Ušli smo u Titov tajni bunker i ostali bez riječi: Doznali smo - ovog nema nigdje u Europi!
Duboko ispod crnogorskog krša skriva se vinska katedrala koja oduzima dah, no to je tek djelić čarolije ako se uputite u ovu zemlju
Život u inozemstvu često izgleda idealno – ali je li doista tako? U Net.hr-ovom specijalu 'Naši po svijetu' donosimo priče ljudi koji su neko vrijeme proveli ili još žive u drugim zemljama i iz prve ruke upoznali njihove prednosti i mane. Svaki tjedan nova perspektiva i konkretna iskustva. Iz prve ruke saznajte kako izgleda svakodnevica u drugim zemljama diljem svijeta – bez uljepšavanja, iskreno i osobno.
Stijenu po stijenu lomili su strojevi, kamenjar je korak po korak postao plodno tlo. Bio je to veliki pothvat 1970.-ih godina prošloga stoljeća, a plodove napora ubiru i danas.
Plantaža 13. jul danas je najveći vinograd u Europi u jednom komadu, prostire se na nevjerojatnih 2300 hektara - da približimo - to je kao oko 3000 nogometnih igrališta! Kada ga gledate, pogled nestaje u svim smjerovima, ne vidi se ni početak ni kraj.
Ako potegnete iz čaše njihov Vranac, pazite da vas ovaj njihov ponos ne udari u glavu. To gusto vino crno-rubinske boje, bogata okusa, moglo bi u vama potaknuti nešto robusno, potaknuti onu divlju strast i možda vas potaknuti da se zaljubite u Crnu Goru.
Posjetili smo vinograd i vinski podrum Šipčanik na plantaži ovog proljeća, u sklopu konferencije PRO PR koja je okupila vodeće regionalne i svjetske stručnjake iz ove branše. I kao da su znali da je najbolje gosta odvesti upravo tamo jer nitko ne odlazi iz podruma u Ćemovskom polju, na kojem se prostire ova impresivna plantaža, bez utiska - riječ je o starom Titovom bunkeru za avione!
Titov bunker pretvoren u vinsku katedralu
Gosta će dočekati nestvarni prizor - golemi ulaz u vojni hangar ukopan u stijenu, 30 metara ispod brda Šipčanik.
Dug je oko 356 metara, širok 13,5 metara i visok sedam metara, a na ulazu će vas dočekati žubor vode koja izvire i preko stijena prelijeva se na samom ulazu.
Tu se sakrila jedna od najimpresivnijih riznica u Europi, ukopana u krš, i samo koračanje kroz hangar izaziva strahopoštovanje i tišinu. Gost će ovdje gotovo instinktivno početi šaputati, kao da ulazi u katedralu. Teško je ne ostati impresioniran pred beskrajnim redovima bačvi u kojima vino zrije, a doznali smo da je hrast za njih došao iz Slavonije. Baš u njima odležava i crnogorski ponos Vranac Barrique.
Ako naiđete u podrum ljeti, kada se temperatura u Podgorici penje i na 40 stupnjeva i kad se "ne da živjeti", ovdje vas uvijek čeka ugodnih i stalnih oko 18 stupnjeva.
Plantaža nosi ime 13. jul u spomen važnog dana crnogorske povijesti. Tog je dana 1941. podignut ustanak protiv fašističke okupacije i spominje se još od doba Jugoslavije kao Dan ustanka naroda Crne Gore.
Miris kerozina zamijenile su arome Vranca
Nekadašnji Titov hangar i bunker za skrivanje vojnih aviona danas je mjesto hedonizma, otvoreno za posjetitelje i turističke ture. Više se ne osjeti miris kerozina, nego zrakom lebde arome Vranca, Malvazije, Chardonnaya, Sauvignona...
Ako vas put ili želja namijeni u Crnu Goru, ova plantaža idealna je za dobar start, vino će dati ono dobro pogonsko gorivo, a prekrasan vinogradarski krajolik uvući će vas u Crnu Goru i njihovu turističku priču.
Uz krajolik istkan od 11 milijuna trsova koji godišnje daju oko 22 milijuna kilograma grožđa i 17 milijuna boca vina, tu je i kanjon rijeke Cijevne, a u blizini su i Skadarsko jezero te Jadran.
Crna Gora osvaja već kroz prozor aviona
No Crna Gora osvojit će vas već iz zraka. Ako dolazite avionom, prvo će vas osvojiti vizure neukroćenih masiva, na vrhovima prekrivenih snijegom, i tirkizne rijeke u kanjonima.
Glavni grad Podgorica možda još nije razvikana turistička destinacija kao što su Budva, Kotor ili Sveti Stefan, ali je savršena polazišna točka za istraživanje ove zemlje u kojoj se kava još može popiti za manje od dva eura i u kojoj su domaćini još nekako mekši i topliji prema gostima nego u drugim zemljama. Dodajmo i ovo - u razgovoru s ljudima iz Hrvatske koji su proveli nekoliko dana u Podgorici složili smo se da njihovi konobari i ugostitelji donose tanjur ili čašu vina uz osmijeh, bez one neke težine koju možda imaju sezonci koji rade na "našem" Jadranu.
