Ključni savjeti za roditelje koji ne žele odgojiti narcisa: 'Treba ih vidjeti'

U vremenu kada su samopouzdanje i uspjeh visoko na ljestvici roditeljskih prioriteta, sve je veća i zabrinutost zbog razvoja narcisoidnih osobina kod djece. Iako je određena doza egocentričnosti prirodan dio odrastanja, stručnjaci upozoravaju na tanku granicu između zdravog samopoštovanja i nezdravog narcizma. Narcisoidnost se obično opisuje kao osjećaj superiornosti, posebnosti i prava na povlašteni tretman.

Licencirana klinička psihologinja dr. Shahrzad Jalali objasnila je za The Post da se narcisoidne sklonosti razvijaju u ranom djetinjstvu, no to ne znači nužno da će dijete razviti narcisoidni poremećaj ličnosti (NPL). Klinički, NPL je obrazac grandioznosti, nedostatka empatije i duboke potrebe za divljenjem. "Malo dijete je prirodno usmjereno na sebe; tako se formira ego", kaže ona. "Problem nije u tome što dijete u početku misli da se svijet vrti oko njega, već u tome hoće li ostati na toj razini."

NA GREŠKAMA UČE /

Psihologinja o roditeljskom nadzoru: 'Važno je da su djeca ponekad neposlušna'

Do srednjeg djetinjstva, djeca bi trebala naučiti tolerirati frustraciju, čuti "ne" i prepoznati da i drugi imaju svoje osjećaje i misli. Ako se taj razvoj ne dogodi, osobnost postaje kruća i narcisoidni obrasci počinju se ukorjenjivati. Dr. Jalali ističe tri ključna područja na koja se roditelji mogu usmjeriti kako bi to izbjegli.

Granice i odgovornost kao temelj zdravog ega

Jedan od glavnih uzroka narcisoidnih crta je situacija u kojoj dijete nauči da pravila za njega ne vrijede. Zbog toga su dosljedne granice i osobna odgovornost apsolutno presudni. Međutim, dr. Jalali naglašava kako su granice učinkovite samo ako su uparene s emocionalnom povezanošću.

"Bez granica, dijete se ne susreće sa stvarnošću i ego može postati prenapuhan. Ali bez emocionalne usklađenosti, granice se mogu pretvoriti u sram", objašnjava ona. Ključna poruka djetetu trebala bi biti: "Stalo mi je do tebe, ali ovo i dalje nije u redu." Takav pristup istovremeno uči dijete samopoštovanju i odgovornosti.

KLJUČNA ULOGA /

Psihologinja savjetuje kako pomoći djetetu nakon traume: 'Roditelji trebaju saslušati'

Stručnjaci se slažu da je zanemarivanje djeteta jednako štetno kao i pretjerano hvaljenje. Djeca koja se osjećaju neviđeno ili emocionalno usamljeno mogu razviti grandioznost kao obrambeni mehanizam, pokušavajući nadoknaditi nedostatak pažnje.

Vrednovanje truda umjesto ishoda

Druga strategija za izbjegavanje sijanja sjemena narcizma jest vrednovanje truda, zalaganja i vrijednosti umjesto isključivog fokusiranja na rezultate i uspjeh. Ovaj pristup stvara zdraviji okvir jer štiti dijete od ovisnosti o tuđem odobravanju. "Ako se dijete osjeća viđenim samo kada uspije, ono ne razvija stabilan osjećaj sebe, već razvija predstavu za druge", kaže dr. Jalali.

Kada se cijeni trud, dijete se osjeća vrijednim čak i kada ne uspije. To je ključno za razvoj otpornosti. S druge strane, djeca koja usvoje ideju da vrijede onoliko koliko postižu često odrastu u osobe koje se panično boje neuspjeha, žrtvuju vlastitu dobrobit radi održavanja imidža i poistovjećuju se sa svojim postignućima, a ne s onim tko uistinu jesu. Ovo je posebno izraženo u takozvanim natjecateljskim obiteljima, gdje su ljubav i pažnja uvjetovani uspjehom, a neuspjeh se doživljava kao veliko razočaranje.

Empatija se uči kroz iskustvo

Treći ključan element u prevenciji narcizma je njegovanje empatije. Iako dr. Jalali vjeruje da se empatija može naučiti, ona inzistira na tome da se ne može usvojiti samo kroz upute i lekcije. "Empatija se razvija kada dijete doživi da je shvaćeno. Kada su njegove emocije priznate i prihvaćene, ono počinje prepoznavati ta ista emocionalna stanja kod drugih", pojašnjava.

PSIHOLOGINJA I PSIHOTERAPEUTKINJA /

Sandra Tolić: 'Djeca, roditelji i okolina su opterećeni uspjehom na štetu mentalnog zdravlja'

Praktičan način za poticanje empatije je postavljanje pitanja i vježbanje sagledavanja tuđe perspektive. Pitanja poput: "Što misliš, kako se on ili ona tada osjećao?" postupno šire djetetovu svijest izvan vlastitog svijeta. S vremenom, dijete uči istovremeno zadržati u svijesti i vlastito i tuđe iskustvo, što produbljuje empatiju.

Kako bi pohvale i kritike bile zdrave, dr. Jalali savjetuje da se roditelji vode preciznošću umjesto pretjerivanjem. "Djeci ne treba govoriti da su najbolja. Treba ih jasno vidjeti", kaže ona. Preporučuje pohvalu truda i procesa, a ne superiornosti, te usmjeravanje kritike na ponašanje, a ne na identitet djeteta. Rečenica "Stvarno si se potrudio" puno je zdravija od "Ti si nevjerojatan", kao što je i "To je nekoga povrijedilo, hajdemo o tome razgovarati" bolje od "Sebičan si".

Na kraju, savjet roditeljima koji se brinu da odgajaju malog tiranina vrlo je jasan. "Prestanite pokušavati odgojiti 'samopouzdano' dijete", kaže dr. Jalali. Umjesto toga, preporučuje da se usredotočite na odgoj djeteta koje može "čuti 'ne' bez da se slomi, osjetiti se povrijeđeno bez da se zatvori u sebe te koje prepoznaje da je ono važno, ali da su važni i drugi ljudi."

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU 

OBRATITE POZORNOST /

Kako prepoznati anksioznost kod djece? Ovih 30 znakova roditelji ne smiju ignorirati