Ovdje ljudi s 10.000 dolara mjesečno žive na rubu siromaštva?! 'U dugovima su i dižu kredite'

Život u inozemstvu često izgleda idealno – ali je li doista tako? U Net.hr-ovom specijalu 'Naši po svijetu' donosimo priče ljudi koji su neko vrijeme proveli ili još žive u drugim zemljama i iz prve ruke upoznali njihove prednosti i mane. Svaki tjedan nova perspektiva i konkretna iskustva. Iz prve ruke saznajte kako izgleda svakodnevica u drugim zemljama diljem svijeta – bez uljepšavanja, iskreno i osobno.

Nakon sedam mjeseci po jugoistoku Azije i Kirgistanu Nino se vratio u Dubrovnik i zaposlio u kafiću, 'dok ne smisli šta dalje sa životom', a onda se život jednim osmijehom pobrinuo za njega.

"S koliko si kulture rođen, s toliko kulture i ostaješ", ističe Nino. "Ako si u bjelačkoj kulturi koja te pošalje ća iz kuće sa 18, onda imaš neki drugi pristup životu. A ako si u perzijskoj kulturi koja je sličnija našoj, onda te zovu ljudi da te počaste", objašnjava nam Nino kako stvari stoje u iranskoj obitelji njegove drage Amerikanke.

Kad se zbog Nina, Amerikanka Melody odlučila zadržati u Dubrovniku, njeni roditelji su 'pod muss' htjeli saznati o kakvom se to neodoljivom momku radi.

Foto: Nino Glavinić

Perzijski susret u Kaliforniji

"Za Božić 2023. sam došao u San Jose do njenih, cijela familija izgledala je k'o da sam poš'o u svoje babe. Ugostili me ko cara, izvadili na stol svega", kaže nam Nino o svojim prvim dojmovima preko Bare.

Melody je prva generacija s američkim državljanstvom. Kćerka je iranskih doseljenika, protjeranih krajem 70.-ih godina pod paljbom revolucije Homeinija. Majka u poslu s nekretninama, otac arhitekt. "Njezini su u San Joseu, a u Palm Springsu također imaju neku nekretninu", kaže Nino te objašnjava kako je do svega došlo.

"Žive i na sjeveru i na jugu Kalifornije. Prvi smo Božić proveli na sjeveru s njima. Njen djed, bio je neki od generala ili vojnih zapovjednika šahove vojske. I onda su pobjegli u Ameriku. Majka je tada studirala medicinu, a onda, preko noći, odjednom nije smjela više ići na faks. I počeli su prosvjedovati. A kad su režimci počeli pucati po studentima i ubijati, tada je pobjegla u Europu pa onda i u Ameriku gdje su ostali i tamo uspjeli stvoriti život za sebe."

Foto: Nino Glavinić

'Pit, i to je Amerika'...

Digitalni nomad iz Dubrovnika trenutno piše priču za videoigru. Narativni je dizajner videoigara, a kad mu se 'otvore karte' radi i za brojne filmske produkcije koje se snimaju u Dubrovniku. 

"Odlučio sam se za ovaj interkontinentalni život i dosta putovanja. Nemam neku lokaciju, uvijek sam tamo gdje mogu raditi, dok u Dubrovniku imam položen tečaj za turističkog vodiča, pa s vremena na vrijeme vodim i ture. Upirem prstom u znamenitosti. Ovisno što turisti žele, ili povijesnu ili Game of Thrones (GoT) turu", priča Nino pa spominje i varijacije na temu, poput GoT-a s filmskom poviješću Dubrovnika.

Naš prekooceanski junak voli istaknuti i da je radio i na kultnom Star Warsu. Pitali smo ga, kako se čovjek iz Hrvatske prilagodi na život u Kaliforniji?

Foto: Nino Glavinić

"Prvo što sam primijetio u Kaliforniji jest da svugdje voziš. Svugdje moraš voziti auto. Ljudi su u autima jednu četvrtinu svog dana. Nebitno gdje ideš. Ako izlaziš iz kuće, sjedaš u auto i voziš. Čak i kada hoćeš ići u šetnju, moraš voziti dva sata do nekog parka i onda tamo ideš u šetnju."

