Guilermo je doselio u Zagreb: 'Pradjed i prabaka bili su Hrvati. Vjenčali su se u Čileu 1908.'

Dok prema podacima Državnog zavoda za statistiku brojni Hrvati posljednjih desetljeća život grade izvan granica domovine, sve je više potomaka hrvatskih iseljenika koji se vraćaju u Hrvatsku. Želja za upoznavanjem vlastitih korijena, učenjem jezika i povezivanjem s obiteljskom prošlošću dovodi ih u zemlju o kojoj su godinama slušali kroz priče svojih roditelja, baka i djedova. Jedan od njih je i Guillermo Andrés Fonseca Kuvacic (28), Čileanac čiji su pradjed i prabaka prije više od stoljeća napustili Dalmaciju i sreću potražili na drugom kraju svijeta. 

Inženjer fizike Guilermo, koji se profesionalno bavi podatkovnom znanošću, prije dvije godine se sa suprugom preselio u Zagreb kako bi upoznao zemlju svojih predaka, te naučio hrvatski jezik i priznaje kako je zadovoljan kvalitetom života ovdje.

Guillermo Andrés Fonseca Kuvacic za Net.hr je ispričao svoju obiteljsku priču, zašto se odlučio preseliti u Hrvatsku te kako se ovdje snašao.

Foto: Privatna arhiva

Hrvatski korijeni

Iako je rođen i odrastao na jugu Čilea, Guillermo nikada nije izgubio vezu s Hrvatskom. Tijekom istraživanja obiteljske povijesti otkrio je niz zanimljivih detalja, ali i neka pitanja na koja još uvijek traži odgovore.

"Moj pradjed Andria Kuvačić i prabaka Ana Vukasović bili su Hrvati. On je bio iz Gata, a ona iz Kučića. Rođeni su još u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, a ja i danas čuvam pradjedovu putovnicu. Vrlo je stara i predstavlja važan dio obiteljske povijesti", započinje i objašnjava kako su se njegovi pradjed i prabaka upoznali u Porveniru u Čileu. U Dalmaciji su u to vrijeme bili teški životni uvjeti, a dodatni problem bila je, kako kaže, filoksera, bolest vinove loze koja je uništila velik dio dalmatinskih vinograda.

"Zato su mnogi ljudi odlučili potražiti bolji život u Južnoj Americi. Pradjed i prabaka vjenčali su se 1908. godine, a prema dostupnim zapisima njihovo je vjenčanje bilo prvo zabilježeno vjenčanje u Porveniru", dodaje.

POVRATAK OČEVIM KORIJENIMA /

Matea je iz Kanade doselila u Sisak: 'Sve te male stvari čine veliku razliku'

Guilermo ističe da o pradjedu zna gotovo sve, dok o prabaki još uvijek pokušava saznati više. Ono što mu je bilo posebno zanimljivo je bilo to da je na Croaticumu upoznao jednog Čileanca s prezimenom Vukasović iz Punta Arenasa.

"Oboje smo se zapitali jesmo li možda rođaci. Prošle godine otputovao sam u Čile kako bih razgovarao sa sestrom mojega djeda i prikupio više podataka o obiteljskoj povijesti. Na kraju smo zaključili da je naša moguća poveznica zapravo Hrvatska, a ne Čile. Zato jednog dana planiram otići u Kučiće i istražiti jesmo li doista u rodu", napominje.

"Moj djed Federico Kuvacic Vukasovic posjetio je Hrvatsku prije 46 godina i tada upoznao rodbinu u Omišu. Majka je učinila isto prije 16 godina, a ja sam rođake posjetio 2022. godine. Tijekom tog putovanja obišao sam gotovo cijelu hrvatsku obalu, od Pule do Dubrovnika. Posjetio sam i Osijek, Vukovar, Karlovac, Jastrebarsko i Samobor. Posebno volim samoborske kremšnite. Zanimljivo je da, unatoč svemu, još uvijek nisam posjetio hrvatske otoke", komentira ovaj Čileanac hrvatskih korijena.

Foto: Privatna arhiva

Preseljenje u Zagreb

Inženjer fizike Guilermo u Zagrebu živi sa suprugom dvije godine. Radi na daljinu i fokusiran je na učenje hrvatskog jezika. "Što se tiče zaposlenja u Hrvatskoj, zasad za moju struku nema puno prilika. Hrvatsko gospodarstvo uvelike se oslanja na turizam pa mi se ponekad čini da je teško pronaći posao u kojem bih mogao u potpunosti iskoristiti svoje stručno znanje. Trenutačno živim u unajmljenom stanu na Trešnjevci. U budućnosti bih volio kupiti vlastiti stan ako pronađem dobar posao. Međutim, iskreno, budućnost je danas prilično nepredvidljiva pa o tome još ne razmišljam previše", pojašnjava.

