Tko je Slaven Bilić? Roker koji svira gitaru, završio pravni fakultet, a jedno ga posebno krasi

Slaven Bilić nikada nije bio samo nogometaš. Pravnik po struci, roker u duši, poliglot i gitarist, on je jedna od najkompleksnijih i najkarizmatičnijih figura koje je hrvatski sport ikada imao. Dok ga mnogi pamte kao beskompromisnog stopera brončane generacije iz 1998. ili strastvenog izbornika Vatrenih, njegova priča seže puno dublje, u splitske ulice gdje je jednako strastveno sanjao s loptom u nogama i gitarom u rukama.

'RAZGOVARAT ĆU S LUKOM' /

Slaven Bilić: 'Ja jugonostalgičar? Ako nisam dovoljno desno, onda je cijeli svijet u problemu'

Splitske godine: Pravo, Hajduk i prijateljstvo s Kukočem

Rođen u rujnu 1968. godine u Splitu, Bilić je odrastao u kvartu Spinut, u zgradi koju je dijelio s Tonijem Kukočem, košarkaškom legendom rođenom samo sedam dana kasnije u istoj bolnici. Zajedno su napravili prve nogometne korake u Hajduku, klubu koji je za svakog Dalmatinca više od sporta. No, dok je Kukočeva visina odredila njegov put pod obruče Chicago Bullsa, Bilić je ustrajao u nogometu. Ta upornost bila je vidljiva i izvan terena. Na inzistiranje roditelja, uspješno je završio Pravni fakultet, gdje mu je otac bio dekan, stekavši diplomu koja je zbunjivala suigrače. "Ti si odvjetnik. Što radiš igrajući nogomet?" - bilo je pitanje koje je često čuo. Njegova odanost voljenom Hajduku bila je neupitna. S "Bilima" je osvojio posljednji Kup Jugoslavije 1991. godine u Beogradu, trofej koji i danas smatra jednim od najdražih u karijeri.

Jeste li zadovoljni odabirom novog izbornika Vatrenih?

Da, Slaven Bilić je odličan izbor.

Ne, trebao je biti netko drugi.

Svejedno mi je.

Engleska avantura: 'Drukčiji od stereotipnog nogometaša'

Kada je 1996. godine za tada rekordnih 1,3 milijuna funti prešao u West Ham United, Bilić je napokon stigao u zemlju rock glazbe i kolijevku nogometa. Njegova osobnost brzo je isplivala na površinu. Bivši suigrači ga se sjećaju kao čovjeka koji je bio "drukčiji od stereotipnog nogometaša". Dok su ostali živjeli u blizini trening kampa, Bilić je kupio stan u Chelseaju i svakodnevno putovao kroz londonsku gužvu. Njegove navike bile su jednako nekonvencionalne. John Moncur, bivši veznjak West Hama, prisjeća se kako je Bilić pušio na stražnjem dijelu momčadskog autobusa. Michael Ball, kolega iz Evertona, sa smiješkom opisuje kako bi Bilić zaustavio automobil nasred ceste samo da u prtljažniku promijeni CD koji mu se nije sviđao. U svlačionici je znao iznenaditi, kao kad je suigraču na gitari odsvirao "Stairway to Heaven". Nije bio osobenjak, već znatiželjni intelektualac koji je prihvatio britansku kulturu, uživao u pubovima i humoru Monty Pythona, ali je uvijek ostajao svoj.

Srce Vatrenog: Žrtva za broncu i izbornički mandat

Vrhunac Bilićeve igračke karijere bilo je Svjetsko prvenstvo 1998. godine u Francuskoj. Iako je ostao upamćen po kontroverznom isključenju Laurenta Blanca u polufinalu, istina o njegovom nastupu mnogo je dramatičnija. Bilić je cijeli turnir odigrao sa slomljenim kukom, trpeći goleme bolove i primajući terapije samo kako bi mogao istrčati na teren. Ta žrtva, koja ga je praktički koštala nastavka karijere na najvišoj razini, učinila ga je herojem u očima suigrača. "Prolazio je kroz pakao, nije mogao normalno trenirati. Bio je junak", rekao je njegov stoperski partner Igor Štimac. Kao izbornik reprezentacije od 2006. do 2012. godine, udahnuo je novi život momčadi, promovirajući mlade talente poput Luke Modrića, Ivana Rakitića i Vedrana Ćorluke. Njegova Hrvatska igrala je hrabro i atraktivno, a pobjeda protiv Engleske na Wembleyu 2007. ostaje upisana u anale. Vjerovao je da je ključ uspjeha u zajedništvu. "Naši igrači su prijatelji, ne samo kolege. Ne možete izmjeriti učinak toga, ali je presudno", objasnio je.

Filozofija s klupe: Od Payeta do saudijske kreativnosti

Njegova trenerska putovanja odvela su ga u niz klubova diljem Europe i svijeta, od Moskve i Istanbula do Londona, Saudijske Arabije i Kine. Svako iskustvo, kaže, obogatilo ga je i učinilo boljim trenerom. Njegova filozofija uvijek je bila ista: napadački nogomet. "Želim na teren staviti što više igrača koji su dobri s loptom", izjavio je. U West Hamu je stvorio nezaboravnu momčad oko Dimitrija Payeta i Manuela Lanzinija. "Bilo bi samoubilački pustiti ih da igraju bez organizacije. Ali to je moj posao, uvjeriti ih da odrađuju i prljavi dio posla i da uživaju u tome". Dok neki smatraju da je vođenje momčadi u ligama poput saudijske lakše, Bilić tvrdi suprotno. "Zapravo, u mnogim situacijama morate biti kreativniji nego u Engleskoj. Vaša najslabija karika, domaći bek, mora čuvati Sadija Manéa ili Riyada Mahreza. Vaš posao je pronaći rješenje".

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Kroz sve svoje uloge - igrač, kapetan, izbornik, menadžer, glazbenik i pravnik - Slaven Bilić je ostao vjeran sebi. On je čovjek koji je odbio preseliti se u otmjeniju svlačionicu Hajduka jer su mu u staroj bili prijatelji; koji je žrtvovao zdravlje za nacionalni dres; koji je na klupi tješio uplakanog Waynea Rooneyja nakon što ga je porazio. Njegova karijera je poput moćne rock balade, puna glasnih uspona, tihih padova, strasti i neočekivanih rifova. Iako je nedavno završio svoju epizodu u saudijskom Al-Fatehu, jedno je sigurno: ovaj rebel s razlogom, "dobri dečko" nogometa, još nije odsvirao svoju posljednju pjesmu.