Postoji javni prijevoz, kao i metro, ali ga u Kaliforniji rijetko koriste, priča Nino. Gradovi su ovdje sagrađeni na način da se bez četiri kotača teško igdje može. "Moraš voziti svugdje, svugdje ima ogromno prostora. Imaš autobuse koje u većim gradovima ljudi koriste, u manjima i ne baš toliko, svi voze", priča Nino.

Za ljude Kalifornije kaže da su veoma dragi. "Za razliku od toga što ovdje u Dubrovniku američki turisti znaju biti na lošem glasu. U stvari su ljudi fenomenalni. Jako su dragi, jako su pristojni, jako su otvoreni. Svi bi se nasmiješili. Ne samo ljudi koji rade, pa im je to dio poslovnog habitusa, nego baš i na ulici kad srećeš ljude, vidjet ćeš osmijeh."

Foto: Nino Glavinić

Nekretnine 'kano klisurine'

Građani Kalifornije koji su plaćeni 10.000 mjesečno žive na rubu siromaštva, tvrdi Nino. 'Kako to, kako to', pitamo. Koliko je uopće samcu potrebno za stanovanje, za pristojnu garsonijeru u San Joseu?

"U sve su se uselile high-tech firme pa ćete malu garsonijeru od nekih 20 kvadrata platiti 3.500 dolara. Kupiti stan je skoro nemoguće, a za rentati, morat ćeš dizati kredit, ako zarađuješ ispod 10.000 dolara mjesečno."

Sezimički aktivno područje utjecalo je na gradnju, tako u ovom dijelu Kalifornije i nema previše visokih zgrada. Nino kaže da ljudi grade kuće, tzv. townhouse. "I onda žive kao 'single family home', kako se to u Americi kaže. I tamo je to od 12.000 dolara do 35.000 dolara mjesečno, ovisno o veličini. No nije sve stvar u cijenama nekretnina", naglašava. 

Cijene vrtića i škole su posebna priča. "Ti svoje dijete ne možeš poslati u najjeftiniju školu, nego ga šalješ u školu unutar četvrti u kojoj živiš. Prema poštanskom broju se to gleda. Ako živiš u malo boljoj četvrti, gdje je škola puno skuplja, moraš barem još 10.000 dolara odvajati za obrazovanje", kaže. 'Kalifornikacija' se zorno vidi i na javnom zdravstvu, ako je u ovoj zemlji išta javno.

"Situacija koju sam doživio na hitnoj u Kaliforniji s jednom ženom govori sve o životu ovdje. Njoj su za ispiranje oka običnom tekućinom naplatili 3000 dolara. Healthcare, američko zdravstveno osiguranje je urnebesno. Plaćaš 400 dolara mjesečno zdravstvo, ali kad odeš u bolnicu, ništa ti nije besplatno. Osiguranje te pokriva tek nakon što uz tu mjesečnu premiju potrošiš dodatne novce. U njenom slučaju prag je na 3500 dolara.

To je taj 'deductible', bez obzira na mjesečnu premiju od 400 dolara, opet moraš potrošit oko 3500 dolara ekstra da bi ti osiguranje uopće počelo pokrivati bolnicu, preglede itd.", dodaje.

Foto: Nino Glavinić

Sirotinja i milijarderi

O besramno skupom životu u Kaliforniji najbolje govori iskustvo jedne peteročlane obitelji iz srednjeg sloja koja je na rubu siromaštva. Nino nam je opisao kako žive.

"Muž je, ajmo reći, u nekom srednjem statusu, ide porez od 30 posto na njegovih 110.000 dolara godišnje. To je ispod 10.000 dolara mjesečno. Oni imaju troje djece i 70.000 dolara su u dugu. I ne mogu se izvući iz toga. Što je najgore, čim se netko od njih razboli, a nažalost, muž se ozbiljno razbolio, trošak se penje astronomski.

Znači, podigla mu se premija životnog osiguranja, podigla mu se premija zdravstvenog osiguranja. Jednostavno, čim se dogodi neka nezgoda, ako nemaš jako puno novca sa strane, u dugu si. Jer je borba izuzetno teška", objašnjava Nino.

A što je onda alternativa za srednji stalež Kalifornije? Postoji li za te ljude mogućnost da odu u neku jeftiniju državu, što je s Nevadom, pitamo Nina. 

"Postoji. Sve više ljudi iz Kalifornije odlazi sad u Nevadu. Jer Amerika je ogromna država. Sam Teksas je, kao pola zapadne Europe ili tako nešto", kaže Nino.

