NAŠI PO SVIJETU /

'Klokan vam može rasporiti čovjeka!' Hrvatica otkrila što nikako ne smijete napraviti u Australiji

Branka Ćubelić povratnica je iz Australije te kaže da tamo nema kulture ispijanja kave, ali i da se tamo ne događa da na šalteru piše 'ne radimo u petak'

Katarina Dimitrijević Hrnjkaš

Dajte joj 100 metara ulice i u njoj će naći heroja ili skandal. Novinarstvo joj je strast, ne posao

Svi članci autora >

17.5.2026.

13:19

Profimedia/Privatni album

Život u inozemstvu često izgleda idealno – ali je li doista tako? U Net.hr-ovom specijalu 'Naši po svijetu' donosimo priče ljudi koji su neko vrijeme proveli ili još žive u drugim zemljama i iz prve ruke upoznali njihove prednosti i mane. Svaki tjedan nova perspektiva i konkretna iskustva. Iz prve ruke saznajte kako izgleda svakodnevica u drugim zemljama diljem svijeta – bez uljepšavanja, iskreno i osobno.

Vozite li kroz divljinu Australije u sumrak ili rano ujutro, može vas “pogoditi” klokan. Procjenjuje se da ih ima oko 10 milijuna, ova životinja je nacionalni simbol i prva pomisao kad pomislite na taj topli kontinent na drugom kraju Zemlje.

"Vozite li divljinom, oni idu prema svjetlosti i privlače ih automobili. Preskaču ceste, a ako lupe automobil, naprave ogromnu štetu, veću nego divljač na hrvatskim cestama. Toliko su jaki", govori nam Branka Ćubelić Dembić, povratnica iz Australije koja je odrasla i gotovo cijeli život provela na tom dalekom kontinentu.

I nije samo to, Branka dodaje: “Njihove pandže su toliko oštre da jednim udarcem mogu rasporiti čovjeka.”

Ovom pričom uvela nas je u svijet Australije u kojoj se od grada do grada vozi kroz pustinje i nepregledna prostranstva neukroćene divljine. Tamo se doselila kao djevojčica, imala je svega šest godina i ostala sve do mirovine nakon koje se vratila u Hrvatsku.

A TEK CIJENE... /

Ovdje ćete po prvi put stvarno usporiti i duže piti kavu: 'Probaj kajmak i sir, nema boljeg!'

Za serijal "Naši po svijetu", za net.hr ispričala nam je kakav je život u Australiji, približila ovaj daleki kontinent.

Ispričala nam je još koji detalj vezan za klokane koje mi poznajemo samo s dokumentaraca ili crtića, stvarajući možda sliku umiljatih životinja. Ipak, prema njezinim riječima, u Australiji itekako znaju da treba poštovati da se radi o snažnoj životinji koja ne napada, ali u susretu treba biti oprezan i svjestan koliko su moćne. Doznajemo da postoje različite vrste klokana, oni manji su pitomiji, velike prednje pandže imaju oni veći.

Klokan kao opasnost za vozače

Sama je jednom doživjela susret koji nije bio ugodan:

"Odjedanput se izbacio van, onako iz grmlja. Nisam znala što će napraviti, bojala sam se. Bila sam u autu, ali kad voziš 80 ili 100 km/h, nije ti svejedno", govori nam.

Put od grada do grada u Australiji je zapravo put kroz divljinu.

"Kamo god se krene izvan grada, to je pustinja. Ja uvijek kažem - Australija je zemlja za sebe, ona je drugačiji kontinent, ima različitu floru i faunu, u samoj unutrašnjosti je prilično pusta. Sva mjesta uglavnom su smještena na moru, uz obalu, a od jednog do drugog grada velike su udaljenosti i tu se prolazi kroz pustinjski dio, tu nema hotela, nečega za skrenuti. Ali ima to svoju ljepotu", govori nam.

Australija je zapravo pustinja

Iako Australiju poimamo kao vrući kontinent, kaže da se klima mijenja. “Ljeta su uvijek bila jako vruća, a zime blage. Ljeti su temperature oko 40 stupnjeva. Ali u posljednje vrijeme temperature su niže i naočigled se vrijeme mijenja. Valjda je to odraz globalnih klimatskih promjena”, ističe.

