Hrast Robina Hooda uginuo nakon 1200 godina: Ovaj div stoljećima je plijenio maštu

U srcu Sherwoodske šume, gdje odjeci legendi još uvijek šapuću među krošnjama, utihnuo je jedan od njezinih najstarijih i najmoćnijih glasova. Veliki hrast, poznatiji kao Major Oak (Veliki hrast), stablo staro između 800 i 1200 godina i neraskidivo vezano uz priču o Robinu Hoodu, uginulo je.

Nakon što ovog proljeća, po prvi put u više od 1000 godina, nije prolistao, stručnjaci su s tugom potvrdili kraj jedne ere. Njegovo uginuće nije samo biološki kraj, ono je tihi oproštaj od živućeg spomenika kulture, svjedoka nebrojenih zora, ratova i ljudskih sudbina.

Tihi svjedok stoljeća

S procijenjenom težinom od 23 tone, opsegom debla od nevjerojatnih 11 metara i krošnjom koja se nekoć širila na 28 metara, Veliki hrast bio je više od stabla. Bio je prirodna katedrala, div među divovima koji je stoljećima plijenio maštu.

TURISTI U ŠOKU /

Blizu Hrvatske nalazi se plaža na kojoj zid dijeli muškarce i žene: 'Često su u toplesu'

Prema legendama, njegova šuplja unutrašnjost služila je kao skrovište Robinu Hoodu i njegovoj družini od tiranskog šerifa od Nottinghama. Iako povjesničari sumnjaju da je stablo bilo šuplje u vrijeme legendarnog odmetnika, ta je priča postala neodvojiv dio njegova identiteta, privlačeći oko 350.000 posjetitelja godišnje.

Njegova važnost prepoznata je i službeno: bio je prvo stablo zabilježeno u inventaru drevnih stabala Woodland Trusta, a 2014. godine osvojio je titulu Engleskog stabla godine. Bio je simbol snage i trajnosti, no ispod njegove grube kore odvijala se duga i iscrpljujuća bitka za opstanak.

Posjetitelji iz cijelog svijeta dolazili su mu se diviti. "To je komadić povijesti koji umire, ali imao je 1000 godina, ne može se živjeti vječno", rekao je jedan od posjetitelja, Ryan Jackson, za The Guardian sažimajući osjećaj tuge pomiješan s poštovanjem.

Foto: Profimedia

Smrt uzrokovana ljubavlju i nemarom

Ironično, upravo su ljudska fascinacija i dobronamjerni pokušaji očuvanja pridonijeli njegovoj propasti. Smrt Velikog hrasta nije posljedica jednog uzroka, već složene kombinacije čimbenika koji su se gomilali desetljećima, pa i stoljećima.

Milijuni koraka posjetitelja tijekom dvjesto godina sabili su pjeskovito tlo oko korijenja, stvarajući neprobojnu barijeru koja je sprječavala prodor vode, kisika i hranjivih tvari. Iako je sedamdesetih godina postavljena zaštitna ograda, šteta je već bila učinjena. Podzemna ispitivanja otkrila su, kako su opisali stručnjaci, "ugušen i izgladnio korijenski sustav u potpunoj nepovezanosti sa svojim okruženjem".

Povrh toga, niz intervencija osmišljenih da sačuvaju njegovu monumentalnu formu zapravo je ubrzao njegov kraj. Još 1908. godine postavljeni su metalni lanci kao potpora granama. Šezdesetih godina, šupljine su ispunjene betonom, a udovi presvučeni olovom i stakloplastikom. Najveću štetu nanijeli su podupirači koji su držali njegove masivne grane.

Stručnjaci objašnjavaju da drevni hrastovi u starosti prolaze kroz proces "rasta prema dolje" - prirodno odbacuju grane kako bi smanjili potrebu za vodom i hranom te sačuvali energiju u deblu. Podupirači su spriječili taj proces, umjetno tjerajući stablo da pumpa dragocjenu vodu u udove koje bi inače odbacilo, iscrpljujući tako samo srce stabla.

"Srceparajuće je. Iskreno sam shrvana što se to dogodilo za mog života", izjavila je Chloe Ryder, operativna voditeljica u RSPB Sherwood Forest, organizaciji koja se brinula o stablu. Konačni udarac zadale su klimatske promjene: niz ekstremno vrućih i suhih ljeta, uključujući rekordni toplinski val iz 2022. godine, bio je prevelik stres za već oslabljenog diva.

Život nakon smrti

Iako Veliki hrast više nije živ, njegova priča nije gotova. Stablo neće biti posječeno. Ostat će stajati kao veličanstveni spomenik u krajoliku, nastavljajući svoju ekološku ulogu čak i u smrti. Njegovo raspadajuće drvo, poznato kao "mrtvo drvo", od neprocjenjive je važnosti za bioraznolikost.

Ono pruža vitalno stanište za stotine vrsta insekata, gljiva, ptica i sisavaca, od kojih su mnogi rijetki i ugroženi. Četvrtina svih šumskih vrsta u nekom dijelu svog životnog ciklusa ovisi o mrtvom drvetu, čineći Veliki hrast i dalje jednim od stupova ekosustava Sherwoodske šume.

ZAISTA JEDINSTVENA /

Zemlja u kojoj zakon dopušta dvoboj pištoljima uz dva uvjeta, a gosti plješću umjesto kucanja

Njegovo genetsko nasljeđe također je osigurano. Žirevi i reznice sakupljeni tijekom godina uzgojeni su u mladice koje su posađene na lokacijama diljem svijeta. Tako će potomci Velikog hrasta rasti i stvarati vlastite žireve i legende za stoljeća koja dolaze.

Hollie Drake, viša upraviteljica lokacije, izjavila je: "Znamo da će Veliki hrast imati trajno nasljeđe, prije svega jer je neraskidivo povezan s Robinom Hoodom i Sherwoodskom šumom. No, osim svoje kulturne baštine, nastavit će pružati važno stanište za divlje životinje, podsjećajući nas zašto su ova izvanredna stabla toliko važna."

Smrt Velikog hrasta bolan je podsjetnik na krhkost prirode i posljedice ljudskog djelovanja. Njegov beživotni, ali i dalje impozantan lik stajat će kao opomena, ali i kao simbol otpornosti. Iako više ne lista, njegova legenda nastavlja živjeti u pričama koje se prenose, u ekosustavu koji i dalje hrani i u mladim hrastovima koji nose njegov genetski kod u budućnost.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

IDEALNE ZA ODMOR /

Ovo su zemlje s najboljom klimom na svijetu: I Hrvatska je na popisu