Francuz doselio u Zagreb pa otkrio što ga je iznenadilo: 'Moram nešto priznati'

Međunarodno iskustvo, novi posao i život u drugoj državi cilj su sve većeg broja mladih Europljana. Takav je put odabrao i Joseph Dupont, 27-godišnjak koji je iz francuske prijestolnice prije sedam mjeseci preselio u Zagreb. Iako Hrvatsku prije toga nikada nije posjetio, danas kaže da mu je upravo ta odluka promijenila život.

Umjesto pariške vreve dočekali su ga mirniji tempo života, sigurniji grad i kultura koja ga je, kako kaže, osvojila već u prvim mjesecima boravka. Po struci je IT menadžer, no njegov život ne vrti se samo oko posla. Veliku važnost pridaje glazbi i boravku u prirodi – i dalje svira bas u francuskom indie-rock bendu, a slobodno vrijeme u Zagrebu koristi za istraživanje grada i njegove okolice.

Joseph Dupont je za Net.hr ispričao zašto se odlučio preseliti u Hrvatsku, kako se ovdje snašao, što ga je iznenadilo, a usporedio je francuske i hrvatske kroasane kao i kruh.

Foto: Pola Križevac

Preseljenje iz Pariza u Zagreb

"Prije sedam mjeseci napravio sam jednu vrlo tipičnu francusku stvar – spakirao sam cijeli svoj život u dva kofera, ostavio stres Pariza iza sebe i preselio se u Zagreb, gdje radim kao IT menadžer za jednu od vodećih francuskih kompanija u kozmetičkoj industriji", započinje Joseph.

Iako prije dolaska u Hrvatsku u prosincu 2025. godine nikada nije posjetio našu zemlju, Joseph priznaje da mu je to bila najbolja prilika za novi početak. Po dolasku u Zagreb prvo je nekoliko tjedana živio u zajedničkom stanu kako bi upoznao grad i stekao prve dojmove, a zatim je svoj novi dom pronašao u četvrti Peščenica.

"Kad sam stigao, novi kolege ispričali su mi jednu šaljivu priču: 'Svaki Francuz koji dođe u Hrvatsku na kraju se oženi Hrvaticom i više nikad ne ode.' Sedam mjeseci kasnije još uvijek sam samac, ali potpuno razumijem zašto ljudi više nikada ne požele otići odavde", dodaje.

Gostoljubivost Hrvata i hrvatski jezik

Budući da je u Hrvatsku došao zbog posla, prvi ljudi koje je upoznao bili su njegovi kolege. Oni su mu pomogli u prilagodbi, a kako je vrijeme prolazilo upoznao je i brojne Hrvate koji su ga, kako kaže, srdačno prihvatili.

"Moji kolege bili su izvrsni i od samog početka dali su mi dovoljno vremena da se priviknem na novu sredinu. Radna atmosfera je ovdje manje stresna nego u Francuskoj, što mi je uvelike olakšalo prilagodbu. Svi su bili vrlo ljubazni prema meni. Primijetio sam da je ovdje dio kulture druženje uz dobru hranu i kavu", prisjeća se Joseph.

SA SUPRUGOM U ZAGREBU /

Iz Japana doselila u Hrvatsku i to zbog Cro Copa: 'Jedno bismo trebali naučiti od vas'

Dolazak u novu zemlju za ovog Francuza nije značio samo promjenu posla i adrese. Želio je upoznati Zagreb izvan svakodnevnih obveza, upoznati nove ljude i kroz druženja otkriti način života u Hrvatskoj.

"Iznenadilo me i to što se još uvijek može pušiti u mnogim zatvorenim prostorima te da ima više mjesta na kojima je pušenje dopušteno nego onih u kojima nije. Čini mi se da je pušenje i dalje važan dio svakodnevice. Ljudi dosta puše, a i cijene cigareta znatno su niže nego u Parizu. Ondje kutija cigareta stoji oko 13 eura, dok je ovdje oko 5 eura", kaže Joseph.

Jedan od izazova s kojima se susreo bio je i hrvatski jezik. Pokušao ga je naučiti, ali priznaje da mu to nije bilo jednostavno.

