Preživio je ratove, kugu i udare gromova, kumovao prvim poljupcima, ali jučerašnja oluja ga je 'ubila'

"Noćas je svemir iščupao srce Maksimira, u noći puno mirnijoj nego nedavne oluje prestao je život našeg "Dedeka" najstarijeg drva u najstarijem parku jugoistočne Europe. Za sve nas kojima je Maksimir dio svakodnevne mentalne higijene ovo je pretužan dan. Može li se zbog drva pustiti suza?", pita se Valentino Valjak koji nam je poslao fotografiju srušenog stabla koje je 600 godina ponosno stajalo u Maksimiru. 

"Naravno da može", dodaje. 

Foto: Valentino Valjak/Net.hr

"Pleme je ostalo bez svog totema, bez svojeg poglavice. U 600 godina ovaj hrast nagledao se raznih situacija od turaka, partizana, ustaša, raznih država i režima pa do prvih zagrljaja, poljupca, prvomajskih parada, uzivaoca graha, trkača, sportaša i šetača, ali svemu jednom dodje kraj. I baš nekako mu odgovara današnji kišoviti dan, nebo plaće nad polegnutim hrastom, prazan park s tek ponekim šetačem, u miru i tišini, star i dostojanstven s puno integriteta, zaklopio je svoje oči. Njegovo sjeme je prije par godina sačuvano pa se nadamo da će potomstvo nastaviti ovu povijesnu drvnu lozu. Bilo je lijepo živjeti kraj Dedeka. Slava mu!", dodao je Valentino. Od višestoljetnog stabla oprostili su se i na Facebook stranici "Priroda grada Zagreba" s riječima "Dedek dragim zbogom!".

Prkosio vremenu

"Noćašnje olujno nevrijeme srušilo je najstariji hrast lužnjak u parku Maksimir. Riječ je o stablu starome gotovo šest stoljeća.

Dedek je svoj život u Zagrebu započeo u vrijeme kada je kralj Matijaš Korvin, zbog opasnosti od najezde Osmanlija, dao utvrditi Kaptol. Veličanstveni hrast postao je svjedok zagrebačke povijesti - kuga, ratova, požara i urbanog razvoja.

Prkosio je vremenu. Preživio je dva udara groma, no njihovi su ožiljci ostali upisani u njegovoj kori i deblu.

Dedek je bio jedino stablo u parku Maksimir koje je dobilo vlastito ime. Generacijama posjetitelja predstavljao je više od stabla – bio je živući spomenik, simbol trajnosti, otpornosti i snažne povezanosti ljudi s prirodnom baštinom svojega grada.

Njegovo mjesto na livadi Kišobran, podno spomen-humka Mogile, sada je ostalo prazno.

'I BIT ĆE SVE ČEŠĆI' /

Što se to događa s vremenom? Dorian Ribarić otkriva: 'Počelo se događati ono što se predviđalo'

Dedekovoj priči nije kraj

Park Maksimir, spomenik parkovne arhitekture i prvi javni park u jugoistočnoj Europi, ostao je bez svojeg najstarijeg stanovnika i jedne od najprepoznatljivijih prirodnih vrijednosti Grada Zagreba. Nama, djelatnicima Javne ustanove Priroda Grada Zagreba, koji smo se o njemu desetljećima brinuli, ovaj je gubitak posebno bolan.

Tješi nas činjenica da Dedekova priča ovdje ne završava.

Svjesni činjenice da životni vijek čak ni najotpornijih stabala nije neograničen, Ustanova od 2014. godine, u suradnji s Gradom Zagrebom i Hrvatskim šumarskim institutom iz Jastrebarskog, sustavno radi na očuvanju Dedekova genetskog materijala. Stručnjaci Zavoda za genetiku Instituta prikupili su s Dedeka oko 500 plemki i obilan urod žira – više od 5.000 grama, odnosno više od 1600 sjemenki. Kalemljenjem plemki na unaprijed pripremljene podloge proizvedene su sadnice koje su Dedekovi genetski istovjetni potomci.

Zahvaljujući tome Dedekovo će nasljeđe nastaviti živjeti. U parku Maksimir zasadit ćemo njegove klonove te očuvati sjećanje na stablo koje je na najljepši način predstavljalo snagu prirode. Kada će to biti, obavijestit ćemo vas putem društvenih mreža.

Hvala posjetiteljima koji Dedeka imaju u srcu, Gradu Zagrebu i Hrvatskom šumarskom institutu na nesebičnoj stručnoj podršci, Šumarskom fakultetu na praćenju njegova zdravstvenog stanja te svim našim kolegama koji su se skrbili o njemu!", stoji u objavi.