovoljno jako međunarodno posredovanje i mirovne snage, gdje su zapravo ekscesi ili incidenti bili iznimna rijetkost. Nije došlo do obnavljanja sukoba ili kontinuiranih terorističkih napada. Bosna i Hercegovina je čak počela funkcionirati kao nešto što nije propala država, nego država s funkcionalnim problemima.

Vučem paralelu opet i s Ciprom. Bez obzira na sve, takozvani turski dio Cipra nije priznat, ali ljudi tamo isto žive. Čak su otvoreni i granični prijelazi između jednih i drugih. Čak je održan i referendum o ujedinjenju pa su takozvani ciparski Turci prihvatili ujedinjenje za razliku od ciparskih Grka. Mi u povijesti imamo i dobrih rješenja i loših rješenja. Imamo i tragedija i stvari koje su isprva izgledale loše pa su se pretvarale u neko privremeno rješenje koje je postalo funkcionalno.

I ne znamo kako će se jednog dana završiti, ali uvijek postoje mogućnosti i samo je pitanje umješnosti - prije svega onih koji sudjeluju u pregovorima i njihove želje - koja ne mora biti iz dobrih namjera, može biti iz nužde. Na kraju krajeva, tako su završili praktično svi ratovi koji su pokrenuti na prostoru bivše Jugoslavije, zato što je nekome bilo nužno da ih završi, a ne zato što nisu htjeli nastaviti dalje. Nisu mogli.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.