PRIČA KOJA GAĐA RAVNO U SRCE /

Odrezao čovjeku nogu da mu spasi život, Boban se odazvao i posebnom pozivu u Hrvatsku: 'Nije bilo teško'

Boban Trpkovski je vatrogasni instruktor te je devet dana u društvu 40-ak ronilaca čistio naše podmorje. Za Hrvatsku kaže da im je druga domovina, a ono što je vidio ispod površine ne ostavlja ravnodušnima

Katarina Dimitrijević Hrnjkaš

Dajte joj 100 metara ulice i u njoj će naći heroja ili skandal. Novinarstvo joj je strast, ne posao

Svi članci autora >

16.5.2026.

7:25

Net.hr

"Betonske ploče zgrade poslagane jedna na drugu kao vafli u napolitankama, ispod njih čovjek. I ti moraš do njega, razbiti ploče i da čovjek ostane živ..."

Lice našeg sugovornika promijenilo se, kratko je kimnuo glavom, naborao čelo i na trenutak zažmirio.

U tišini koja je trajala nekoliko sekundi osjetila se težina priče. Upoznali smo Bobana Trpkoskog, međunarodnog vatrogasnog instruktora iz Makedonije, za njegova posjeta Jadranu, gdje se priključio velikoj akciji čišćenja mora. Razgovarali smo s njim na otoku Molatu, iz čijeg su podmorja 40-ak ronialca u sklopu akcije "Ronilačka sreća: Podmorje bez smeća 2026" izvadili tone otpada, veliki dio još iz doba bivše države.

Boban na leđima nosi puno priča, sve odreda herojske. No on ih nosi mekano, ne hvali se, ali se osjeti u njegovu držanju, načinu kako hoda i kako priča s ljudima da je to duša koja ima priča dostojnih nekoliko života i više romana.

Pitali smo ga za najteže spašavanje u njegovu životu. "Svako je teško, ali možda je to bilo nakon potresa u Turskoj", govori nam.

Bilo je to 2023., glavni potres udario je magnitudom 7,8 po Richteru, nekoliko sati kasnije uslijedio je novi potres magnitude 7,5. Poginulo je 59.000 ljudi.

'Kao da je pala atomska bomba'

"Izgledalo je kao da je pala atomska bomba, bukvalno je srušen cijeli grad. Neke zgrade bile su toliko labave da su mogle kolabirati svakog trenutka", prepričava.

Odrezao čovjeku nogu da mu spasi život, Boban se odazvao i posebnom pozivu u Hrvatsku: 'Nije bilo teško'

I on je s kolegama ulazio u njih, trebalo je spašavati živote. Prizori koje je tamo vidio nisu bili dobri. "U jednoj zgradi bile su 72 žrtve. Prešli smo u drugu zgradu. Tamo ih je bilo 140", prepričava.

"Kako to izgleda?" pitali smo.

"Loše. Nije ti svejedno vidiš žrtve, to su bila djeca, mala djeca, bebe, odrasli ljudi, stariji... Svašta vidiš", kaže. Izvadio je oko 115 žrtava.

Koliko je bilo živih?

VELIKA AKCIJA /

Zaronili u raj, pronašli 'groblje': Jadran krije tajnu koju mnogi ne žele da itko izvadi iz mora

"Spasili smo, nažalost, samo jednu ženu i jednog malog psa", otvorio je oči i zastao. Bilo je jasno - vatrogascu je bitan svaki život, pa i život malog psa. "Kučeta", reći će ovaj Makedonac.

Jer život je život, ljudski je najveći, ali je srcu drago kad spasi i životinju.

U razgovoru nije popustio pred težinom emocija, ostao je pribran i rekao da je u njihovu poslu svaki život važan.

"Nije mi svejedno, ali uključiš mozak jer ti je to posao i moraš reagirati kako treba jer nečiji život ovisi o tvojoj reakciji. Onda bude lakše gledati takve stvari. Mi vatrogasci osjećamo puno toga. Opet, toliko sam žrtava vidio u životu, ali kad je moj otac umro... nisam mogao gledati od suza", iskreno će.

Kao iskusni vatrogasac kaže da je to posao u kojem se emocije moraju ostaviti kod kuće, "isključiti" suze i raditi ono za što su pozvani - spasiti.

