ŽIVI MUZEJ MEDITERANA /

I dostupan i skriven: Otok nadomak Zadra koji čuva priče o carskom ulju i hrabrim ženama

S površinom od pedesetak četvornih kilometara, Ugljan je jedan od većih otoka zadarskog arhipelaga, izdužen uz obalu i mostom kod tjesnaca Ždrelac povezan sa susjednim Pašmanom. Njegova istočna obala, ona koja gleda prema Zadru, blaga je, razvedena i gusto naseljena

14.7.2026.

21:57

Antonela Ištvan

Igor Soban/PIXSELL

Dodaj net.hr među omiljene izvore na Googleu

Na svega dvadesetak minuta vožnje trajektom od užurbane zadarske rive, smjestio se otok Ugljan, zelena oaza mira i zadarski "vrt" koji nudi trenutačni bijeg od svakodnevice. No, Ugljan je mnogo više od idiličnog predgrađa s prekrasnim plažama. Ispod njegove pitome površine, obrasle tisućljetnim maslinicima i borovom šumom čiji se miris miješa s onim soli i smilja, krije se slojevita povijest, od rimskih uljara čiji je proizvod cijenilo čitavo Carstvo do potresnih priča o ljudskoj snazi i žrtvi koje su oblikovale otočki identitet.

Vrata arhipelaga na dohvat ruke

S površinom od pedesetak četvornih kilometara, Ugljan je jedan od većih otoka zadarskog arhipelaga, izdužen uz obalu i mostom kod tjesnaca Ždrelac povezan sa susjednim Pašmanom. Njegova istočna obala, ona koja gleda prema Zadru, blaga je, razvedena i gusto naseljena. Tu se poput bisera nižu slikovita ribarska i turistička mjesta: Ugljan, Lukoran, Sutomišćica, Poljana, Preko kao administrativno središte, Kali i Kukljica. Zapadna je obala, nasuprot tome, sasvim drugačiji svijet – strma, nepristupačna i gotovo nenaseljena, nudi prizore divlje, netaknute ljepote i spektakularne poglede na otvoreno more i Dugi otok.

Upravo ta dvojnost, uz izvanrednu prometnu povezanost koja ga čini vitalnim dijelom regije, daje Ugljanu poseban šarm. On je istovremeno i dostupan i skriven; mjesto gdje se može uživati u ljetnoj vrevi malih primorskih mjesta, ali i pronaći potpuni mir u unutrašnjosti ispresijecanoj suhozidima i pješačkim stazama ili u skrovitim uvalama zapadne obale.

Otok čije ime miriše na ulje

Tradicija maslinarstva na Ugljanu stara je više od dva tisućljeća, a ime otoka, koje je prema nekim teorijama nastalo od latinske riječi "olio" (ulje), svjedoči o neraskidivoj vezi čovjeka i masline na ovom tlu. Danas otok prekriva više od sto tisuća stabala maslina, no najimpresivnije svjedočanstvo te duge povijesti nalazi se u mjestu Muline na sjeverozapadu otoka.

Tekuće zlato staro dva tisućljeća

U Mulinama se nalaze ostaci goleme antičke uljare iz prvog stoljeća, najvećeg takvog postrojenja dosad istraženog na Jadranu. S čak pet instaliranih preša, ovaj je pogon proizvodio glasovito liburnsko ulje, Oleum Liburnicum, koje se amforama iz tadašnje luke, na čijem se mjestu danas nalazi mulinska uvala, prevozilo diljem Rimskog Carstva. Koliko je bilo cijenjeno, govori i zapis rimskog gurmana Apicija iz četvrtog stoljeća, koji donosi recept kako španjolsko ulje "prepraviti" da okusom podsjeća na ono liburnsko. Danas posjetitelji mogu vidjeti vjernu repliku mlina i zamisliti prizore od prije dvije tisuće godina.

POVRATAK KORIJENIMA /

Ignacio iz Argentine doselio u Zadar: 'Povezao sam kockice obiteljske priče koja se generacijama izgubila'

Otok je kroz povijest bio i omiljeno odmaralište zadarskih plemićkih obitelji Califfi, De Ponte i Bartolazzi, koje su ovdje gradile svoje ljetnikovce i uživale u plodovima otočke zemlje. Duhovni život obilježili su samostani, od kojih se posebno ističe onaj franjevački na slikovitom otočiću Galevcu (Školjiću), udaljenom svega osamdesetak metara od Preka, te tvrđava sv. Mihovila. Izgrađena još u šestom stoljeću na brdu iznad Preka, ova mletačka utvrda, unutar koje su nekada boravili i benediktinci, danas je ruševina s koje se pruža vjerojatno najljepši panoramski pogled na čitav zadarski arhipelag, Velebit i Kornate.

Lica i naličja otočkog života

Osim maslinarstva, život na Ugljanu stoljećima je oblikovalo i ribarstvo. Mjesto Kali slovi kao jedno od najpoznatijih ribarskih središta na Jadranu, a njegovi su ribari postali svjetski poznati po lovu na tunu. Budući da u blizini otoka nije bilo izdašnih lovišta, Kaljani su se otisnuli na otvoreno more, usavršivši tehnike koje su ih odvele sve do Mediterana, a kasnije i Tihog oceana, gdje su postali cijenjeni stručnjaci. Njihova vještina i danas je živa, a tradicija se slavi na manifestaciji "Kualjske ribarske noći".

Priča o hrabrim prljama

Dok su muškarci plovili morima, žene su bile stup otočkog razvoja, brinući se o zemlji, maslinama i djeci. Jedan od najtežih poslova obavljale su prlje (lavandijere) iz Preka. One su desetljećima veslale do Zadra, prikupljale rublje gospode i bogatih obitelji, vraćale se na otok, prale ga u posebnim posudama s domaćim sapunom i pepelom, a zatim ga čisto i izglačano ponovno nosile natrag vlasnicima.

Ovaj mukotrpan rad ostavio je traga u kolektivnom sjećanju otoka, a zapečaćen je tragedijom od 2. studenog 1891. godine. Toga je dana snažno jugo prevrnulo brodicu i uzelo živote šesnaest pralja. Najstarija je imala 75, a najmlađa samo 14 godina. Spomenik u središtu Preka danas podsjeća na njihovu žrtvu.

''Svako misto svoju klupu ima''

Danas Ugljan nudi spoj te bogate baštine i modernog turizma. Više od dvjesto kilometara uređenih pješačkih i biciklističkih staza vodi kroz unutrašnjost, otkrivajući zaboravljene kapelice, suhozide i vidikovce. Posljednjih godina otok je postao poznat i po projektu "Svako misto svoju klupu ima", u sklopu kojeg su u raznim mjestima postavljene unikatne klupe ukrašene šarenim mozaicima, od kojih svaka priča svoju priču.

Ugljan nije samo otok za odmor; on je živi muzej Mediterana kakav je nekoć bio. To je mjesto gdje se priče o rimskim uljarima, venecijanskim utvrdama, svjetskim ribarima i hrabrim ženama isprepliću sa šumom valova i mirisom borova, nudeći posjetitelju iskustvo koje je istovremeno opuštajuće i duboko ispunjujuće.