ZEMLJA VATRE I LEDA /

Rade u čarapama, zbog mamurluka ne moraju na posao: 'Odmah su mi rekli - nisi ti za Island'

Prisjeća se da su joj odmalena Australiju približavali riječima da je toliko vruće da se ljeti jaje može ispeći na betonu. “Sjećam se da su to nekad bile strašne vrućine na koje mi nismo bili navikli. S vremenom smo se privikli, iako u to doba nije bilo klima-uređaja. Sjećam se da smo ljeti spavali na balkonu”, smije se.

Potvrđuje da su to bile paklene noći kad čovjek ne bi mogao naći mjesto u kući da utone u miran san. Iako i u Hrvatskoj imamo ponekad jako vruća ljeta, primjećuje da je osjećaj drugačiji jer je u Australiji to više tropska toplina.

Do Australije je došla brodom kad je imala šest godina, ona i brat. Obitelj podrijetlom sa Zrina našla je novu domovinu na južnoj polutki Zemlje i bilo je to vrijeme kad se u danu moglo naći i deset poslova. Ali kad ne znaš jezik, govori nam, onda radiš najgore poslove. Njezin otac zaposlio se u tvornici stakla, majka u kuhinji u hrvatskom klubu.

Isto kao i nekad, i danas je u Australiji jaka hrvatska zajednica. U Sydneyju, gradu u kojem je odrasla i u kojem je živjela, Hrvati se okupljaju oko tri velike župe, no tu su i klubovi folklora, dramske skupine, naravno i nogomet.

No australski nogomet nije samo sport, smatra se gotovo opsesijom, Melbourne zato često i zovu sportskom prijestolnicom svijeta. To je sport koji kombinira i nogomet i ragby, ali ima i elemente košarke, rukometa, čak i hrvanja. “To je izuzetno popularan sport koji okuplja veliki broj ljudi, kao i konjske utrke. Ali i još nešto – roštilj, engl. barbecue – ili na ‘australski’ – barbie.”

Tamo nema kulture kave

“Ljudi jedni drugima idu na taj ‘barbie’ i to je način kako se druže. Naime, tamo nema kulture ispijanja kave pa nema ni kafića. Nezamislivo je da bi digli telefon i pozvali nekoga spontano na kavu”, govori Branka. Mladi se obično petkom nakon posla ili obaveza nađu u gradu i druže, ali to je manjeg intenziteta nego kod nas.

NAŠI PO SVIJETU /

Ivica otkrio raj za odmor: 'Ovakvo gostoprimstvo još nisam vidio i jeftinije je nego Jadran!'

Primjećuje da je tamo društveni život siromašniji nego u Hrvatskoj, druženja se dogovaraju i mjesec dana unaprijed. Hrvatska zajednica više se druži po hrvatskim klubovima, ranije su se gotovo isključivo ženili unutar te zajednice, danas su to labavije veze s domovinom (i pradomovinom), nove su generacije više integrirane u australsko društvo.

Branka već godinama živi u Hrvatskoj, naselila se u rodnom mjestu svog oca – u Zrinu. Ponosno uvijek spominje da je to mjesto gdje se rodio Nikola Šubić Zrinski, i danas postoje ruševine dvorca u kojem je bila njegova kolijevka. Ona je inače postala prva katolkinja u Zrinu nakon 83 godine, aktivno radi na oživljavanju kraja pa je pokrenula i Festival lavande na koji poziva prijatelje iz cijelog svijeta, od SAD-a i Kanade do Australije.

'Moja unuka je Aboridžinka'

Na dalekom kontinentu koji je ostavila iza sebe ostavila je zapravo puno toga. Njezini roditelji imaju posljednja počivališta u Sydneyju, njezina kći i unuci su tamo, a otkriva i još nešto: “Moja starija unuka napola je Aboridžinka, zove se Elena Randall Katalinić. Tata joj je bio specijalac u vojsci, a djed profesionalni vojnik. Oni su bili pripadnici aboridžinskog naroda Koori te dolaze iz Novog Južnog Walesa i Queenslanda”, govori nam.

Puno je aboridžinskih plemena, navodi da imaju oko 120 različitih jezika. “Moja unuka ima oko dva metra, igra australski nogomet”, smije se. Od Aboridžina je puno naučila, a za one njezine generacije kaže da ih zovu “izgubljenom generacijom”.