Kao da je i time osjetio potrebu da dođe na naše more, da bude ruka pomoći u čišćenju uvala na Vrgadi, u Velom Ižu, na Molatu, u Salima, na Kornatima... Jer to vatrogasci moraju, baš kako je rekao - pomagati.

Prva intervencija i greška koju će pamtiti

Iza njega je 36 godina radnog staža, ali i danas se sjeća prvog radnog dana. Imao je 22 godine, otac je htio da postane policajac, već mu je bilo pripravljeno radno mjesto. Ali nije se pojavio na poslu, Boban je tada imao druge planove, već je znao da će za dva tjedna postati vatrogasac.

Sjeća se i prve intervencije.

"Bio je to veliki požar u velikoj tvornici. Krenuli smo na intervenciju i pozvali u pomoć još tri smjene. Do tad nisam bio na nekoj velikoj obuci i odjednom - doslovno sve što su mi kolege pričali - doživio sam. To mi je teško palo, skoro sam nastradao", govori.

Napravio je početničku grešku, bacio je vodu na prozor koji je bio zagrijan, raspao se i vratio mu se val topline,.

"Nisam imao gdje, malo sam polijevao vodu po sebi da se spasim, malo sam gasio. Čizme su mi se doslovno vulkanizirale od topline. Džonovi su mi ispali od temperature, bilo je strašno", govori i s lakoćom dobacuje: "Ali, takav nam je posao."

Iz radoznalosti tražimo još detalja, da nas uvuče u svijet vatrogasca, pitamo ima li možda spaljenih obrva na intervenciji ili nečeg sličnog?

Znalački nas je vratio na svoje mjesto: "Ne mogu se spaliti obrve, pokriven si zaštitnom opremom, maska je tu koja pokriva cijelo lice, tu je i podkapa, imaš aparat za disanje..."

Kaže, ponekad su to jako visoke temperature, od 800 do 900 stupnjeva, i dodaje da je vatrogastvo: "Bukvalno - nauka!"

Danas je međunarodni vatrogasni instruktor, kaže da se mnogi kolege suočavaju s anksioznošću, ali ne onako kako bi pomislili na prvu - da ih možda savladaju filmovi i emocije nakon intervencije, nego...

'IMAMO NEPISANO PRAVILO' /

Ovo je ekstremno: Pluća se stisnu kao naranča, a kada krene 'samba' - sekunde znače život

Strah vatrogasaca od nepoznatog

"Strah od nepoznatog. Sve znaš, isprobao si simulacije, znaš što treba napraviti. A onda dođeš pred vrata i ne znaš koji scenarij te čeka iza... Kad ne znaš što te čeka, pojavi se fobija", pojašnjava.

Ali jednom kad vatrogasac otvori vrata, kad skrene iza zida, kad vidi što se događa, nastupi sigurnost jer točno znaju što trebaju, tada krene onaj pozitivni adrenalin.

Je li bilo situacija kad je radio sve kako treba, sve po PS-u, pa došao doma, legao, odvrtio film: "Čovječe, ja sam ovo napravio?" Proradi li strah ili naknadni udar emocija, pitali smo.

"Kad spasiš čovjeka, nečijeg mačka, neko živo biće, onda je osjećaj sasvim drugačiji. Mi vatrogasci znamo se radovati i znamo biti tužni. Kao kad smo vidjeli scene u Turskoj", odgovara.

Više puta ponavlja da vatrogasci moraju slijediti standardne operativne procedure. Na prvu teško zvuči, ali kaže da je to bitno da bi sve pošlo u redu, da nitko dodatno ne bi stradao i da bi dali najveću šansu osobi u nevolji da preživi. Nema mjesta panici i za vatrogasce ništa nije teško.

Često su to vrlo ružne scene, teških priča je puno.

Odrezali čovjeku nogu da bi ga spasili

"Jednom smo čovjeku u prometnoj nesreći morali odrezati nogu. Zapravo, noga mu je visjela samo na komadiću kože, morali smo taj komad odsjeći. Spremili smo nogu i ponijeli su je u Skopje. Nakon osam ili devet mjeseci vidjeli smo se. Hodao je sa štapom, bio je na nozi koju smo mu morali odsjeći. Liječnici su spasili nogu", ponosno prepričava.

Istina, noga je nakon nesreće nekoliko centimetara kraća, ali je na njoj hodao...

