Marin Medak objasnio kako su terase poluprazne, a porezna 'puna': 'I ja sam platio Aperol 17 eura'

Sad malo one dosadne brojke – dosadne su, ali bitne. Ako zbrojimo srpanj i prvih deset dana kolovoza, 2025. je u sektoru smještaja i ugostiteljstva ukupan iznos računa bio dvije milijarde eura, a ove godine dvije milijarde i 260 milijuna, što je 12,8 posto više.

Trgovina na malo – lani 4,4, ove godine 4,8 milijardi eura, što je 9,3 posto više. Ukupno za sve djelatnosti – lani 7,4, ove godine 8,9 milijardi eura, što je 20,2 posto više, ukupno gledajući za cijelu Hrvatsku za razdoblje srpnja i prvih deset dana kolovoza.

Naravno, dobar dio toga je i inflacija, ali nije baš inflacija 20 posto.

To nije dobro – reći će neki, sad ste tu sve zajedno zbrojili pa onda izvukli postotak koji hoćete. Ali ako pogledamo na puno nižoj razini, kad uzmemo samo, recimo, Splitsko-dalmatinsku županiju i ako ne miješamo smještaj, nego samo statistiku za usluživanje hrane, i dalje je rast. 2025. godine 4,2 milijuna eura, 2026. godine 4,7 milijuna, što je rast od 12,6 posto.

Gost RTL Direkta bio je ugostitelj Marin Medak.

'OVO NIJE DOBRO' /

Nikad viđena suša hara Europom: 'Ne nestaje samo voda... Dođe mi da zaplačem'

Vidjeli ste ove brojeve. Iznenađuju li vas?

Pa ne, iskreno, zato što je potražnja i ponuda takva da stvarno danas gosti imaju jako puno restorana za izabrati. Puno hotela, puno smještaja. Rast je konstantan, investira se jako puno i to sve skupa... To je ono što smo razgovarali prije mjesec dana. Ponuda je jako velika i percepcija je možda drugačija.

Baš sam htio reći – moja percepcija, barem što sam onako golim okom vidio, jest kao da su poluprazne terase.

Pa jesu, i moja isto. Ja sam isto prošao skoro čitav Jadran ovo ljeto i moja je percepcija da ima dosta manje gostiju, ali evo, podaci Porezne govore da se ipak inkasiralo puno više.

Znači, što je onda problem? Što je taj paradoks? Prebogata ponuda, imamo previše restorana?

Otvorilo bi se sigurno jako puno ugostiteljskih objekata na moru koji su upitne kvalitete. Ja bih rekao da ih je iz godine u godinu sve više i više. Prođete bilo kojom šetnicom bilo kojeg grada, jednostavno jako puno toga se otvorilo i samim tim razvodnilo se sve skupa. Oni lokali koji su zadnjih desetak godina bili krcati sada više nisu krcati jer jednostavno ima više ponude.

Jesmo li preskupi? Vječno pitanje.

Pa, zavisi. Moja osobna filozofija je da sedmi i osmi mjesec ne smijemo biti jeftini. Zašto? Zato što imamo ogromnu potražnju i zato što je Jadran atraktivna lokacija i dalje. Samim tim, ja bih iskreno držao te cijene cijeli sedmi i osmi mjesec, ali bih bio daleko jeftiniji u predsezoni i posezoni.

PROFESOR OTKRIO DETALJE /

Je li ovo stvarno rješenje za nesnosne probleme? Koštat će 250 milijuna eura, gradnja kreće iduće godine

Vidjeli smo puno primjera ovo ljeto kad netko ode u Grčku i onda pokaže cijenu nekog jela: Gle, koliko sam ovo manje platio u Grčkoj nego što košta u nekom prosječnom restoranu u Hrvatskoj.

Ima i kod nas jako puno takvih lokala koji nisu ni prvi ni drugi red do mora, nego jedu domaći, s ogromnim, obilnim porcijama. Evo, ja sam bio na Lastovu. Vi možete na Lastovu, otoku skoro pa najudaljenijem u Hrvatskoj, pojesti pizzu za deset eura koja je ogromna, veća nego u Zagrebu.