Ono što mnoge najviše zanima su razlozi dolaska u Hrvatsku, bilo stranaca, bilo povratnika, a Guilermo priznaje: "Odluku o preseljenju donio sam nakon završetka studija. U to vrijeme moja je supruga željela upisati doktorski studij u Italiji, a majka mi je predložila da iskoristim priliku i odem u Europu, naučim hrvatski jezik i upoznam zemlju svojih predaka. Brzo sam saznao da postoje dobre stipendije za učenje hrvatskog jezika namijenjene Hrvatima izvan domovine. Supruga i ja prijavili smo se gotovo u isto vrijeme – ona za doktorski studij, a ja za stipendiju. Nakon dosta iščekivanja, stigle su dobre vijesti. Supruga je primljena na doktorski studij, a ja sam dobio stipendiju. Tako je počela naša europska avantura."

"U Zagreb sam stigao u rujnu 2023. godine, a supruga je bila sa mnom do prosinca iste godine. Nakon toga, sve do lipnja 2025., živjeli smo na relaciji Zagreb – Napulj i održavali vezu na daljinu. Ja sam putovao u Italiju, a ona je dolazila u Hrvatsku kad god je to bilo moguće. Početak nije bio jednostavan jer je trebalo dosta vremena da dobijem osobnu iskaznicu. Nakon što sam dobio hrvatsko državljanstvo, putovanja su postala znatno lakša. Ipak, ni danas nisu sasvim jednostavna jer izravni letovi između Zagreba i Napulja uglavnom postoje samo tijekom ljetne sezone", tvrdi.

Foto: Privatna arhiva

Kvaliteta života u Hrvatskoj

Guilermo ističe kako je zadovoljan životom u Hrvatskoj: "Sviđa mi se način života, kultura ispijanja kave i činjenica da ljudi imaju više vremena za druženje. Ovdje je život opušteniji i uravnoteženiji."

Svaki radni dan ide na Filozofski fakultet, gdje na Croaticumu gotovo tri sata dnevno uči hrvatski jezik. Za nastavu kaže da je vrlo intenzivna, ali smatra da je upravo zato vrlo učinkovita. Guilermo je trenutačno na razini B1.

"Mnogi Hrvati kažu da su padeži najteži dio jezika, ali meni se ne čine toliko kompliciranima. Kada jednom shvatite logiku njihova funkcioniranja, mogu se naučiti. Veći izazov predstavljaju mi glagoli. Nije uvijek lako pogoditi koji je glagol svršeni, a koji nesvršeni. Također nije jednostavno izvesti svršeni oblik iz nesvršenoga, kao što su primjeri 'pisati' i 'napisati' ili 'pjevati' i 'otpjevati'. Na fakultetu učim standardni hrvatski jezik. Ne učimo kajkavsko ni čakavsko narječje, a ni zagrebački govor. Tako, primjerice, ne učimo kako funkcionira riječ 'bum', a oblik 'budem' koristimo uglavnom u futuru drugom. Kada razgovaram s ljudima, oni mene uglavnom razumiju, ali ja često ne razumijem njih", napominje.

ŽIVI OVDJE 21 GODINU /

Sirijac Nader u Hrvatskoj je pronašao ljubav i mir: 'Čini se da moja obitelj ima neobičnu sreću'

Guilermo je većinu života proveo na jugu Čilea, u gradu Temuco, a zbog supruge i njezine karijere živio je i u Urugvaju te u Napulju.

"Posebno su mi zanimljive razlike u godišnjim dobima. Dok se u Hrvatskoj Božić slavi usred zime, u Čileu je tada ljeto. Kod nas nije neobično jesti lubenicu na plaži za Božić, noseći sunčane naočale. Ljudi koji se odijevaju kao Djed Božićnjak često završe potpuno mokri zbog znoja. U Hrvatskoj je drukčije, osobito u Zagrebu. Ovdje se vrlo jasno vidi kako se priroda mijenja kroz godišnja doba. U Temucu je, primjerice, mnogo teže primijetiti kada završava jesen, a počinje zima jer razlike nisu toliko izražene. Ipak, Temuco i Zagreb imaju i mnogo sličnosti – u oba grada zna biti vrlo hladno i kišovito", uspoređuje Čileanac.

Foto: Privatna arhiva

Sigurna zemlja za obitelji

Ovaj inženjer kaže da je Čile nesigurnija zemlja od Hrvatske te da se posljednjih godina ta razlika još više primijeti. Unatoč tome ističe da je na jugu zemlje, odakle dolazi, situacija i dalje mirnija nego u velikim gradovima.

"U Hrvatskoj se osjećam vrlo sigurno. Zapravo, sigurnije se osjećam u Zagrebu nego u Napulju, gdje sam neko vrijeme živio, ali i sigurnije nego u nekim europskim gradovima koje sam posjetio kao turist, poput Madrida ili Budimpešte", navodi.