"Budimo iskreni – hrvatski je za jednog Francuza poprilično težak jezik za savladati. Toliko se razlikuje od francuskog da je često nemoguće samo po zvuku zaključiti značenje neke riječi. Danas se već mogu snaći u jednostavnim situacijama i naručiti piće, ali kada razgovor postane duži, samo se nasmiješim i kažem svoju omiljenu rečenicu: 'Govorite li engleski?", priznaje.

Foto: Pola Križevac

Troškovi života u Hrvatskoj

Osim razlika u kulturi i načinu života, primijetio je i razlike u svakodnevnim troškovima. Po dolasku u Hrvatsku iznenadilo ga je da cijene nekih proizvoda nisu toliko niže nego što je očekivao, a posebno su ga začudile cijene namirnica.

"Meso i povrće prilično su povoljniji nego u Francuskoj, ali gotovo svi ostali proizvodi, osobito uvozni, vrlo su skupi. Cijene su otprilike 90 posto francuskih cijena, tako da život ovdje nije toliko jeftin koliko sam očekivao. Posebno se to osjeti u Zagrebu, gdje živi puno ljudi pa su cijene više. Ni restorani nisu osobito jeftini. Naravno, uvijek možete pronaći neko povoljnije mjesto, ali u samom središtu Zagreba većina restorana prilično je skupa ili imaju cijene koje su za jednog Parižanina sasvim uobičajene. Zato me iznenadilo što su plaće u Hrvatskoj znatno niže nego u Francuskoj, dok su troškovi života, u odnosu na primanja, prilično visoki", napominje. 

Usporedio je i jednu od najvažnijih životnih stavki – troškove stanovanja. Upravo je na tom području, kaže, razlika između Zagreba i Pariza posebno vidljiva.

"Što se tiče najma stanova, Zagreb je ipak osjetno povoljniji. Pariz je jedan od najskupljih glavnih gradova za život. Primjerice, za stan od 50 četvornih metara u Parizu mjesečno ćete platiti oko 1300 eura, dok ćete u Zagrebu za sličan stan izdvojiti otprilike između 700 i 800 eura. Najam je, dakle, ipak znatno jeftiniji nego u Parizu", objašnjava.

Hrvatska gastronomija i navike

Svaka zemlja najbolje se upoznaje kroz ljude, običaje, ali i okuse. Iako je u Hrvatskoj otkrio brojna nova jela koja su ga osvojila, ipak mu nedostaju neki dobro poznati okusi iz domovine.

"Naravno, biti Francuz u Zagrebu znači i priviknuti se na neke razlike. Moram nešto priznati – jako mi nedostaju francuske pekarnice. Kruh ovdje jednostavno nije isti! No Hrvatska mi je vrlo brzo izliječila nostalgiju hranom. Potpuno sam se navukao na jela s roštilja poput ćevapa, obožavam sarmu, a nedavno sam se zaljubio i u štrukle. Ta topla, zapečena pita sa sirom pravo je malo savršenstvo, osobito tijekom hladnijih mjeseci", komentira.

Zatim se osvrnuo i na pića, a priznao je i da je prihvatio neke navike Hrvata. "A tu je i rakija. U Francuskoj kažemo da čaša crnog vina na dan drži liječnika podalje. Ovdje je rakija lijek za sve! Posebno sam zavolio medicu i pelinkovac. No lokalna kultura osvojila me i na druge načine. Prije nego što sam se doselio, gotovo da nisam pušio niti pio kavu. Nakon samo nekoliko tjedana provedenih na prekrasnim, uvijek punim zagrebačkim terasama, uhvatio sam se kako pušim tri puta više i pijem kavu u svakoj mogućoj prilici samo da živim poput lokalaca. A sada? Pokušavam prestati!", kaže kroz smijeh.

Foto: Pola Križevac

Kvaliteta života u Hrvatskoj

Nakon života u jednoj od najvećih i najužurbanijih europskih metropola, Zagreb mu je donio potpuno drukčiji ritam svakodnevice. Upravo su ga razlike između dva grada najviše iznenadile kada je riječ o prostoru, miru i kvaliteti života.