Tako da, s te strane, ima svega kod nas. Imamo objekte gdje se hrane lokalci, a imamo objekte koje su turistički, ajmo reći, prvi udarni lokali. I onda onaj koji je lijen i koji nas želi malo prošetati i skupo platiti. Svi dobiju cjenik na startu. Svi vide na meniju točno koje su cijene i onda kasnije svi objavljuju nešto što su skupo platili.

Postoji i ona teorija da su u Grčkoj i Španjolskoj jeftiniji radnici, da je jeftinija radna snaga jer tamo dulje traje sezona, pa ti možeš konobara tamo platiti 1700 eura neto, a ovdje ga moraš platiti dvije i pol tisuće jer je kratka sezona.

Mi imamo veliki problem sa sezonalnošću, gdje se nama u tih 45, realno, ajmo reći 60 dana sve slije i tu je maksimalno opterećenje. Definitivno je to nama najveći problem. Nitko se po tom pitanju nije bavio sustavno ničim već godinama, niti jedna vlada niti jedno ministarstvo.

Nitko nema tu da je razradio put gosta, da je riješio problematiku uopće zašto ljudi dolaze na Jadran. Pa zato što žele slobodu, zato što su na godišnjem odmoru. Mi kroz tu slobodu moramo jasno definirati slobodu od djeteta, tinejdžera, mladića, odraslog čovjeka pa do onog, ajmo reći, u mirovini.

Tako da, s te strane, svatko želi svoju slobodu i vidi slobodu na svoj način. Mi toga nemamo i mi nemamo strateški napravljen put gosta po tom pitanju niti na jedan način, a kamoli o tome da idemo mijenjati zakone. Mi to ne možemo s ovim principima napraviti s ovim vladama za idućih 50 godina.

IZLET TJEDNA /

Jezera koja su simbol dragulja Hrvatske: Pogled s vidikovaca impresivan je doživljaj

Aperol je ovo ljeto nova kuglica sladoleda. Imali smo istraživanje IT stručnjaka Ivana Ivankovića koji kaže da se gosti kod nas najviše žale na cijenu Aperola.

S pravom. Ja sam lani u Korčuli platio Aperol 17 eura u jednom lokalu neposredno uz katedralu.

Je li bio finiji nego inače?

Nije bio finiji i to je bezobrazno skupo. Ali sjedio sam ispred katedrale u srcu Korčule. To sam platio. Nisam platio Aperol, nego sam platio taj dio koji sam tamo doživio.

Zašto je ta razlika u cijeni?

Imamo i Aperole za pet eura u lokalnom kafiću i imamo Aperole za 17 eura na najboljoj mogućoj lokaciji. Ja smatram da tko preživi, tko uspijeva na taj način raditi – super, i to je moj kolega. I ja sam ponosan na to da imam takve kolege, uspješne, koji to mogu prodati za 17 eura. Ja osobno ne mogu.

E, sad još jedno pitanje koje je, prema toj analizi, delikatno možda za vas. Dakle, istraživanje kaže da su Grci puno ljubazniji od nas pri posluživanju.

Pa ja vjerujem da jesu. Nisam bio, iskreno, u Grčkoj, ali po svim dosadašnjim iskustvima prijatelja koji su bili tamo, svi su rekli da su daleko gostoljubiviji. Bio sam u Turskoj. Turci su daleko, daleko gostoljubiviji konobari i imaju bolji pristup nego mi sami. Mi po tom pitanju ne možemo ni primirisati, recimo, Turcima, a vjerujem ni Grcima.

Zašto?

Pa jednostavno smatram da nemamo dovoljno dobre škole, da nemamo dovoljno dobar pristup. Da se malo ljudi želi s tim poslom baviti. Ja sam, kad sam bio u Nacionalnoj udruzi ugostitelja, prije nekih sedam godina radio anketu na 2200 zaposlenih. Samo 48 posto ih se vidi u tom poslu dulje od tri do pet godina, tako da s te strane puno njih u taj posao ulazi kao prolaznu točku i na taj način taj posao ne rade s ljubavlju.

Ja sada u svojoj 42. godini imam 25 godina staža u kuhinji i na rukovodećim pozicijama u ugostiteljstvu. Imam još 25 godina do mirovine, tako da s te strane smatram da sam tek praktički na počecima. A puno njih to gleda na način: Sad ću to biti godinu dana, idem dalje i to je to.