"Ja mislim da su vatrogasci ljudi koji zaslužuju sve ono najbolje što se o nekome može reći. I da se rodim, opet bih to bio", ponosan je.

Vratio se nakratko i na želju oca da bude policajac. Prošao je sva testiranja, bila je to 1990. godina, otac je nervozno nazvao zašto ga nema: "Čuj, tata, ja neću biti policajac. Hoću biti vatrogasac, počet ću raditi 15. prosinca."

'Mi vatrogasci spašavamo ljude'

Zašto?

"Kad si policajac moraš ponekad i kažnjavati ljude. A mi vatrogasci samo spašavamo ljude..."

U njegovoj postrojbi u Tetovu u Makedoniji godišnje odrade i 1300 intervencija, to je oko 4 na dan. Sada je vatrogasni zapovjednik, instruktor, ali na najteže intervencije i sam se diže.

Što kaže svakoj novoj generaciji heroja na prvi dan?

"Da su odabrali najplemenitiji i najbolji posao te da trebaju biti ponosni što su vatrogasci. Ako nekome spasimo kuću, spasili smo mu život jer je on cijeli život gradio tu kuću. Zamislite da je odjednom nema? Zato je to za mene najplemenitiji posao."

Uz herojstvo, ima i puno smijeha.

Digli desetke vatrogasaca zbog crnog mačka

Pa priča: "Spašavali smo crnog mačka sa zelenim očima. Išao nam je iz ruke u ruku, a onda smo ga izgubili. Bukvalno je preko jednog konopca za veš prešao s jedne na drugu zgradu."

Proradili su pozivi, nizale su se naredbe: "Hajde, popnite se na drugu zgradu i nađite mačka!"

Bio je to vrijedan mačak, cijena mu je bila oko 30 tisuća maraka.

Crni mačak postao je hit u gradu, zbog njega je 50-ak vatrogasaca jurilo na sve strane, digli su 15-ak vatrogasnih vozila, hidraulične ljestve.

A mačak?

"Igrao se s nama! Našli smo ga kasno u noći, doslovno nas je sve podigao na noge!", smije se.

Kako smo upoznali Bobana?

Ovaj vatrogasni zapovjednik golema srca došao je na poziv prijatelja iz Ekološko roniteljskog kluba Leut iz Blaca. Početkom svibnja organizirala se velika akcija čišćenja Jadrana. U deset dana, obilazili su manje naseljene otoke i čistili podmorje.

Stigli su i ronioci iz kluba Oceanus Zagreb, Periska iz Ploča, iz kluba Murter Kornati te on sa svojim prijateljima iz makedonskog kluba PENA.

Iz Makedonije stigli na eko akciju na Jadranu

Cilj je i ovog puta bio plemenit: Zaroniti u dubine Jadrana i iznijeti na površinu otpad koji su drugi ljudi, malo manje heroji, jednostavno bacili preko palube i mula.

"Naš klub PENA je jedini u Makedoniji koji jei u Ronilačkom savezu Hrvatske. Preko naših prijatelja iz Hrvatske, dolazimo svake godine i odradimo između 10 i 15 ekoloških akcija", govori nam.

Uz njega su bili i Darko Jovanovski, predsjednik makedonskog ronilačkog kluba PENA, potom Ivica Stojanovski, pripadnik specijalne policije, Rista Spaseki, ugostitelj, te Vladimir Sterjoski koji inače radi na putarini.

Sve do reda ronioci i veliki prijatelji hrvatskog Jadrana i ekolozi. Nije im teško voziti i 14 sati, unatoč gužvama na cesti, čekanjima, dugoj vožnji.

"Ma što bi mi bilo teško kad dolazim vidjeti prijatelje u Hrvatskoj, da se podružimo i da napravimo neki humani posao?!", viknuo je Boban, ali je primijetio i ovo: "Nisam znao da je Crna Gora velika kao Njemačka pa smo vozili cijeli dan kroz nju". Uvijek spreman za šalu i baš takav se uklopio sjajno na palubu broda Tuna na kojem ima mjesta samo za ljude dobre volje, velika srca i osjećaja da je važno to što rade - izranjanje otpada iz podmorja.

'Kad sam prvi put ronio u Jadranu, bilo je strašno...'

A kako Jadran izgleda tamo dolje?