"S obzirom na to da dolazim iz Pariza, prvi šok nije bio samo to što je Zagreb siguran grad – što zaista jest i što jako cijenim kada se kasno navečer vraćam kući – nego prije svega nevjerojatan osjećaj prostora i mira. Pariz je prekrasan grad, ali na gotovo istoj površini ima četiri puta više stanovnika nego Zagreb. U Parizu ste stalno okruženi ljudima, stalno ste u žurbi i osjećate se kao da nemate dovoljno prostora. Ovdje jednostavno možete disati. Taj svakodnevni osjećaj mira i prostora za mene je najveći luksuz", navodi.

ŽIVOT U ZAGREBU /

Portugalku je sudbina spojila s Hrvatom: 'Nismo ni mjesec dana izlazili, već me doveo u Hrvatsku'

Joseph kaže kako je ono što mu se najviše sviđa zapravo kvaliteta života. Preselio se iz Pariza u Zagreb i promijenio kompletno okruženje.

"Ovdje je život puno manje stresan, priroda je puno bliže, ima više prostora i sve djeluje mirnije. Primjerice, na gotovo jednako velikom području Zagreb ima četiri puta manje stanovnika nego Pariz. To potpuno mijenja svakodnevni život. Manje je ljudi, manje stresa i čini se kao da vrijeme sporije prolazi. Također, ima puno manje krađa. Za žene nije opasno da same hodaju gradom noću. To je nešto što često čujem od ljudi – Zagreb je vrlo siguran grad. Mislim da je upravo taj osjećaj sigurnosti jedan od najvažnijih elemenata kvalitete života. Kada bez velikog straha možete pustiti djecu da se nakon škole sama vrate kući ili odu van, osjećate se mnogo opuštenije. Naravno, zbog velikog broja automobila ipak treba biti oprezan kada djeca sama prelaze cestu ili se kreću gradom. Sviđa mi se i klima. Ono što me posebno iznenadilo jest da u Zagrebu gotovo uvijek možete vidjeti nebo. U Parizu je potpuno drukčije. Zgrade su više i puno bliže jedna drugoj pa se zna dogoditi da dan ili dva uopće ne vidite plavo nebo", pojašnjava.

Provođenje slobodnog vremena

Kada završe poslovne obveze, Joseph vrijeme posvećuje svojim najvećim strastima. "Možete me sresti kako planinarim na Sljemenu, vježbam street workout u parkovima ili plešem u najboljim zagrebačkim klubovima. Posebno mi se sviđa ta underground scena. Glazba je važan dio mog života. Još uvijek sviram bas gitaru u francuskom indie-rock bendu The Kitsch. Kako bih svoju strast nastavio i u Hrvatskoj, počeo sam svirati s lokalnim glazbenicima, a ovog ljeta planiram posjetiti nekoliko glazbenih festivala", kaže.

POVRATAK KORIJENIMA /

Ignacio iz Argentine doselio u Zadar: 'Povezao sam kockice obiteljske priče koja se generacijama izgubila'

Iako je u Hrvatskoj gotovo godinu dana, Joseph je tek počeo otkrivati sve što naša zemlja nudi: "Posjetio sam Rovinj, Rijeku, Zadar i Plitvička jezera, ali kako planiram živjeti ovdje barem još dvije ili tri godine, više mi odgovara sporiji način putovanja. Želim doista doživjeti svaki grad koji posjetim. Jedino što mi je još uvijek pomalo neobično, gledano iz pariške perspektive, jest koliko su automobili važan dio svakodnevice u Zagrebu. U Parizu posvuda hodamo pješice. Ovdje vidim ljude kako sjedaju u automobil čak i za deset minuta hoda! Ja se ipak držim tramvaja i javnih bicikala, recimo i zato što nemam automobil. Druga stvar koja mi je bila zanimljiva odnosi se na vožnju tramvajem. Ljudi ovdje ustanu sa sjedala jednu stanicu prije nego što trebaju izaći i odmah odu do vrata, iako do njihove stanice još ima vremena. Uvijek pomislim: polako, nema žurbe, stići ćete izaći. Ponekad znaju biti i prilično izravni. Ako stojite ispred vrata, odmah će vam reći: "Hej, makni se, moram izaći!"

