Riješen jedan od najvećih misterija Stonehengea? Znanstvenici shvatili dio tajne o kamenju
Nova istraživanja ne otkrivaju odakle potječe jedan od najtajanstvenijih kamena u Stonehengeu, ali pokazuju koliko su prapovijesne zajednice bile sposobne izvesti složene građevinske pothvate mnogo prije pojave suvremene tehnologije
Stonehenge, građevina iz neolitika i brončanog doba na jugu Engleske, već tisućama godina izaziva divljenje, ali i niz pitanja o svojem podrijetlu i svrsi. I danas, unatoč brojnim istraživanjima, ostaje jedan od najpoznatijih i najzagonetnijih prapovijesnih lokaliteta u Europi.
Pitanja o tome tko ga je izgradio, na koji način i zašto, i dalje ostaju bez konačnog odgovora, no nova znanstvena otkrića stalno mijenjaju i nadopunjuju dosadašnja saznanja o ovom lokalitetu. Istraživanje je objavljeno u časopisu Journal of Quaternary Science.
Izvor dolazi iz Škotske
Posebnu pozornost istraživača posljednjih je godina privukao tzv. Oltarni kamen (Altar Stone) – masivni blok sivkasto-zelenog pješčenjaka težak oko 6,6 tona, koji je gotovo u cijelosti ukopan u središtu Stonehengea. Dugo se pretpostavljalo da potječe iz relativno bližih područja, no nova analiza pokazala je nešto neočekivano: njegov izvor nalazi se na krajnjem sjeveru Škotske, oko 700 kilometara od današnje lokacije na ravnici Salisbury, piše Science Alert.
To otkriće otvorilo je ključno pitanje – kako je tako težak kamen mogao biti prenesen na toliku udaljenost u prapovijesno doba, bez modernih sredstava prijevoza. Jedno od ranijih objašnjenja bilo je da su ga tijekom posljednjeg ledenog doba mogli prenijeti ledenjaci. Međutim, nova istraživanja pokazuju da se njegova današnja lokacija ne može objasniti samo prirodnim procesima.
"Umjesto da je kamen dopremljen djelovanjem ledenjaka, dokazi upućuju na namjerno i pažljivo planirano premještanje kroz zahtjevan i raznolik krajolik", izjavio je geolog Anthony Clarke sa Sveučilišta Curtin u Australiji, i dodao: "Naši modeli pokazuju da su ledenjaci tijekom posljednjeg ledenog doba možda prenijeli stijene dio puta – potencijalno sve do Dogger Banka u Sjevernom moru – ali ne i do južne Engleske, što znači da su ljudi i dalje morali premjestiti kamen stotinama kilometara."
Posebnost Otlarnog kamena
Stonehenge je građen od više vrsta kamenja. Vanjski krug čine masivni sarseni, odnosno veliki blokovi lokalnog pješčenjaka, dok se u unutarnjem dijelu nalaze kameni blokovi iz Walesa. U tom sklopu Oltarni kamen izdvaja se kao poseban – i po svom sastavu i po položaju.
Smješten gotovo u samom središtu građevine i djelomično prekriven drugim kamenim blokovima, on se po svojoj geološkoj građi ne podudara ni s jednim drugim kamenom u Stonehengeu.
Kako bi utvrdili njegovo podrijetlo, znanstvenici su analizirali sitne kristale cirkona unutar stijene. Rezultati su pokazali da kamen potječe iz područja Orkadijskog bazena na krajnjem sjeveroistoku Škotske, dok daljnje analize dodatno sužavaju njegovo izvorište na regiju Caithness. Time je postalo jasno da je kamen morao prijeći iznimno dugu i složenu rutu kroz prapovijesni krajolik Britanije.
"Istraživanje pokazuje da ne postoje održive glacijalne rute koje bi povezivale izvorno područje sa Stonehengeom, što dodatno potvrđuje zaključak da je ljudski transport bio nužan", istaknuo je Clarke.
Način prenošenja kamenja
Računalne simulacije kretanja ledenog pokrova tijekom posljednjeg ledenog doba, prije oko 27.000 godina, pokazuju da led nije mogao prenijeti kamen sve do južne Engleske.
Ipak, znanstvenici ne isključuju mogućnost da je kamen u ranijoj fazi dospio do područja Dogger Banka, danas potopljenog dijela Sjevernog mora koji je u to vrijeme bio suho kopno. U tom bi slučaju put do Stonehengea bio znatno kraći, ali bi i dalje zahtijevao dug i složen transport u više faza. Međutim, takva mogućnost otvara nova pitanja jer je Dogger Bank potopljen tisućama godina prije nego što je Stonehenge izgrađen. To bi značilo da je kamen morao biti pronađen, sačuvan i tek kasnije ponovno premješten do svoje konačne lokacije.
Zbog toga sve više znanstvenika smatra da je kamen do Stonehengea dopremljen ljudskim naporima, i to u više etapa. Vjerojatno je dio puta prevožen vodom, a dio vučen kopnom.
Iako se vjerojatno nikada neće saznati kako je točno izgledalo njegovo putovanje od sjevera Škotske do juga Engleske, sama činjenica da je kamen težak više od šest tona prešao toliku udaljenost svjedoči o znanju, organizaciji i upornosti ljudi koji su sudjelovali u tom pothvatu.
"Transport tako velikog kamena na toliku udaljenost zahtijevao bi planiranje, koordinaciju i duboko razumijevanje krajolika, a da ne govorimo o velikoj odlučnosti", zaključio je Clarke.
POGLEDAJTE GALERIJU