Na konstataciju kako je riječ o ogromnoj državi koja proizvodi sirotinju, Nino spremno uskače: "I milijardere." Pa nastavlja priču o drugoj krajnosti 'zemlje slobodnih'.

"Upoznao sam prvi put u životu milijardera, koji je iz Hrvatske, iz Komiže. Došla obitelj 1800-ih u Ameriku, kupili masu zemlje, zarađivali na moru, ulagali u zemlju, kako se to radilo inače u Hrvatskoj. I sada, kada imaju masu zemlje, kada se digla cijena u Kaliforniji, čovjek ima 2,5 milijarde dolara vrijednosti i ulaže većinu toga u pčele."

Foto: Nino Glavinić

Kava, pivo, hot-dog, NFL

Koliko je pivo najobičnije u San Joseu, u nekom kafiću, pitamo Nina. "Pola litre pive, ovisno o lokaciji, košta između 12 i 20 dolara. Uzmimo da nisi u nekoj rupetini od kafića, ali da nije ni fancy varijanta, piva bi bila nekih 15 dolara. Ako si na utakmici, na američkom nogometu, onda ćeš je platit 50 dolara", kaže.

Iskustvo NFL-a, takozvanog američkog nogometa, nezaobilazan je dio spektakla sjedinjene nacije. "Gledao sam 49-erse protiv Ravensa, od 4 sata svega, mislim da je ukupno igrajućeg vremena bilo sat vremena. Više sam se uzbudio oko likova koji na tribinama viču 'hot dogs, hot dogs'", priča nam Dubrovčanin te dodaje da je 'deliciju' na utakmici platio 20 i kusur dolara. 

Foto: Nino Glavinić

Kultura kave u Americi je bizarna za naš narod, smatra Nino. "Ja i ti ćemo se naći, poći ćemo na espresso, sjest ćemo, pričat ćemo malo, dat ćemo si vremena. To je za Amerikanca uglavnom gubljenje vremena. U njih, u većini tih kafića, sve je kao 'you have to try this coffee, it's phenomenal', sve je 'na šalteru' u tim kafićima."  

Kava u kafiću, ako se tako uopće može nazvati, cijeli je proces. "Kada naručiš, on ti to objasni o kojoj kavi je riječ, možeš ga pitati par milijuna stvari, sve će ti objasniti. 'Hoćeš još to?' - Neću. Pa ti naplati i okrene mali tablet prema tebi na kojemu piše 'consider your tip, a tip (napojnica, manča, bakša) počinje s 18 posto, pa se nastavlja na 25 i 35 posto", kaže Nino.

Neću 'tipovati' zato što mi prodaješ proizvod, dodaje. "Nego daj mi neku uslugu, onda ću ti tipovati uvijek, ali ako ćeš mi samo prodati kavu na šalteru, neće ići... Ispijaju ih satima, shopping centri su glavna mjesta socijalizacije tamo."

Foto: Nino Glavinić

Havaji

Havaji, slika raja na Zemlji u glavama mnogih, omiljena su ljetna destinacija Amerikanaca. Honolulu je na pet sati leta od Kalifornije. 

"Bio sam uglavnom samo na Oahuu, na glavnom otoku gdje je Honolulu. Mi u Hrvatskoj mislimo da je Dubrovnik turistički previše razvijen, a što tek reći za Havaje... Tamo je većina obale zakupljena od tih Hilton hotela i lanaca i naravno ne možeš privatizirati plaže isto kao u nas ovdje, na Havajima je isti zakon, tako da svatko može izaći na plažu", kaže Nino.

Na najljepšim mjestima su ipak hoteli. Od Hiltona do Grand Meridiana. Nino priča kako u centrima niču replike havajskih sela. "Pravi Havajci, lokalci, žive pola sata vožnje od gradova u brdima, u svojim grubo rečeno 'favelama', ne baš najrazvijenijim dijelovima Havaja."

Prelijep je to otok, ističe naš Dubrovčanin, ali kao netko tko muku muči s masovnim turizmom, priznaje da sva ta pomama za novcem odvlači pažnju.

Foto: Nino Glavinić

"Turizam je totalno zavladao tim otokom. Noćenje je od 250 do 1000 dolara. U San Joseu je espresso 4 dolara, a na Havajima 3,5, ali uz porez na kupnju od 5 posto. Dok je u San Joseu porez na 13 posto. Hrana je ok, ako ne ideš u skupe restorane. 'Poke balls' s tunom je vrhunski, košta od 8 do 15 dolara, ovisno o veličini. Imaju fenomenalnu ribu na Havajima", kaže Nino.