Francuzi u Hrvatskoj i kultura prosvjeda

Joseph ističe, da prema njegovim informacijama u Hrvatskoj ne živi mnogo Francuza. Smatra da ih je manje od deset tisuća, možda oko pet tisuća, a moguće i manje od toga.

"U Zagrebu, kao gradu u koji dolazi mnogo stranaca, upoznao sam dosta Francuza, uglavnom preko međunarodnih okupljanja i druženja. Ima puno Erasmus studenata, ali i ljudi koji sudjeluju u programu Erasmus+ kako bi stekli radno iskustvo ili odradili stručnu praksu negdje u Europi. Zato u Zagrebu ima mnogo studenata, ali i zaposlenih ljudi koji žele međunarodno iskustvo. Francuzi se prirodno međusobno povezuju i druže, ali postoji i velika zajednica stranaca općenito pa gotovo uvijek možete upoznati nekoga novoga", navodi.

Joseph kaže kako je primijetio i da dosta Hrvata u školi nauči barem osnove francuskog jezika pa imaju određeno predznanje, ali dodaje: "Međutim, francusko 'R' Hrvatima je jako teško izgovoriti. Ljudi često misle da, ako govorite francuski, automatski govorite i talijanski ili španjolski. Istina je da među tim jezicima postoje određene sličnosti pa možemo ponešto razumjeti, ali nikako ne možemo u potpunosti razumjeti drugi jezik bez učenja."

POVRATAK OČEVIM KORIJENIMA /

Matea je iz Kanade doselila u Sisak: 'Sve te male stvari čine veliku razliku'

Ovaj Francuz smatra kako francuska i hrvatska kultura i nisu toliko različite. "Čuo sam kako ljudi iz Splita kažu da su Zagrepčani pod stresom, ali vjerujte mi – oni ne znaju što je pariški stres! Zabavno mi je vidjeti da i ovdje postoji svojevrsno rivalstvo između dva velika grada, baš kao između Pariza i Marseillea u Francuskoj. Na poslu radimo jednako marljivo kao i u Francuskoj, ali dnevni raspored malo je drukčiji. Ovdje se uglavnom radi od devet do 17 sati. U Francuskoj obično počinjemo nešto kasnije, oko pola deset, a završavamo oko 18 sati navečer jer volimo imati dugu pauzu za ručak od sat i pol. Produktivnost je ista, samo je dnevni ritam drukčiji", objašnjava.

Iako se Francuska i Hrvatska u mnogočemu razlikuju, Joseph je tijekom boravka u Zagrebu otkrio i neke sličnosti među ljudima. Jednu od njih vidi upravo u odnosu prema društvenim problemima i potrebi da se vlastiti glas čuje.

"Što se tiče prosvjeda, kao Francuz ne bih rekao da sam posebno buntovna osoba. Sudjelovao sam na nekoliko prosvjeda u Francuskoj, ali mislim da je to prije svega dio kulture i da svaka država ima svoj način izražavanja nezadovoljstva. Istina je da u Francuskoj ljudi češće izlaze na ulice i prosvjeduju. To je jednostavno dio naše tradicije i zato je možda vidljivije nego drugdje. Kada ljudi osjećaju da im se oduzimaju određena prava ili slobode ili kada smatraju da odluke vlasti nisu pravedne, posebno u velikim gradovima poput Pariza, okupe se i javno izraze svoje nezadovoljstvo. Francuzima je važno da ih se čuje i zato rado prosvjeduju. S druge strane, primijetio sam da se i Hrvati vole žaliti. U tome prepoznajem određenu sličnost između naših naroda. I mi Francuzi često se žalimo, a siguran sam da i Hrvati danas imaju mnogo razloga govoriti o rastu cijena i sve skupljem životu", zaključuje Joseph.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

ZA NET.HR /

Kineskinja Rebecca o životu s Hrvatom: 'Zajedno kuhamo i obavljamo kućanske poslove’