Napad na Filipinca: Zašto nitko nije učinio očito? 'To je lakše nego gledati u oči žrtve'
Mnogi su ovih dana šokirani nasiljem djevojke (21) u centru Zagreba, ali i izostankom reakcije prolaznika i prisutnih mladića. Klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, Lea Maričić za net.hr objašnjava što stoji iza manjka empatije i društvene odgovornosti
Hrvatsku javnost zgrozila je snimka napada na mladića u centru Zagreba. Djevojka se šakama obrušila na mladića, državljanina Filipina, a sve uz publiku od više mladića i prolaznika koji prstom nisu maknuli da bi pomogli žrtvi.
Zagrebačka policija izvijestila je da je kazneno prijavila djevojku (21) koja je snimljena kako u centru Zagreba udara Filipinca (37). Na snimci se vidi kako ga više puta udara te mu pritom izbija i mobitel iz ruke. U jednom trenutku mladića ruši na pod i nastavlja udarati. Djevojci je u četvrtak određen istražni zatvor u trajanju od 30 dana zbog opasnosti od ponavljanja djela.
Podsjetimo, napad se odvio u dvije epizode, za net.hr je kazala djevojka koja je bila na licu mjesta i snimila fizički napad.
"Frendica i ja smo bile u klubu preko puta. Nakon 3.00 sata smo izašle iz kluba i sjele na ulicu pored DM-a na stepenicu. Sjedile smo tu par minuta i onda je došao taj Filipinac i sjeo do nas", priča za net.hr svjedokinja događaja.
"Činio se zbunjen jer je već bio na mobitelu i pričao je s nekim i onak' ignorirao nas, samo je sjedio pored nas. Frendica i ja smo bile okej s tim, ali nas je čudilo zašto je sjeo pored nas, a ima cijelu ulicu praznu. I nakon minutu dvije došla je ta cijela ekipa, od njih šestero. I ta mala plava se derala na toga dečka kao da je on 'ukrao osobnu i mobitel od neke njezine prijateljice', što nama nije imalo smisla", prepričava.
'Ništa mi nije bilo jasno, udarala ga je preko mene'
Svjedokinja priča kako su okupljeni mladići djevojku 'pokušavali zapričati' kako ne bi došlo do napada. Nije im pošlo za rukom.
"Ništa mi nije bilo jasno. Djevojka se derala na njega, a prijatelji su je pokušavali zapričati. Govorili su joj da zaboravi na njega. Udarila ga je, a on je tada zavrištao. Njeni prijatelji su je pokušali odmaknuti od njega. Udarila ga je torbicom. Pa se odmaknula. Pitali smo ga je li ok. Bio je u šoku. Pitala sam ga je li dirao tu curu. Rekao je da je gej i da nije", kaže.
Ni tu nije bio kraj nasilju. Svjedokinja priča kako se djevojka vratila pa ga ponovo napala.
"Pričala sam s njim kad sam vidjela da dolazi ponovo ta ista djevojka. Trčala je prema njemu, bacila torbicu na pod. Opet ga je počela tući. Onda sam se ustala, ja sam bila praktički između njih, govorila sam joj da se smiri, pokušala da je zaustavim nekako, ignorirala me i onda je krenula lupat preko mene, tako da je mene udarila 2-3 puta, što nije boljelo, ali osjetila sam da će krenut preko mene ako se ne maknem, i onda sam se maknula i snimila tu cijelu tučnjavu", kaže svjedokinja.
Dodala je da je policijski auto bio parkiran u blizini, ali da nigdje nije vidjela policajce. Nakon tučnjeve, priča nam svjedokinja, ona i prijateljica su otišle do zaštitara koji su bili ispred kluba.
"S njima smo pričale, bile smo u šoku, nismo znale kako da reagiramo. I onda je ona [napadačica, op.a.] došla kod mene i pokušala brisat te videe... Nije bila agresivna, kao što to neki mediji tvrde. I onda sam ja videe kao brisala, ali nisam. I onda smo frendica i ja otišle", kaže svjedokinja za net.hr.
Gdje je nestala empatija i društvena odgovornost?
Mnogi su ovih dana šokirani nasiljem mlade djevojke u centru Zagreba, ali i izostankom reakcije prolaznika i prisutnih mladića. Klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, Lea Maričić za net.hr kaže da izostanak empatije i društvene odgovornosti, kada ljudi promatraju nasilje umjesto da pomognu ili pozovu policiju, ima prepoznatljive psihološke mehanizme i potkrepljen je istraživanjima.
"Klasični psihološki koncept efekta promatrača kaže da što je više ljudi prisutno, manja je vjerojatnost da će itko pomoći jer se odgovornost dijeli i to je tzv. difuzija odgovornosti kada u gomili svatko misli Netko će drugi nazvati policiju ili pomoći ili odreagirati", kaže psihologinja.
Snimanje mobitelom, ključno je u cijeloj priči. Da svjedokinja nije zabilježila nasilje kamerom, veliko je pitanje kako bi slučaj završio, pogotovo ako znamo koliko su rijetki napadi žena na muškarce i kakvo nepovjerenje vlada u hrvatskom društvu prema ljudima druge boje kože.
U psihološkom smislu, naša stručna sugovornica ističe kako mobitel služi kao svojevrsni psihološki štit. Snimanje događaja stvara distancu pa promatrač prestaje biti sudionik i postaje tzv. izvjestitelj, kaže stručnjakinja pa nadalje objašnjava psihološki mehanizam u digitalnom dobu.
"Kamera onda stvara iluziju da osoba nije na mjestu događaja, već da gleda film. Tome doprinosi i element anonimnosti, ali i socijalno udaljavanje: prisutnost mobitela i mogućnost dijeljenja sadržaja potiče osjećaj da imaju publiku koja taj sadržaj gleda, što može povećati impulzivno snimanje umjesto pomoći", kaže psihologinja.
Pojednostavljeno, sve rezultira gubitkom osjećaja za čovjeka. "S vremenom i izlaganjem nasilnim sadržajima, dolazi i do desenzitizacije pa učestalo izlaganje nasilnim sadržajima u medijima smanjuje emotivni odgovor i potiče pasivnost promatrača", dodaje Maričić.
Maričić: Žrtva postaje sadržaj
Kada osoba podigne mobitel, mozak se prebacuje iz načina rada "reagiranja na opasnost" u način rada "prikupljanja informacija", a snimatelj doživljava tzv. kognitivnu distancu pri čemu mu ekran mobitela filtrira stvarnost, objašnjava psihologinja.
"Žrtva prestaje biti ljudsko biće u patnji i postaje "subjekt" ili "sadržaj". Istraživanja sugeriraju da posredovanje tehnologije smanjuje aktivaciju zrcalnih neurona koji su odgovorni za empatiju.
Lakše je gledati nasilje kroz ekran nego izravno u oči žrtve. Pitanje zašto je snimka važnija od samog čina pomoći leži u strukturi modernog društvenog dokazivanja. U digitalnoj ekonomiji, pažnja je valuta. Snimka brutalnog ili šokantnog događaja donosi preglede, lajkove i viralnost", kaže Maričić.
Psihologinja podsjeća na snažan društveni pritisak današnjice. "Taj impuls za trenutnom gratifikacijom (lajkovima) često nadjačava sporu, moralnu deliberaciju. Rastužuje me kakvo smo društvo postali kada se nasilje - bez obzira nad kim je - pretvara u sadržaj za gledanje ili dijeljenje ili navijanje. Ono nije "zabava" ili "zanimljivost" već društveni problem koji traži reakciju, sankcije i prevenciju", zaključuje.