'Stolen Generation'

“Engleski bi rekli Stolen Generation. Nekada su jako puno aboridžinske djece uzimali od roditelja, stavljali ih u institucije misleći da će im tako biti bolje. Djeci je rečeno da nemaju oca i majku niti rodbinu. Kad su odrasli, doznali su da su imali roditelje, braću, čak blizance pa su se ponovno spajali”, prepričava teške dijelove australske povijesti.

Kaže da Aboridžini vole prirodu, živjeli su u pustinji i da su ih bijelci pokvarili alkoholom. “Kada čovjeka iz prirode useliš u prostor, ne možeš od njih napraviti nešto što nisu. Nisu im dali priliku da ih se prvo educira te da se tako unaprijede. Ovako su mnogi postali skloni alkoholu, a onda kreću drugi problemi”, govori nam.

'U Hrvatskoj ima više slobode'

Kad smo pitali koja je glavna razlika između Hrvatske i Australije, gotovo bez razmišljanja je rekla:

“U Hrvatskoj ima više slobode, tu se može slobodno šetati ulicama, pustiti djecu da idu sama u školu. U Australiji, u Sydneyju, ti si taksist koji razvaža djecu, svoju obitelj. Djeca ne idu sama u park, uvijek su pod nadzorom. Jednostavno ne postoji ta komocija. U Australiji se ne može noću šetati kao po Zagrebu jednostavno jer se bojiš da te netko ne lupi po glavi i ukrade torbu pa opljačka za pet dolara”, govori nam Branka.

Dodaje i da kad se parkira automobil u garažu treba pogledati iza sebe jer uvijek postoji ta doza straha.

No kultura rada po njoj je viša nego kod nas. Navodi da se u Australiji ne može dogoditi da se netko pojavi na nekom šalteru pa tamo “ne rade jer je petak” ili “ne rade nakon 13 sati”.

“Imaš svoje radno vrijeme, imaš svoju pauzu od pola sata ili sat vremena, na brzinu pojedeš sendvič, gablec i to je to. Kad vikend dođe, organiziraš se pa tako i posjet prijateljima. Planira se, s jedne strane Sydneya vozi se sat i pol”, govori nam. Mladi se obično okupljaju petkom nakon posla u klubovima. Kult kafića ne postoji kao kod nas. Primjećuje da je društveni život siromašniji nego u Hrvatskoj.

'NITKO NE PUŠI' /

Bombone i sok platio 90 eura! Ivica otkrio što ga je šokiralo u Uzbekistanu

Ona je u Australiji imala različite karijere, radila je za Ministarstvo za useljenje kao prevoditeljica, jako puno je potom radila s izbjeglicama, a veselje joj je bio folklor. “45 godina hrvatskim folklorom. To mi je bila velika ljubav”, prisjeća se.

Jedno vrijeme imala je svoju tvrtku za tumače i prevoditelje, a kad je došla u Hrvatsku pokrenula je posao organiziranja luksuznih vjenčanja za strance. Ideja joj je pala kad je razmišljala kako promovirati Hrvatsku pa se sjetila da su vjenčanja najljepša sjećanja u životu jednog čovjeka i da je najbolja promocija Hrvatske da za ljude organizira vjenčanje u njoj, najljepšoj zemlji. Sada u Zrinu gradi novu priču, uz Festival lavande pokrenula je oživljavanje sjećanja na ponosni dio hrvatske povijesti koje vežemo uz Zrinske i Frankopane. Promovira zaštitu kulturnog naslijeđa, uči nove generacije važnosti Nikole Šubića Zrinskog koji je za života ponio slavu branitelja Europe od turske sile i titule heroja.

Zrin joj je kao Hollywood

“A ja kad govorim o svom Zrinu, govorim kao da je Hollywood. Ponekad se uplašim kad netko iz SAD-a ili Kanade dođe u Zrin što će reći, ali ljudima krene suza kad podignu kamen svoje pradomovine”, emotivno će Branka.

I za kraj pitali smo što savjetovati da se u Australiji nikad ne napravi, a ona kao iz topa uz grlen smijeh ispaljuje: "Nemojte nikada, ali niakda davati mito ako vas zaustavi policajac!"

POGLEDAJTE VIDEO Amerikanka Luna živi u Slanom sa suprugom: 'Veselimo se tome da ovdje provedemo ostatak života'

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.