Kako vrijeme prolazi, priznaje da mu sve više nedostaju Čile i njegovi najbliži: "Nedostaju mi obitelj, prijatelji i mjesta uz koja sam odrastao. Ipak, u Hrvatskoj se osjećam vrlo dobro i ovdje sam pronašao drugi dom."

Troškovi života u Hrvatskoj

Iako mnogi pretpostavljaju da je život u Južnoj Americi znatno jeftiniji nego u Hrvatskoj, Guillermo kaže da razlike nisu toliko velike kako se često misli.

"Rekao bih da su troškovi života u Hrvatskoj i Čileu prilično slični. Najveća je razlika u stanarinama, koje su više u Hrvatskoj. S druge strane, mnoge druge stvari, poput hrane, restorana, tržnica i posebno javnog prijevoza, skuplje su u Čileu", dodaje.

Jedna od stvari koju posebno ističe je javni prijevoz, za koji smatra da je među većim prednostima života u hrvatskoj metropoli.

"U Zagrebu su tramvaji i autobusi vrlo pristupačni i to mi se jako sviđa. Gotovo uvijek koristim javni prijevoz. Sustav je znatno drukčiji nego u Čileu. U Zagrebu tramvaji voze često, a karta vrijedi određeno vrijeme pa se može presjedati. U Čileu se svaka vožnja plaća zasebno. Ako tijekom putovanja koristite tri autobusa, morate kupiti tri karte. Zato mi je zagrebački sustav praktičniji i povoljniji", priznaje.

Dojam hrvatske kuhinje

Guilermo naglašava da je zaljubljenik u hrvatsku kuhinju, a osim domaćih jela najviše voli jesti palačinke koje se, kako kaže, u Čileu često pripremaju, kao i u Hrvatskoj. 

"Posebno me iznenadio soparnik. Majka ga je pripremala cijeli moj život, ali nisam znao da se tako zove niti da je riječ o tradicionalnom hrvatskom jelu. Bio sam uvjeren da je to čileanski specijalitet. Kad sam stigao u Hrvatsku, jedan me taksist pitao jesam li probao soparnik. Kad sam ga ugledao, ostao sam potpuno iznenađen. Nisam mogao vjerovati da sam cijeli život jeo hrvatsko jelo, a da to nisam znao. Osim toga, volim gulaš, sarmu i štrukle, posebno one s višnjama. Oduševljava me i kultura pekarnica, a lisnato tijesto s višnjama obožavam", iskreno priznaje.

Sličnosti i razlike Hrvata i Čileanaca

Iako ih dijele tisuće kilometara, Guillermo smatra da Čileanci i Hrvati imaju mnogo više sličnosti nego što bi se na prvi pogled moglo pomisliti. Osim geografskih obilježja poput duge obale i planinskih lanaca, ističe da obje zemlje dijele i snažnu katoličku tradiciju te iskustvo teških povijesnih razdoblja. Posebno navodi hrvatske kulturne klubove u Čileu, koji i danas čuvaju običaje, pjesme i plesove svojih predaka.

RADI NA MREŽNICI /

Čileanac Bastian vratio se u zemlju svojih predaka: 'Zahvalan sam što imam hrvatske korijene'

Ipak, primjećuje i razlike u mentalitetu i načinu svakodnevne komunikacije između dviju zemalja: "S druge strane, postoje i razlike. Čileanci su uglavnom neformalniji i češće koriste humor u svakodnevnoj komunikaciji. Također, kod nas je uobičajeno više fizičkog kontakta, poput zagrljaja ili pozdrava poljupcem u obraz. U Hrvatskoj su takve stvari nešto suzdržanije i formalnije, premda sve ovisi o situaciji i ljudima. Mislim da bi Hrvati trebali manje pušiti, osobito u zatvorenim prostorima ili u blizini drugih ljudi. S druge strane, Čileanci bi mogli puno naučiti od Hrvata kada je riječ o sigurnosti, uređenosti javnih prostora, parkovima i općenito mirnijem načinu života."

Iako ne zna koliko točno Čileanaca danas živi u Hrvatskoj, tijekom boravka u Zagrebu upoznao je svoje sunarodnjake. "Ne znam točan broj, ali upoznao sam nekoliko Čileanaca koji žive u Hrvatskoj. Neki od njih su kolege na Croaticumu. Osim toga, imam i jednog rođaka koji živi u Splitu."

Nakon dvije godine života u Hrvatskoj, Guillermo kaže da se ovdje već uvelike osjeća kao kod kuće i zaključuje: "Hrvatsku preporučujem svima – prijateljima, rodbini i poznanicima. Volio bih da moja majka dođe i provede neko vrijeme na hrvatskoj obali."

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

ZA NET.HR /

Kineskinja Rebecca o životu s Hrvatom: 'Zajedno kuhamo i obavljamo kućanske poslove’