Registracija
Ako imaš Voyo pretplatu, registriraj se istim e-mailom i čitaj net.hr bez oglasa! Saznaj više
Toggle password visibility
Toggle password visibility
Već imaš račun?
Obnovi lozinku
STRANCI U NAŠOJ ZEMLJI /

Iz Sirije, Amerike, Njemačke i Čilea doselili u Hrvatsku: 'Naučili smo usporiti'

Donosimo četiri životne priče ljudi koji su iz različitih krajeva svijeta odlučili Hrvatsku nazvati svojim domom. Oni su ispričali za Net.hr zašto su došli u Hrvatsku, kako su se snašli u novoj sredini te čime se danas bave

VOYO logo
VOYO logo

Hrvatska posljednjih godina privlači sve veći broj stranih državljana koji ovdje vide priliku za kvalitetniji i mirniji život. Među njima su Sirijac Nader Othman, Amerikanka Luna Lucrezia McCormick, Nijemac Hardy Draheim i Čileanac Bastian Esteban Fonseca Lucić. Dok su neki svoj novi dom pronašli na samom jugu Hrvatske, drugi su se odlučili za život u kontinentalnom dijelu zemlje.

Razlozi njihova dolaska bili su različiti – od potrage za sigurnošću i boljim životnim uvjetima do poslovnih prilika ili želje za novim početkom. Premda preseljenje u drugu državu nosi brojne izazove, naši sugovornici ističu da su ih gostoljubivost ljudi, prirodne ljepote i sporiji tempo života brzo osvojili.

U razgovoru za Net.hr otkrili su kako izgleda njihov svakodnevni život u Hrvatskoj, što im se najviše sviđa te s kakvim su se izazovima susreli nakon preseljenja.

Iz Sirije, Amerike, Njemačke i Čilea doselili u Hrvatsku: 'Naučili smo usporiti'
Foto: Pola Križevac

Sirijac Nader u Zagrebu

Nader Othman (39), porijeklom iz Sirije, u Hrvatsku se vratio s obitelji nakon očeve smrti 2005. godine, kada je još bio maloljetan. Njegov otac Sirijac i majka Hrvatica upoznali su se i započeli zajednički život u Hrvatskoj, no kasnije ih je život odveo u Siriju. Nakon obiteljske tragedije, Nader se vraća u Hrvatsku, gdje već 21 godinu živi i gradi svoj život. Baš poput oca, i on je u Hrvatskoj pronašao ljubav – oženio je Hrvaticu s kojom je osnovao obitelj te dobio dvoje djece. Danas Hrvatsku smatra svojim domom, u kojem je izgradio stabilan obiteljski život.

"Kada gledam unatrag, čini se da moja obitelj ima neobičnu sreću s tajmerom preseljenja, kao da nas je sudbina uvijek sklanjala na sigurno neposredno prije oluje. Otac je prvi put došao u Zagreb još 1970. godine. Samo tri godine kasnije, 1973., izbio je rat na Bliskom istoku između Egipta, Sirije i Izraela. Potom su se moji roditelji i dvije starije sestre preselili u Siriju 1980. godine, da bi devedesetih ovdje započeo Domovinski rat. Naš konačni povratak u Hrvatsku dogodio se 2005. godine, a tek nekoliko godina nakon toga, 2011., započeo je razorni rat u Siriji", sjetno se prisjeća Nader.

Inženjer naftnog rudarstva kaže kako se u Hrvatskoj osjeća jako sigurno i to u svim gradovima pa tako i u Zagrebu. "Jako mi nedostaje Sirija, pogotovo zato što sam zadnji put bio tamo 2010. godine, netom prije rata. Ipak, mislim da Sirije koju pamtim, više nema; to je sada ranjena i umorna država kojoj treba dosta vremena za oporavak. Ipak, ne sumnjam da će Sirijci s vremenom izgraditi još ljepšu, zdraviju i jaču Siriju", dodaje. Cijelu priču možete pročitati ovdje.

Iz Sirije, Amerike, Njemačke i Čilea doselili u Hrvatsku: 'Naučili smo usporiti'
Foto: Privatna arhiva

Amerikanka Luna u Slanom

Amerikanka Luna Lucrezia McCormick (36) iz Houstona u Texasu, nakon godina provedenih u američkoj vojsci i zrakoplovnoj industriji, novi je početak pronašla u Hrvatskoj. Sa suprugom je 2023. godine došla na kratki odmor u Dubrovnik, koji im je ubrzo promijenio život, a upravo je tijekom tog boravka na jednoj od povijesnih dubrovačkih lokacija uslijedila i romantična prosidba. Danas bračni par živi u Slanom kraj Dubrovnika, gdje su se službeno preselili u kolovozu 2024. godine i kupili apartman. 

"U listopadu 2023. moj tadašnji partner, sadašnji suprug, i ja došli smo u Dubrovnik na deset dana povodom njegovog rođendana. Trećeg dana obilazili smo gradske zidine u Dubrovniku kada je kleknuo i zaprosio me. Do petog dana već su me obuzele emocije, osjećala sam toliku sreću i mir da sam zaplakala jer mi je ovo mjesto bilo toliko nevjerojatno lijepo, spokojno i uz more sam se prvi put uistinu osjećala kao kod kuće. Nisam željela otići, a pokazalo se da je taj osjećaj bio obostran", prisjeća se Luna.

