Mladoj balerini snovi prekinuti teškom bolešću: 'Svijet mi se u potpunosti srušio'
Kad je Kate dobila dijagnozu mijalgičkog encefalomijelitisa cijeli svijet joj se srušio, no nije odustala od baleta
Do svoje 14. godine, balet za Kate Stanforth (32) nije bio samo izvannastavna aktivnost - bila je to budućnost koju je godinama gradila s velikom predanošću. Njezin je život bio ispunjen satovima, vježbama i snovima o profesionalnoj karijeri na svjetskim pozornicama. Svaki pokret i svaka pirueta bili su korak bliže ostvarenju cilja koji si je zacrtala još kao djevojčica.
"Počela sam plesati balet s dvije godine, a s osam sam ušla u predprofesionalni program. Intenzivno sam trenirala tijekom cijelog djetinjstva i rane tinejdžerske dobi s ciljem da se baletom bavim na profesionalnoj razini", ispričala je Stanforth ekskluzivno za magazin People.
A onda se njezin svijet u potpunosti srušio.
Iznenadni kraj velikog sna
Nakon što su se pojavili prvi simptomi mijalgičkog encefalomijelitisa (ME), poznatog i kao sindrom kroničnog umora, Stanforth se odjednom našla u situaciji da više nije mogla nastaviti putem koji je tako dugo i pažljivo planirala. Ono što je započelo kao zdravstvena kriza brzo se pretvorilo u gubitak identiteta koji je gradila od najranijeg djetinjstva. Svjetla pozornice zamijenila je neizvjesnost borbe s teškom bolešću.
"Kada sam se razboljela u tinejdžerskim godinama, morala sam prestati plesati", kaže ona. Ta odluka nije bila privremena. Kako su se mjeseci pretvarali u godine, Stanforth je shvatila da tuguje ne samo za baletom, već i za cijelom budućnošću za koju je vjerovala da joj pripada.
"Provela sam mnogo godina tugujući za baletom i često nisam mogla ni govoriti o tome", priznaje. Umjetnost koju je nekoć najviše voljela postala je previše bolna za suočavanje. Satovi, nastupi i snovi koji su joj nekada ispunjavali dane zamijenjeni su surovom stvarnošću života s kroničnom bolešću i prilagodbom na život kakav nikada nije očekivala.
Dugačak put natrag do plesne dvorane
Ipak, kako se njezino zdravstveno stanje s vremenom počelo stabilizirati, balet je polako, ali sigurno, ponovno pronalazio put u njezin život. Umjesto da se odmah vrati kao plesačica, Stanforth se s plesom ponovno povezala kroz podučavanje. Obuka za učiteljicu baleta omogućila joj je da ostane blizu svoje najveće ljubavi, ali i da izgradi potpuno novi odnos s njom, pod vlastitim uvjetima.
"Kada se moje zdravlje konačno počelo stabilizirati, započela sam dug put natrag u ples kroz obuku za učiteljicu baleta", objašnjava ona. Ta je odluka postala prvi korak u puno većem povratku. S vremenom ju je podučavanje vratilo i samom pokretu, ovoga puta kroz ples u invalidskim kolicima. To joj je otvorilo potpuno novi svijet mogućnosti i pokazalo da fizička ograničenja ne moraju biti prepreka umjetničkom izražavanju.
Danas je Stanforth potpuno kvalificirana učiteljica baleta koja je surađivala s prestižnim organizacijama kao što su Matthew Bourne's New Adventures, The Royal Ballet i Rambert. Također je sudjelovala u projektima vezanim uz Londonski tjedan mode, George at ASDA, Kappa te u televizijskim produkcijama za BBC, ITV i Channel 4.
Borba protiv predrasuda u svijetu baleta
Gledajući unatrag, kaže kako jedan od najvećih izazova nije bio naučiti plesati na drugačiji način, već prevladati pretpostavku da plesačima s invaliditetom nije mjesto u tradicionalnim baletnim prostorima.
"Može biti teško da vas shvate ozbiljno kao plesačicu s invaliditetom, a to se često čini još izraženijim unutar svijeta baleta", kaže ona. Prema njezinim riječima, mnogi plesači s invaliditetom i dalje nailaze na prepreke pri pokušaju pristupa tradicionalnoj baletnoj obuci. Ipak, ona čvrsto vjeruje da inkluzija ne zahtijeva žrtvovanje umjetničke ili tehničke kvalitete.
Jedna od najvećih zabluda s kojima se susreće jest ona da "pristupačnost na neki način ugrožava umjetničke ili tehničke standarde". Njezin je cilj pomoći u širenju razumijevanja o tome kome je balet namijenjen, dokazujući da je on za svakoga tko u sebi nosi strast prema plesu.
"Za sljedeću generaciju baletnih plesača s invaliditetom potrebna je pravedna prilagodba i istinska uključenost unutar postojećih sustava baletnih ispita", naglašava. "Također bih voljela vidjeti daleko više prilika za obuku i, što je važno, više vidljivih baletnih plesača s invaliditetom na pozornici i unutar profesionalnih kompanija."
Iako je velik dio njezina rada sada usmjeren na stvaranje prilika za druge, Stanforth i dalje nosi u sebi san koji je započeo dok je bila djevojčica. "I naravno, želim i sama nastaviti plesati", kaže. "Još uvijek imam na svojoj listi želja cilj da profesionalno nastupim na kazališnoj pozornici."
POGLEDAJTE GALERIJU