Podgorica - pola sata od skijališta i pola sata od mora
Na PRO PR konferenciji upoznali smo Dragana Grnovića, direktora Turističke zajednice Podgorice, koji otkriva da se grad najviše razvija za izletnički turizam. Odmah nam je bilo jasno zašto. Za vrijeme naše posjete gradu, potkraj ožujka, glavni grad bilježio je već ugodnu temperaturu od oko 20 stupnjeva. Pogled u daljinu?
Prekrasna razglednica gora prekrivenih snijegom i želja koja lako nikne: "Kako bi bilo dobro zaletjeti se gore pa iz kratkih rukava skočiti na skije."
Ostrog: Manastir koji je izrastao iz stijene
"Pozicija Podgorice je centralna pa za samo sedam ili osam minuta već ste u najvećem vinogradu Europe u jednom komadu i vinskim podrumima, za 20-ak minuta ste u Nacionalnom parku Skadar, na kojem gosti dolaze promatrati ptice i voziti se kajacima, a na dvadesetak minuta je i prijestolnica Cetinje te manastir Ostrog, jedan od najposjećenijih vjerskih objekata praktično u cijelom svijetu."
Zadržimo se nakratko na spomenutom manastiru.
Riječ je o pravoslavnom mjestu hodočašća koje izgleda gotovo nestvarno, uklesano u stijenu. Mnogi preko usta prevaljuju kako izgleda kao da je izrastao iz kamena. Ovo svetište iz 17. stoljeća osnovao je Saint Basil of Ostrog, jedan od omiljenih pravoslavnih svetaca, a njegove mošti i danas se čuvaju u crkvi u špilji unutar stijene.
No, ovo mistično mjesto privlači i hodočasnike katolike, ali i muslimane. Govore da donosi čudesna ozdravljenja, ali vaš oporavak duše i tijela može početi i tijekom samog dolaska do ovog mjesta. Vijugavom cestom probijate se kroz crnogorske planine, a tišina postaje sve dojmljivija.
A potom se vraćamo razgovoru s Draganom Grnovićem koji u dahu nabraja što sve kod njih treba vidjeti: "Nacionalni park, Biogradska Gora i Biogradsko jezero, tako da je tu mnoštvo potencijala i mnoštvo mogućnosti. Samo se treba dobro informirati i istražiti."
Mjesto gdje se kava pije malo duže
Kimajući glavom kaže da se kod njih kava pije malo duže, a da za stolom uvijek ima mjesta za dragog gosta. U Crnoj Gori se zaista malo uspori, a Grnović potvrđuje:
"Kad čovjek pogleda iza sebe, sve je neka žurba, trka za karijerom, za biznisom, za novcem, a ponekad gubimo taj osjećaj za te neke najljepše trenutke. Sitne stvari, da čovjek zastane, osjeti dah vjetra, zeru tišine i da se osvrne, da pogleda oko sebe one stvari koje su mu najbitnije, a to je lijepo okruženje, ljudi koji su oko njega i da zajedno s njima uživa u tome što nam je, što nam je, da kažemo, priroda dala", govori nam.
Od kanjona Tare do kamenih ulica Kotora
A onda nas osvaja adutom koji se rijetko gdje može doživjeti. Tijekom travnja i svibnja na padinama crnogorskih planina još se može skijati. Samo 40-ak kilometara od skijaške staze već se može kupati u moru i hodati u majici kratkih rukava. "U istom danu skijate i u popodnevnim satima ste na moru." Po cijenama su za skijanje jeftiniji od razvikanih skijališta u Austriji, Italiji i Sloveniji.
Ali u turističkoj turi po ovoj zemlji ne smije se izostaviti Kotor, grad pod zaštitom UNESCO-a koji uspoređuju s malim Dubrovnikom.
Kamene ulice, venecijanske palače i pogled s tvrđave San Giovanni Fortress utisnut će vam razglednicu za sjećanje koju nećete zaboraviti. Ali svaki Crnogorac s ponosom će podsjetiti i na Sveti Stefan, otočić koji je uskim kamenim putem povezan s obalom, ali i na nacionalni park Durmitor koji zove one željene adrenalina da se spuste kajakom kanjonom Tare i da obiđu planine i jezera koji ostavljaju bez daha zbog snage neukroćebe prirode.
I kao što je Dragan Grnović rekao, to je zemlja gdje se kava pije malo duže, taman toliko da se osjeti sva ljepota života. Crna Gora je zemlja rijeka i mostova, jezera i planina, vina i dobre gastronomije.
"U ovom malom djeliću raja prolazniku se daje mjesto za stolom, strancima se ne gleda odakle dolaze, već koliko su spremni ovdje ostati. To je nešto što putnika i stranca privuče, čini ga svojim te ga natjera da se uvijek vraća s onim istim osjećajem da stvarno tu oduvijek pripada", završio je najljepšim mislima Grnović predstavljanje svoje zemlje.