Iako dolaze iz posve drukčije sredine, navode kako su se u Hrvatskoj brzo osjetili dobrodošlo i prihvaćeno. Posebno su ih, kažu, dojmili srdačnost i neposrednost ljudi koje su upoznali po dolasku. S vremenom su se počeli navikavati na mirniji ritam svakodnevice, koji im je postupno postao sve privlačniji i bliži njihovom načinu života.

"Naučili smo u potpunosti usporiti. Ovdje se stvari odvijaju svojim ritmom i završavaju kada je za njih vrijeme, dok je u Americi sve ubrzano i pod pritiskom rokova, ocjena i stalne učinkovitosti. Najveća razlika zapravo je u strpljenju. U potpunosti smo zadovoljni životom u Hrvatskoj i spremni smo se nositi s administrativnim procesima jer to smatramo malom cijenom za život u ovakvom okruženju", kaže Luna. Cijelu priču možete pročitati ovdje.

Iz Sirije, Amerike, Njemačke i Čilea doselili u Hrvatsku: 'Naučili smo usporiti'
Foto: Privatna arhiva

Nijemac Hardy u Pleškovcu

Hardy Draheim (70) napustio je Njemačku s 26 godina te se preselio u Australiju, gdje je proveo 42 godine. Nakon dugog razdoblja na drugom kontinentu, on i supruga odlučili su promijeniti sredinu te su, nakon razmatranja Portugala, Španjolske i Francuske, odabrali Hrvatsku. Prodali su svu imovinu u Australiji i doselili se u Pleškovec. Kao strojarski inženjer radio je diljem svijeta, uključujući Kinu i Indoneziju, a odluku da mirovinu provedu u Hrvatskoj donijeli su zajednički. Tri godine kasnije ističu da su zadovoljni životom u Međimurju, gdje uživaju u miru, prirodi i sporijem ritmu svakodnevice.

Hardy je u svibnju 2023. godine došao pogledati četiri kuće koje su prethodno pronašli na internetu. "Jedna nam se odmah svidjela. Dali smo ponudu, potpisali ugovor i kupili automobil prije povratka u Australiju. U lipnju smo prodali kuću, spremili stvari, a u srpnju se, zajedno s naša dva psa, uselili u novi dom", prisjeća se.

Iako žive na kraju male seoske ceste, uz bukovu i hrastovu šumu, susjedi su im udaljeni nekoliko stotina metara, a Hardy tvrdi kako mnogi govore njemački te da su ljubazni susjedi. "Pomažemo jedni drugima, razgovaramo preko ograde i razmjenjujemo proizvode iz vrtova. Znanje hrvatskog jezika svakako bi olakšalo svakodnevicu, no u Međimurju starije generacije često razumiju njemački, dok mlađi vrlo dobro govore engleski. U ove tri godine ozbiljnijih jezičnih problema gotovo da nismo ni imali", objašnjava. Cijelu priču možete pročitati ovdje.

Iz Sirije, Amerike, Njemačke i Čilea doselili u Hrvatsku: 'Naučili smo usporiti'
Foto: Bastian Esteban Fonseca Lucić

Čileanac Bastian u Karlovcu

Bastian Esteban Fonseca Lucić (30), koji je odrastao u Čileu, vratio se u Hrvatsku, zemlju svojih korijena. Iako mu šukundjed i šukunbaka potječu s Hvara, danas živi i radi u Karlovačkoj županiji, a svako ljeto provodi u Dalmaciji, gdje nastoji upoznati članove obitelji koje još nije uspio sve sresti. Više od desetljeća radio je na raznim turističkim destinacijama diljem svijeta, uvijek okružen prirodom koja mu je najveća inspiracija. Danas radi kao voditelj putovanja u jednoj karlovačkoj tvrtki te svakodnevno uživa uz rijeku Mrežnicu.

Njegovi obiteljski korijeni sežu do Hvara – šukundjed iz Brusja i šukunbaka iz Velog Grablja još su u 19. stoljeću emigrirali u Patagoniju, gdje je započela priča koja ga je na kraju ponovno dovela u Hrvatsku. "Upoznali su se na brodu za Puntarenas, mjesto u Patagoniji koje im je pružilo priliku za novi život i stvaranje obitelji. Upravo ondje su nastale nove generacije otpornih Hrvata, dovoljno snažnih da prežive surovu klimu juga Čilea i vremena u kojima život nije bio nimalo lagan", započinje Bastian.

Ovaj Čileanac kaže kako je upravo kroz obiteljske priče odrastao uz osjećaj povezanosti s Hrvatskom i hrvatskim identitetom. "Uvijek kažem da su Balkanci zapravo Latinoamerikanci Europe jer smo jako slični. Važni su nam obitelj, prijatelji, druženje, dobra hrana i spremnost da pomognemo drugima kad god možemo. Zato sam zahvalan što imam hrvatske korijene. Naravno, poštujem i druge kulture, ali mislim da bi mi kao Čileancu bilo puno teže uklopiti se u neke hladnije sredine", priznaje. Cijelu priču možete pročitati ovdje.

POGLEDAJTE GALERIJU

 

 

komentara
Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.
VOYO logo
Još iz rubrike
Pročitaj i ovo
VOYO logo
VOYO logo
Regionalni portali
Još iz rubrike