Sve je zapisano u Knjizi Otkrivenja? Za neke je ova situacija jasan znak kraja svijeta

Moćna rijeka Eufrat, vodena žila kucavica koja je tisućljećima napajala prve ljudske civilizacije, danas nestaje alarmantnom brzinom. Tamo gdje su nekoć cvale poljoprivredne zajednice drevne Mezopotamije, sada se širi prašina.

I dok se biblijska "kolijevka civilizacije" naočigled pretvara u pustoš, ova ekološka katastrofa potaknula je i strahove drugačije prirode. Naime, kako to prenosi NY Post, za mnoge vjernike isušivanje Eufrata predstavlja ispunjenje drevnog proročanstva o kraju vremena.

Rijeka koja pamti povijest i proriče budućnost

Eufrat, rijeka duga gotovo tri tisuće kilometara koja teče od planina istočne Turske, preko Sirije i Iraka, zauzima središnje mjesto u svetim spisima. Spominje se u Knjizi Postanka kao jedna od četiri rijeke koje su tekle iz Edenskoga vrta, a kasnije je označena kao istočna granica zemlje koju je Bog obećao Abrahamu i njegovim potomcima. 

Za vrijeme kralja Salomona Eufrat je predstavljao stvarnu granicu njegova kraljevstva, a na njezinim obalama ležao je i moćni Babilon.

No, najviše pažnje privukla je njezina uloga u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja, koja opisuje posljednje dane čovječanstva. U stihu 16:12, u sklopu opisa sedam čaša Božjeg gnjeva, navodi se: "Šesti anđeo izli svoju čašu na veliku rijeku Eufrat. I presahnu voda njezina da se pripravi put kraljevima s istoka." 

Generacijama se redak tumačio kao najava da će presušivanje rijeke, koja je u antičkom svijetu služila kao prirodna prepreka, omogućiti golemoj vojsci s istoka da prijeđe njezino korito na putu prema Armagedonu, konačnoj bitci koja će prethoditi drugom dolasku Isusa Krista. (Armagedon je, podsjetimo, biblijski pojam za mjesto konačne bitke između snaga dobra i zla na kraju vremena; Otkrivenje 16:16)

Neki ukazuju i na starozavjetno proročanstvo iz Knjige proroka Jeremije, koje upozorava: "Mač na njezine vode, neka presahnu!"

Suhe činjenice iza nestajanja vode

I dok se na internetu sada šire rasprave o apokaliptičnim znakovima, znanstvenici i ekolozi nude znatno prizemnije objašnjenje. Kriza je, tvrde, ukorijenjena u savršenoj oluji razornih suša potaknutih klimatskim promjenama, izgradnji brana na gornjem toku rijeke i, ponajviše, neodrživom crpljenju podzemnih voda.

Prema izvještaju NASA-e objavljenom 2013. godine, riječni bazeni Tigrisa i Eufrata izgubili su nevjerojatnih 144 milijarde kubičnih metara slatke vode između 2003. i 2009. godine, što je otprilike jednako volumenu Mrtvog mora. 

Istraživači su utvrdili da je čak šezdeset posto tog gubitka posljedica crpljenja vode iz podzemnih rezervoara.

Jay Famiglietti, hidrolog i profesor na Sveučilištu u Kaliforniji, istaknuo je da je "stopa gubitka bila posebno upečatljiva nakon suše 2007. godine". 

Upozorio je i da potražnja za slatkom vodom neprestano raste, a zemlje u regiji ne koordiniraju upravljanje vodama. U takvim okolnostima, upozorenje iračkoga Ministarstva vodnih resursa da bi Eufrat mogao potpuno presušiti do 2040. godine zvuči zastrašujuće realno.

Ljudska cijena ekološke katastrofe

Za milijune ljudi koji tisućljećima ovise o rijeci za vodu, hranu i život, posljedice nisu apstraktna prijetnja, već svakodnevna stvarnost. Poljoprivrednici gledaju kako im se nekoć plodna zemlja pretvara u prah, ribari nailaze na prazna korita, a cijele zajednice suočavaju se s nestašicom pitke vode. 

"Zbog krize s vodom Irakom se trenutačno šire proljev, vodene kozice, ospice, tifus i kolera, a vlada više ne osigurava cjepiva za svoje građane", izjavio je za British Medical Journal Naseer Baqar, klimatski aktivist i terenski koordinator u Udruzi za zaštitu rijeke Tigris u Iraku. 

Prema podacima Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), vodostaj Eufrata pao je na jednu od najnižih razina u zabilježenoj povijesti, što je gurnulo milijune ljudi na rub opstanka.

Dok vode Eufrata nastavljaju opadati, rijeka postaje pozornica na kojoj se sudaraju drevna vjerovanja i surova moderna stvarnost.