"Prvi put sam došao prije pet godina bilo je strašno. Bili smo u dubrovačkoj regiji, u uvali u koju su struje nosile boce iz Albanije, vidio sam to po etiketama. Nas 70-80 ronilaca, u sat i pol ronjenja izvadili smo 17 tona boca!", šokirao nas je.

Ali primjećuje da je otada Jadran sve čišći.

"Ne znam zašto. Možda su to naše akcije. Pa i ova na koju smo stigli. Hrvatska nam je kao druga mater", govori ovaj zaljubljenik u Jadran.

A gdje Makedonci vježbaju ronjenje?

Tamo je njihov prekrasni Ohrid, za koji kaže da ima manje otpada nego naše more.

"No ima puno rijeka koje se u njega ulijevaju i one nose plastične flaše i sve što nije dobro. Čak smo u jednoj regiji na rijeke postavili mreže koje hvataju otpad prije nego dođe u Ohrid", govori nam.

I nije lako izranjati otpad, riječ je o gumama, velikim kontejnerima.

'Otpad pred sezonu bacaju u more'

Boban svjedoči da se na Jadranu susretao s time da mještani kažu da nema komunalnog poduzeća koje bi skupljalo otpad pa ga onda bacaju u more pred sezonu kako bi počistili razglednicu za turiste.

"Ja bih apelirao na vlasti da to bolje organiziraju, da se ne dogodi da se otpad cijelo ljeto ili sezonu ne skupi. Onda dolaze turisti, gledaju svašta", govori nam.

Zašto tolika volja da dođe iz Makedonije u Hrvatsku?

"Kako bismo podsjetili ljude da ne bacaju smeće u more. Na primjer, građevinski otpad - netko ruši staru kuću i baci sve u more jer se ne vidi. Ispod vode je sve ravno, ne vidi se, sakrili su. Ali to nije dobro jer je podmorje puno željeza, keramičkih pločica. Što ako netko stane na oštre rubove, sasiječe se. To je strašno", primjećuje.

Kornati kao lekcija i u Makedoniji

U društvu 40-ak ostalih ronilaca ciljano su posjetili i Kornate te su obišli mjesto stradanja hrvatskih vatrogasaca. Zbog oseke nisu mogli pristati, nego su prošli kraj mjesta na kojem su postavljeni križevi na mjestu velike kornatske tragedije.

Od Bobana doznajemo da i u Makedoniji mlade vatrogasce uče slučaju s Kornata kao primjer da ne treba podcijeniti nijednu situaciju i da je uvijek najvažnije procjena rizika, prvo za same vatrogasce.

Očistili podmorje Kornata

Uz pijetet koji su odali svojim palim kolegama, ronioci su i na Kornatima zasukali rukave. Ronili su u uvali Vruje s vanjske strane Kornata.

Tamo je bura doslovno zgurala velike kontejnere s otpadom u more. U jednom je i dalje bio otpad, drugi je već more ispraznilo. Od organizatora ekološke akcije, Dražena Ivankovića iz Ekološko roniteljskog kluba Leut doznajemo da komunalac nije pokupio otpad iz kontejnera na tom mjestu još od kraja prošle turističke sezone, a nova je već krenula...

Iako je ova priča o heroju koji je deset dana proveo na palubi broda Tune i neumorno zaranjao te čistio Jadran, to se možda nije dogodilo slučajno. Nije on jedini, ima tu više nego jedan heroj jer među 40-ak ronilaca naoružanih najvećim osmjesima i dobrom voljom ima ljudi koji su stvarne veličine.

Pa i vatrogasac Mate Rogulja iz Trogira koji je jednom skočio u more i iz tonućeg automobila spasio čovjeka. Za svoje herojstvo uskoro će dobiti i državnu nagradu.

No među ovim ljudima vrijednim da im se skine kapa dolje su i veterani Domovinskog rata, potom pripadnici specijalne policije iz Hrvatske i Makedonije, ima tu i sportašica, znanstvenica, sve redom ljudi koji osjećaju zašto moraju zaranjati - da bi Jadranu vratili dostojanstvo i pokazali primjerom da trebamo biti bolji prema našem moru.

Ali u deset dana što su proveli u akciji nagledali su se svega, a najgore je bilo u mjestu Sali na Dugom otoku, o čemu ćitajte u idućem nastavku.

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.