Na pitanje jesu li ljepši Elafiti ili Havaji, odgovara da 'nema mora do Jadrana'.

"Ocean nikad ne miruje, ne postoji bonaca, uvijek je nešto - od valova do vjetra. Ako voliš pijesak i plićake, onda je to to. Tamo možeš plivati s kornjačama, ražama, gledati koralje... Ali temperatura je uvijek hladnija nego u nas. Ja sam za bonacu, Elafite. Zelene otoke koji 'izviru' iz mirnoga mora i barčicu koja tu prolazi, i taj zvuk dvotaktnog motora..."

Foto: Nino Glavinić

Kakvi su gušti u Americi?

Pitamo čovjeka s Mediterana, šta mu je u Americi gušt? "Jako su otvoreni, tebi će se obratiti 16 ljudi u jednoj noći i početi pričati s tobom. To je plus. Kod nas je sramota izaći sam, zna biti teško podružiti s nekim ljudima u solo aranžmanu jer smo u jednoj mjeri distancirani jedni od drugih.

Što se tiče Kalifornije, meni kao nekome tko voli popričati s ljudima i razumjeti kako žive, veliki je plus njihova otvorenost. I da nemam tamo nikoga, da tamo samo živim i radim, to bi mi vjerojatno puno pomoglo da ostanem mentalno zdrav u sasvim drugačijem sistemu", kaže Nino.

Budući da se u zemlji Kaliforniji toliko radi, Nino naglašava da ovaj svijet itekako cijeni slobodno vrijeme. "Stvari koje se organiziraju za ljude u njihovo slobodno vrijeme, festivali, eventi i slično, tamo su stvarno jako dobro napravljeni. Nema onog našeg da će grad organizirati nešto samo da bi ispunio nekakvu kvotu, naprotiv, svaki festival na kojem sam bio, kojeg je organizirao grad imao bi i dobru glazbu i hranu."

Kvaliteta sadržaja je na nivou, svjedoči Nino. "Ako netko planira preseliti se u Kaliforniju imat će puno prilika. Naravno, skupo je, ali možeš i jako dobro zaraditi. Trebali bismo malo više izlaziti van i biti otvoreniji prema ljudima koji tamo žive, sigurno bi našli i prijatelje."

ZEMLJA KOJA FASCINIRA /

Ručak 12, a kuća za 30.000 €! Nino: 'Nije mi bilo svejedno, a onda je izvadio votku i jagode'

Jedna stvar je ista...

Na pitanje o plusevima i minusima u kulturama, od kalifornijskog zapada preko Europe do kirgiskog istoka, Nino napominje da ima nezahvalan zadatak jer je riječ o drastično drukčijim kontekstima.

Stvar smo pojednostavili i postavili banalno pitanje: 'Ušao si u tipični kafić s prijateljem u San Joseu, Dubrovniku i Karakolu, koje su razlike u atmosferama?'

"U američkom kafiću je sterilno, jako se vidi da nisi gost, turist, nego si kupac.

U jugoistočnoj Aziji, si bijelac, stoga si kupac. Isto. Ali, možda postaneš s nekim i prijatelj. Bit će zainteresirani za tebe.

A u Kirgistanu ako izađeš vani - je raspašoj. I upoznat ćeš ljude, i napiti se, možda ćeš završiti u problemima, možda kod nekoga doma, u svakom slučaju, Kirgistan je divlji izlazak", kaže Nino te dodaje kako ga ta zemlja podsjeća na studentske dane u Mostaru, ali sa starijim ljudima.

"Uz sve te razlike, cjenovne, kulturne, društvene... Ako je jedna jedina stvar, iz mog iskustva, svugdje ista, ta je, da svi ljudi, samo žele da im je dobro. Da imaju što manje problema. I da su barem malo više zadovoljni nego nezadovoljni.

To je konstanta od najsiromašnijih do najbogatijih. Život je zaista jednostavan, pritom ne mislim da su svi isti i imaju iste životne okolnosti. To mi je najveća lekcija koju sam naučio iz života na različitim mjestima", zaključuje.

POGLEDAJTE VIDEO: Nevjerojatna životna priča Tereze Kesovije: Glazbena diva koja je osvojila Francusku